@article{
author = "Matijević, Tijana",
year = "2020",
abstract = "Istorijski ‘sukob na književnoj levici’ je polazište za analizu fikcije Dubravke
Ugrešić i Biljane Jovanović, kao autorki na čije bi se pisanje mogli odnositi i neki od aspekata
ovog sukoba, odnosno razlika na književnoj levici. Ali, kako je književna levica u
naučnom diskursu historizovana kao diskurs vezan skoro isključivo za jednu završenu kulturno-
istorijsku epohu – u Jugoslaviji od dvadesetih do pedesetih godina dvadesetog veka
– ovakav interpretacijski okvir deluje kao anahronistički konstrukt. Međutim, cilj teksta je
da pokaže upravo suprotno, da analitički aparat i terminologija književne levice uspevaju
da na nov način ne samo osvetle prozu dveju autorki, već razotkriju neke književne i kulturne
kontinuitete koji su proglašenjem kraja sukoba, pa tako i ograničavanjem trajanja
same prakse književne levice, bili nevidljivi. Uz ovaj pokušaj vraćanja diskursa književne
levice u analitički aparat, biće razmotreno i nekoliko novih interpretativnih ‘kriterijuma’,
zasnovanih na prevazilaženju uobičajene podele na utilitarne i estetske aspekte književnosti.
Podsećanjem na integriranost estetike i ideologije, ali i upisivanjem feminističke dimenzije
u diskurs književne levice, biće moguće iscrtati jednu drugačiju književnoistorijsku
liniju od kraja sedamdesetih do savremenog, postjugoslovenskog vremena., By interpreting the fiction of Dubravka Ugrešić (1949) and Biljana Jovanović (1953–1996), two Yugoslav and feminist authors whose first prose works coincided with the development of Yugoslav neofeminism and transformations brought by the artistic practices of the Neo-Avant-garde, the paper focused on the possibilities, but also on the relevance of reviving the notion of the literary left. What Aleksandar Flaker theorized as the literature of emphasized social functions, oriented towards “the ultimate goals of the workers’ movement” on one hand, and on the other as the avant-garde aesthetic transformation has been employed as the main axis of the analysis. However, though reflecting some of the ideological-poetic aspects of the dynamic (proletarian vs. avant-garde practices), the literary realities of the two authors also moved this established theoretical paradigm. Whereas Ugrešić’s fiction, which is predominantly read inside the transnational and feminist discourses in fact covers/produces many of the (Neo-)avant-gardists literary structures, Jovanović’s literary world could be theorized as the variation of the proletarian literature, with its specific ideological and aesthetic materialities, and a particular, anti-nostalgic relationship towards the past. Conclusions of the analysis lead to identifying the links among these literary realities and the post-Yugoslav literature, as a possible inheritor of the traditions of the literary left.",
publisher = "Beograd : Institut za etnologiju i antropologiju, Filozofski fakultet",
journal = "Antropologija",
title = "Autorke na književnoj levici: od proleterske do postjugoslovenske književnosti, Women writers on the literary left: from proletarian to post-Yugoslav literature",
number = "1-2",
volume = "20",
pages = "213-231",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_3148"
}
