TY  - BOOK
AU  - Nišavić, Ivan
PY  - 2022
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2755
AB  - Hedonizam – univerzalna ljudska težnja ili odlika moralnog posrnuća? Klasična dilema. Jedno staro, ali ipak vrijedno mišljenje sugeriše mogućnost da je hedonizam zapravo povezan sa dobrim, vrlim životom. Antički filozof Epikur smatrao je da etika za cilj ima uživanje, odnosno da su kriterijumi za odlučivanje šta je dobro i loše ili šta bi trebalo da radimo a šta da izbjegavamo – zadovoljstvo i bol. Ova shvatanja su, uprkos njihovoj temeljnoj i argumentovanoj razradi, krivo shvatana, banalizovana i omalovažavana kroz istoriju. Knjiga Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike fokusira se na prikaz i analizu elemenata Epikurove filozofije na kojima se zasniva njegova etika. Prevashodno, to su fizika (nauka o prirodi), epistemologija (teorija saznanja) i nauka o duši. Smatrajući ih pojedinačno uzete kao nužne, a sve zajedno kao dovoljne uslove za dobar, srećan i hvale vrijedan život, Epikur je svoju praktičnu filozofiju, odnosno etiku, utemeljio na ovim teorijskim razmatranjima. Na taj način, knjiga nudi jedan približniji pogled na epikurejsko shvatanje uživanja i možda čak i svojevrsnu apologiju takvog načina života.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
PB  - Novi Sad: Akademska knjiga
T1  - Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_2755
ER  - 

@book{
author = "Nišavić, Ivan",
year = "2022",
abstract = "Hedonizam – univerzalna ljudska težnja ili odlika moralnog posrnuća? Klasična dilema. Jedno staro, ali ipak vrijedno mišljenje sugeriše mogućnost da je hedonizam zapravo povezan sa dobrim, vrlim životom. Antički filozof Epikur smatrao je da etika za cilj ima uživanje, odnosno da su kriterijumi za odlučivanje šta je dobro i loše ili šta bi trebalo da radimo a šta da izbjegavamo – zadovoljstvo i bol. Ova shvatanja su, uprkos njihovoj temeljnoj i argumentovanoj razradi, krivo shvatana, banalizovana i omalovažavana kroz istoriju. Knjiga Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike fokusira se na prikaz i analizu elemenata Epikurove filozofije na kojima se zasniva njegova etika. Prevashodno, to su fizika (nauka o prirodi), epistemologija (teorija saznanja) i nauka o duši. Smatrajući ih pojedinačno uzete kao nužne, a sve zajedno kao dovoljne uslove za dobar, srećan i hvale vrijedan život, Epikur je svoju praktičnu filozofiju, odnosno etiku, utemeljio na ovim teorijskim razmatranjima. Na taj način, knjiga nudi jedan približniji pogled na epikurejsko shvatanje uživanja i možda čak i svojevrsnu apologiju takvog načina života.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Novi Sad: Akademska knjiga",
title = "Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_2755"
}

Nišavić, I.. (2022). Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike. 
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_2755

Nišavić I. Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike. 2022;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_2755 .

Nišavić, Ivan, "Priroda, duša i sreća: temelji epikurejske etike" (2022),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_2755 .

TY  - JOUR
AU  - Plećaš, Tamara
AU  - Nišavić, Ivan
PY  - 2022
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2753
AB  - Zadovoljstvo (ἡδονή) se kod epikurejaca i stoika tumači na različite načine, što ujedno predstavlja i najznačajniju tačku neslaganja između ove dve hele­ nističke škole mišljenja, posebno ukoliko govorimo o njihovim etičkim pozicijama. Imajući u vidu da zadovoljstvo može da proistekne i iz određenih društvenih odnosa (i uloga), ovde se u kraćim crtama ispituje stoičko i epikurejsko shvatanje prijateljstva i braka, odnosno političkog delanja – ukazivanjem na sličnosti, ali i razlike koje mogu da se povuku između ove dve helenističke škole.
AB  - Epicureans and Roman Stoics interpreted pleasure (ἡδονή) differently from each 
other: for the Epicureans, pleasure was the ultimate good, while most Stoics perceived 
pleasure as something indifferent. This difference in understanding of pleasure is the 
crucial point of a disagreement between these two Hellenistic schools of philosophy, 
in particular if we consider their ethics. This paper examines this difference and highli ghts the significant similarities between the Roman Stoic and the Epicurean positions. 
Further, it briefly explores the Epicurean and the Roman Stoic understanding of social 
relations and philosophers’ role in politics and society.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Theoria
T1  - Rimski stoici Seneka i Epiktet o epikurejskom hedonizmu i društvenim ulogama filozofa
T1  - Roman Stoics Seneca and Epictetus on Epicurean Hedonism and the Social  Roles of Philosophers
IS  - 3
VL  - 65
SP  - 5
EP  - 19
DO  - 10.2298/THEO2203005P
ER  - 

@article{
author = "Plećaš, Tamara and Nišavić, Ivan",
year = "2022",
abstract = "Zadovoljstvo (ἡδονή) se kod epikurejaca i stoika tumači na različite načine, što ujedno predstavlja i najznačajniju tačku neslaganja između ove dve hele­ nističke škole mišljenja, posebno ukoliko govorimo o njihovim etičkim pozicijama. Imajući u vidu da zadovoljstvo može da proistekne i iz određenih društvenih odnosa (i uloga), ovde se u kraćim crtama ispituje stoičko i epikurejsko shvatanje prijateljstva i braka, odnosno političkog delanja – ukazivanjem na sličnosti, ali i razlike koje mogu da se povuku između ove dve helenističke škole., Epicureans and Roman Stoics interpreted pleasure (ἡδονή) differently from each 
other: for the Epicureans, pleasure was the ultimate good, while most Stoics perceived 
pleasure as something indifferent. This difference in understanding of pleasure is the 
crucial point of a disagreement between these two Hellenistic schools of philosophy, 
in particular if we consider their ethics. This paper examines this difference and highli ghts the significant similarities between the Roman Stoic and the Epicurean positions. 
Further, it briefly explores the Epicurean and the Roman Stoic understanding of social 
relations and philosophers’ role in politics and society.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Theoria",
title = "Rimski stoici Seneka i Epiktet o epikurejskom hedonizmu i društvenim ulogama filozofa, Roman Stoics Seneca and Epictetus on Epicurean Hedonism and the Social  Roles of Philosophers",
number = "3",
volume = "65",
pages = "5-19",
doi = "10.2298/THEO2203005P"
}

Plećaš, T.,& Nišavić, I.. (2022). Rimski stoici Seneka i Epiktet o epikurejskom hedonizmu i društvenim ulogama filozofa. in Theoria
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 65(3), 5-19.
https://doi.org/10.2298/THEO2203005P

Plećaš T, Nišavić I. Rimski stoici Seneka i Epiktet o epikurejskom hedonizmu i društvenim ulogama filozofa. in Theoria. 2022;65(3):5-19.
doi:10.2298/THEO2203005P .

Plećaš, Tamara, Nišavić, Ivan, "Rimski stoici Seneka i Epiktet o epikurejskom hedonizmu i društvenim ulogama filozofa" in Theoria, 65, no. 3 (2022):5-19,
https://doi.org/10.2298/THEO2203005P . .

TY  - JOUR
AU  - Maksimović, Maja
AU  - Nišavić, Ivan
PY  - 2021
UR  - https://scindeks.ceon.rs/Article.aspx?artid=0354-54152102091M
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2754
AB  - U radu se polazi od Fukoovog pojma tehnologije sopstva i pristupa analizi njihovog funkcionisanja u obrazovanju odraslih. Za eksploraciju mehanizama kontrole posebno je značajna tačka preplitanja moći, ispitivanja, ispovedanja, nauke i stručnjaka ili specijaliste i formiranja sopstva. Pokušaćemo da razjasnimo te relacije, a naročito vezu tehnologije sopstva sa obrazovanjem. Naime, odraslom učeniku se pristupa kao aktivnom i očekuje se stalna refleksija na već postojeće iskustvo koje je postalo sirov materijal obrađivan kritičkom analizom. Podrazumevano je da je delovanje kao takvo osnažujuće, a da govor o sebi ima funkciju oslobođenja pojedinca. Poslednje decenije se zaoštrila neoliberalna pozicija u raznim sektorima društva, pa tako i u obrazovanju, te kao posledicu imamo sve veće i učestalije prebacivanje odgovornosti na subjekta koji bi trebalo da razvije odgovarajuće veštine, bile one za život ili za rad. Uz argument o na- rastanju nesigurnosti i nepredvidljivosti sveta, pojedinac je pozvan da se kontinuirano usavršava i reinventuje, ne bi li se prilagodio promenama. Celoživotno učenje je postalo norma i zahtev, a ne samo pravo. Takav proces učenja neretko uključuje i samospoznaju koja se neminovno odigrava u odnosu na aktuelne režime istine. Proizvodeći sebe su- bjekat se u isto vreme podređuje, a u ovom tekstu zastupamo poziciju da prakse učenja stoga mogu biti ono što Fuko naziva tehnologijama sopstva, a opisivanje i argumentova- nje te trvdnje težište je rada.
AB  - We commence this paper with Foucault’s theory of the technologies of the
self and the approach to analysing their function in adult education. In exploring the
mechanism of control, of particular importance is the point of intersection of power,
examining, confiding, science and experts or specialists and the formation of the self. We
shall attempt to clarify such relations, particularly the connection of the technology of
the self and education. The adult learner is perceived as an active learner and is expected
to provide constant reflexion on their previous experience which has turned into raw
material honed by critical analysis. It is presupposed that such action is empowering and
that talking about oneself influences the liberation of an individual. In the past decade,
various societal spheres saw a more pronounced neoliberal position, which also applies
to the sphere of education. Consequently, we witness the growing and more frequent
transfer of responsibility to the subject who ought to develop certain skills, regardless of
whether they are intended for living or working. Spurred by growing insecurities and global unpredictability, the individual is invited to continually hone their skills and reinvent
themselves so as to adapt to changes. Lifelong learning has become a standard and requirement, not just a right. Such a learning process oftentimes includes self-knowledge that
is inevitably playing out in relation to current modes of truth. By producing themselves,
the subject is also becoming submissive at the same time. In this work, we suggest that the
practices of learning must therefore be what Foucault called technologies of the self, whereas
the description and argumentation of this statement is at the crux of this paper.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju
T2  - Andragoške studije
T1  - Tehnologije sopstva u obrazovanju odraslih
T1  - Technologies of the Self in Adult Education
IS  - II
SP  - 91
EP  - 105
DO  - 10.5937/AndStud2102091M
ER  - 

@article{
author = "Maksimović, Maja and Nišavić, Ivan",
year = "2021",
abstract = "U radu se polazi od Fukoovog pojma tehnologije sopstva i pristupa analizi njihovog funkcionisanja u obrazovanju odraslih. Za eksploraciju mehanizama kontrole posebno je značajna tačka preplitanja moći, ispitivanja, ispovedanja, nauke i stručnjaka ili specijaliste i formiranja sopstva. Pokušaćemo da razjasnimo te relacije, a naročito vezu tehnologije sopstva sa obrazovanjem. Naime, odraslom učeniku se pristupa kao aktivnom i očekuje se stalna refleksija na već postojeće iskustvo koje je postalo sirov materijal obrađivan kritičkom analizom. Podrazumevano je da je delovanje kao takvo osnažujuće, a da govor o sebi ima funkciju oslobođenja pojedinca. Poslednje decenije se zaoštrila neoliberalna pozicija u raznim sektorima društva, pa tako i u obrazovanju, te kao posledicu imamo sve veće i učestalije prebacivanje odgovornosti na subjekta koji bi trebalo da razvije odgovarajuće veštine, bile one za život ili za rad. Uz argument o na- rastanju nesigurnosti i nepredvidljivosti sveta, pojedinac je pozvan da se kontinuirano usavršava i reinventuje, ne bi li se prilagodio promenama. Celoživotno učenje je postalo norma i zahtev, a ne samo pravo. Takav proces učenja neretko uključuje i samospoznaju koja se neminovno odigrava u odnosu na aktuelne režime istine. Proizvodeći sebe su- bjekat se u isto vreme podređuje, a u ovom tekstu zastupamo poziciju da prakse učenja stoga mogu biti ono što Fuko naziva tehnologijama sopstva, a opisivanje i argumentova- nje te trvdnje težište je rada., We commence this paper with Foucault’s theory of the technologies of the
self and the approach to analysing their function in adult education. In exploring the
mechanism of control, of particular importance is the point of intersection of power,
examining, confiding, science and experts or specialists and the formation of the self. We
shall attempt to clarify such relations, particularly the connection of the technology of
the self and education. The adult learner is perceived as an active learner and is expected
to provide constant reflexion on their previous experience which has turned into raw
material honed by critical analysis. It is presupposed that such action is empowering and
that talking about oneself influences the liberation of an individual. In the past decade,
various societal spheres saw a more pronounced neoliberal position, which also applies
to the sphere of education. Consequently, we witness the growing and more frequent
transfer of responsibility to the subject who ought to develop certain skills, regardless of
whether they are intended for living or working. Spurred by growing insecurities and global unpredictability, the individual is invited to continually hone their skills and reinvent
themselves so as to adapt to changes. Lifelong learning has become a standard and requirement, not just a right. Such a learning process oftentimes includes self-knowledge that
is inevitably playing out in relation to current modes of truth. By producing themselves,
the subject is also becoming submissive at the same time. In this work, we suggest that the
practices of learning must therefore be what Foucault called technologies of the self, whereas
the description and argumentation of this statement is at the crux of this paper.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju",
journal = "Andragoške studije",
title = "Tehnologije sopstva u obrazovanju odraslih, Technologies of the Self in Adult Education",
number = "II",
pages = "91-105",
doi = "10.5937/AndStud2102091M"
}

Maksimović, M.,& Nišavić, I.. (2021). Tehnologije sopstva u obrazovanju odraslih. in Andragoške studije
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju.(II), 91-105.
https://doi.org/10.5937/AndStud2102091M

Maksimović M, Nišavić I. Tehnologije sopstva u obrazovanju odraslih. in Andragoške studije. 2021;(II):91-105.
doi:10.5937/AndStud2102091M .

Maksimović, Maja, Nišavić, Ivan, "Tehnologije sopstva u obrazovanju odraslih" in Andragoške studije, no. II (2021):91-105,
https://doi.org/10.5937/AndStud2102091M . .

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Ivan
PY  - 2016
UR  - http://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php?journal=fid&page=article&op=view&path%5B%5D=467
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1882
AB  - Following the exposition of the basic standpoints of contextualism in relation to invariantistic position, which takes the concept of knowledge in its rigorous and fixed meaning, the text continues to deal with the analysis of the concept of knowledge offered by David Lewis, with a goal to solve common epistemological problems, one of those being the lottery paradox. Accepting fallibilism as the only plausible option regarding the possibility of acquiring knowledge, Lewis claims that, with the postulated rules that allow us to properly eliminate alternative possibilities, it is possible to resolve the previously mentioned paradox. If we want to base knowledge on probability, and not on certainty, and to directly stipulate it with the context in which it is being imposed or expressed, than it is obvious that knowledge will depend on whether the requirements for knowledge are high or low. Thus, in one case it might occur that we have knowledge, and in the other that we do not, even though nothing is changed except the conversational conditions that are already ”in the game”. Such, elusive knowledge, that gets lost, De Rose labels ”now you know it, now you don’t” and considers it to be a direct consequence of Lewis’s analysis. As such, the analysis should not be accepted.
AB  - Nakon izlaganja osnovnih stavova kontekstualističke pozicije u odnosu na invarijantističku, koja pojam znanja uzima u strogom i nepromjenljivom značenju, tekst se dalje bavi analizom pojma znanja koju nam je ponudio Luis (David Lewis) sa ambicijom da riješi uobičajene epistemološke probleme, pa među njima i lutrijski paradoks. Prihvatajući folibilizam kao jedinu plauzibilnu opciju za mogućnost sticanja znanja, Luis, zajedno sa postuliranjem pravila koja nam omogućavaju ispravno eliminisanje alternativnih mogućnosti, smatra da je moguće prenebregnuti pomenuti paradoks. Ako znanje želimo da utemeljimo na vjerovatnoći, a ne na apsolutnosti, i direktno ga uslovimo sa kontekstom u kom ono biva zasnovano ili izrečeno, onda je očigledno da će ono zavisiti od toga da li su uslovi za znanjem visoki i niski. Stoga, u jednom slučaju se može desiti da imamo znanje, a u drugom da nemamo, iako se ništa nije promijenilo sem konverzacionih faktora koji su u ’igri’. Takvo znanje, znanje koje je nepostojano, koje se gubi, Diroz (DeRose) naziva ’sad ga ima, sad ga nema’ znanje i smatra da je direktna posledica Luisove analize, te kao takvo ne bi trebalo da bude prihvaćeno.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Disappearing knowledge
IS  - 4
VL  - 27
SP  - 869
EP  - 883
DO  - 10.2298/FID1604869N
ER  - 

@article{
author = "Nišavić, Ivan",
year = "2016",
abstract = "Following the exposition of the basic standpoints of contextualism in relation to invariantistic position, which takes the concept of knowledge in its rigorous and fixed meaning, the text continues to deal with the analysis of the concept of knowledge offered by David Lewis, with a goal to solve common epistemological problems, one of those being the lottery paradox. Accepting fallibilism as the only plausible option regarding the possibility of acquiring knowledge, Lewis claims that, with the postulated rules that allow us to properly eliminate alternative possibilities, it is possible to resolve the previously mentioned paradox. If we want to base knowledge on probability, and not on certainty, and to directly stipulate it with the context in which it is being imposed or expressed, than it is obvious that knowledge will depend on whether the requirements for knowledge are high or low. Thus, in one case it might occur that we have knowledge, and in the other that we do not, even though nothing is changed except the conversational conditions that are already ”in the game”. Such, elusive knowledge, that gets lost, De Rose labels ”now you know it, now you don’t” and considers it to be a direct consequence of Lewis’s analysis. As such, the analysis should not be accepted., Nakon izlaganja osnovnih stavova kontekstualističke pozicije u odnosu na invarijantističku, koja pojam znanja uzima u strogom i nepromjenljivom značenju, tekst se dalje bavi analizom pojma znanja koju nam je ponudio Luis (David Lewis) sa ambicijom da riješi uobičajene epistemološke probleme, pa među njima i lutrijski paradoks. Prihvatajući folibilizam kao jedinu plauzibilnu opciju za mogućnost sticanja znanja, Luis, zajedno sa postuliranjem pravila koja nam omogućavaju ispravno eliminisanje alternativnih mogućnosti, smatra da je moguće prenebregnuti pomenuti paradoks. Ako znanje želimo da utemeljimo na vjerovatnoći, a ne na apsolutnosti, i direktno ga uslovimo sa kontekstom u kom ono biva zasnovano ili izrečeno, onda je očigledno da će ono zavisiti od toga da li su uslovi za znanjem visoki i niski. Stoga, u jednom slučaju se može desiti da imamo znanje, a u drugom da nemamo, iako se ništa nije promijenilo sem konverzacionih faktora koji su u ’igri’. Takvo znanje, znanje koje je nepostojano, koje se gubi, Diroz (DeRose) naziva ’sad ga ima, sad ga nema’ znanje i smatra da je direktna posledica Luisove analize, te kao takvo ne bi trebalo da bude prihvaćeno.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Disappearing knowledge",
number = "4",
volume = "27",
pages = "869-883",
doi = "10.2298/FID1604869N"
}

Nišavić, I.. (2016). Disappearing knowledge. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 27(4), 869-883.
https://doi.org/10.2298/FID1604869N

Nišavić I. Disappearing knowledge. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2016;27(4):869-883.
doi:10.2298/FID1604869N .

Nišavić, Ivan, "Disappearing knowledge" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 27, no. 4 (2016):869-883,
https://doi.org/10.2298/FID1604869N . .

TY  - JOUR
AU  - Nišavić, Ivan
PY  - 2013
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/163
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Aleksandra Bulatović, Aleksandar Fatić i Srđan Korać, "Etika kriminalističko-obaveštajnog rada", Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 2013
SP  - 239
EP  - 242
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_163
ER  - 

@article{
editor = "Jovanov, Rastko",
author = "Nišavić, Ivan",
year = "2013",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Aleksandra Bulatović, Aleksandar Fatić i Srđan Korać, "Etika kriminalističko-obaveštajnog rada", Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 2013",
pages = "239-242",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_163"
}

Jovanov, R.,& Nišavić, I.. (2013). Aleksandra Bulatović, Aleksandar Fatić i Srđan Korać, "Etika kriminalističko-obaveštajnog rada", Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 2013. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 239-242.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_163

Jovanov R, Nišavić I. Aleksandra Bulatović, Aleksandar Fatić i Srđan Korać, "Etika kriminalističko-obaveštajnog rada", Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 2013. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2013;:239-242.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_163 .

Jovanov, Rastko, Nišavić, Ivan, "Aleksandra Bulatović, Aleksandar Fatić i Srđan Korać, "Etika kriminalističko-obaveštajnog rada", Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd 2013" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society (2013):239-242,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_163 .