Repository of The Institute for Philosophy and Social Theory
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Radovi istraživača
  • View Item
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Radovi istraživača
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Prilozi za jednu antropologiju kiča

Thumbnail
2017
pun tekst (116.6Kb)
Authors
Radojičić, Mirjana
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
U tekstu se polazi od stanovišta da su svi ozbiljniji i značajniji teoretičari kiča kao estetskog i kulturnog fenomena uočavali i skretali pažnju na njegovu antropološku dimenziju. Svaki temeljniji istraživački napor u ovom istraživačkom polju vodio je, smatra autorka, zaključku da se kompleksnost i multidimenzionalnost ovog fenomena ne može analitički savladati i apsolvirati kategorijama objektivistički orijentisane estetike ili, pak, sociologije kulture. Niti je, drugim rečima, kič samo određena predmetna datost koja iskazuje neosnovane pretenzije na status umetničkog, niti su za pojavu i masovnu produkciju takvih datosti odgovorne isključivo opšte kulturalne okolnosti savremenih društava. Stoga su se sve one, nazovimo ih supstancijalističkim definicijama kiča, koje su ga određivale pomoću formalnih osobina predmeta koje kvalifikujemo kao kič, ispostavile redukcionističkim i nedostatnim, naspram onih drugih, relacionističkih definicija, koje su ga posmatrale polazeći od spe...cifičnog odnosa koji pojedinac uspostavlja sa tim predmetima. U centralnom delu rada tematizovana je priroda tog odnosa kao univerzalne mogućnosti ljudskog odnošenja prema stvarima koje se kao takvo može prepoznati u svim oblicima ljudskog postojanja. Jer, kako naglašava Ludvig Gic (Giesz), ne postoji samo kičerska kvaziumetnost, već i kičersko ponašanje, samodoživljavanje, ukratko, život u znaku kiča. Zaključak teksta predstavlja osvrt na fenomen kič-čoveka kao turiste, odnosno izazova koji njegovoj spremnosti da proizvodi kič i da uživa u njemu pruža turizam kao način na koji čovek modernog doba oblikuje svoje slobodno vreme.

Keywords:
kič / umetnost / antropološka estetika / sud ukusa
Source:
Antropologija, 2017, 17, 1, 19-32
Publisher:
  • Beograd : Institut za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta
Funding / projects:
  • Studying climate change and its influence on environment: impacts, adaptation and mitigation (RS-43007)

Cobiss ID: 136468492

ISSN: 1452-7243; 2334–881X

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415
URI
http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1415
Collections
  • Radovi istraživača
Institution/Community
IFDT
TY  - JOUR
AU  - Radojičić, Mirjana
PY  - 2017
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1415
AB  - U tekstu se polazi od stanovišta da su svi ozbiljniji i značajniji teoretičari kiča kao
estetskog i kulturnog fenomena uočavali i skretali pažnju na njegovu antropološku dimenziju.
Svaki temeljniji istraživački napor u ovom istraživačkom polju vodio je, smatra autorka, zaključku
da se kompleksnost i multidimenzionalnost ovog fenomena ne može analitički savladati
i apsolvirati kategorijama objektivistički orijentisane estetike ili, pak, sociologije kulture.
Niti je, drugim rečima, kič samo određena predmetna datost koja iskazuje neosnovane pretenzije
na status umetničkog, niti su za pojavu i masovnu produkciju takvih datosti odgovorne
isključivo opšte kulturalne okolnosti savremenih društava. Stoga su se sve one, nazovimo
ih supstancijalističkim definicijama kiča, koje su ga određivale pomoću formalnih osobina
predmeta koje kvalifikujemo kao kič, ispostavile redukcionističkim i nedostatnim, naspram
onih drugih, relacionističkih definicija, koje su ga posmatrale polazeći od specifičnog odnosa
koji pojedinac uspostavlja sa tim predmetima. U centralnom delu rada tematizovana je
priroda tog odnosa kao univerzalne mogućnosti ljudskog odnošenja prema stvarima koje se
kao takvo može prepoznati u svim oblicima ljudskog postojanja. Jer, kako naglašava Ludvig
Gic (Giesz), ne postoji samo kičerska kvaziumetnost, već i kičersko ponašanje, samodoživljavanje,
ukratko, život u znaku kiča. Zaključak teksta predstavlja osvrt na fenomen kič-čoveka
kao turiste, odnosno izazova koji njegovoj spremnosti da proizvodi kič i da uživa u njemu
pruža turizam kao način na koji čovek modernog doba oblikuje svoje slobodno vreme.
PB  - Beograd : Institut za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta
T2  - Antropologija
T1  - Prilozi za jednu antropologiju kiča
IS  - 1
VL  - 17
SP  - 19
EP  - 32
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415
ER  - 
@article{
author = "Radojičić, Mirjana",
year = "2017",
abstract = "U tekstu se polazi od stanovišta da su svi ozbiljniji i značajniji teoretičari kiča kao
estetskog i kulturnog fenomena uočavali i skretali pažnju na njegovu antropološku dimenziju.
Svaki temeljniji istraživački napor u ovom istraživačkom polju vodio je, smatra autorka, zaključku
da se kompleksnost i multidimenzionalnost ovog fenomena ne može analitički savladati
i apsolvirati kategorijama objektivistički orijentisane estetike ili, pak, sociologije kulture.
Niti je, drugim rečima, kič samo određena predmetna datost koja iskazuje neosnovane pretenzije
na status umetničkog, niti su za pojavu i masovnu produkciju takvih datosti odgovorne
isključivo opšte kulturalne okolnosti savremenih društava. Stoga su se sve one, nazovimo
ih supstancijalističkim definicijama kiča, koje su ga određivale pomoću formalnih osobina
predmeta koje kvalifikujemo kao kič, ispostavile redukcionističkim i nedostatnim, naspram
onih drugih, relacionističkih definicija, koje su ga posmatrale polazeći od specifičnog odnosa
koji pojedinac uspostavlja sa tim predmetima. U centralnom delu rada tematizovana je
priroda tog odnosa kao univerzalne mogućnosti ljudskog odnošenja prema stvarima koje se
kao takvo može prepoznati u svim oblicima ljudskog postojanja. Jer, kako naglašava Ludvig
Gic (Giesz), ne postoji samo kičerska kvaziumetnost, već i kičersko ponašanje, samodoživljavanje,
ukratko, život u znaku kiča. Zaključak teksta predstavlja osvrt na fenomen kič-čoveka
kao turiste, odnosno izazova koji njegovoj spremnosti da proizvodi kič i da uživa u njemu
pruža turizam kao način na koji čovek modernog doba oblikuje svoje slobodno vreme.",
publisher = "Beograd : Institut za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta",
journal = "Antropologija",
title = "Prilozi za jednu antropologiju kiča",
number = "1",
volume = "17",
pages = "19-32",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415"
}
Radojičić, M.. (2017). Prilozi za jednu antropologiju kiča. in Antropologija
Beograd : Institut za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta., 17(1), 19-32.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415
Radojičić M. Prilozi za jednu antropologiju kiča. in Antropologija. 2017;17(1):19-32.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415 .
Radojičić, Mirjana, "Prilozi za jednu antropologiju kiča" in Antropologija, 17, no. 1 (2017):19-32,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1415 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB