All Publications

Link to this page

Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu"

Albahari, Biljana; Rezinović, Ornela

TY  - GEN
AU  - Albahari, Biljana
AU  - Rezinović, Ornela
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1912
UR  - http://www.instifdt.bg.ac.rs/secanje-na-holokaust/
AB  - Regionalni naučni centar Instituta za filozofiju i društvenu teoriju organizovao je u Novom Sadu od 18. do 21. aprila 2017. godine seriju događaja „Sećanje na Holokaust“, koja je sadržavala konferenciju „Holokaust i filozofija“, tribinu istoričara „Jevrejski identitet, antisemitizam i Holokaust“, jedan školski dan o Holokaustu „Lekcije za budućnost“ i simpozijum „Učiti o Holokaustu: utopija ili šansa – obrazovne prakse i pedagoški izazovi“. Čitavo događanje otvoreno je koncertom hora Jevrejske opštine Novi Sad – „Hašira“ i izložbom u novosadskoj Sinagogi pod nazivom „Pisanje stradanja: vodič kroz publikacije o Holokaustu“ autorke, Bilјane Albahari i dizajnerke Ornele Rezinović. Izložbu je pratio katalog  koji ima odlike samostalne knjige. 
Cilј izložbe bio je da se jednim savremenim, a temi odgovarajućim dizajnerskim rešenjem, na upečatlјiv način predstavi izbor preko stotinu knjiga koje su o Holokaustu štampane u Srbiji i da se na taj način ukaže na neke od najvažnijih elemenata i događaja vezanih za istoriju Holokausta u okupiranoj Srbiji. Autorke se nadaju da su na taj način uspele da usklade zahteve profesionalnog izraza i neophodnog pijeteta primerenog težini teme. Izložbeni plakati tematski i hronološki prate odigravanje Holokausta: počinju od spalјivanja knjiga i Kristalne noći u nacističkoj Nemačkoj, preko nastajanja sabirnih centara, stratišta i internacijskih i koncentracionih logora, do tragičnih učinaka nastojanja da se masovno uništi jevrejski narod. Kroz individualne sudbine, lične i porodične priče, istoriografske dokumente i arhivsku građu svedoči se o jednom od najvećih zločina u istoriji čovečanstva. Deo izložbe koji se odnosi na posleratni period govori o hvatanju počinitelјa ratnih zločina, pravednicima koji su pomagali jevrejskim porodicama da prežive racije i progone, tumačenju Holokausta, kao i o pedagoškom radu na izučavanje Holokausta.
Izložbenu postavku obišli su učenici tokom školskog dana „Lekcije za budućnost“, koji se odvijao u sklopu ove manifestacije. Tom prilikom se potvrdilo da se predstavlјeni plakati (u štampanoj i digitalnoj formi), koje je Institut poklonio Narodnoj biblioteci Srbije, zajedno sa knjigom-katalogom mogu koristiti kao pokretna izložba ili kao dopunski, edukativni i prateći materijal za različite seminare, interaktivne časove i radionice posvećene ovoj temi.
AB  - 16 plakata u koloru veličine 70 x 100 cm
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.
T1  - Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu"
ER  - 
@misc{
author = "Albahari, Biljana and Rezinović, Ornela",
abstract = "Regionalni naučni centar Instituta za filozofiju i društvenu teoriju organizovao je u Novom Sadu od 18. do 21. aprila 2017. godine seriju događaja „Sećanje na Holokaust“, koja je sadržavala konferenciju „Holokaust i filozofija“, tribinu istoričara „Jevrejski identitet, antisemitizam i Holokaust“, jedan školski dan o Holokaustu „Lekcije za budućnost“ i simpozijum „Učiti o Holokaustu: utopija ili šansa – obrazovne prakse i pedagoški izazovi“. Čitavo događanje otvoreno je koncertom hora Jevrejske opštine Novi Sad – „Hašira“ i izložbom u novosadskoj Sinagogi pod nazivom „Pisanje stradanja: vodič kroz publikacije o Holokaustu“ autorke, Bilјane Albahari i dizajnerke Ornele Rezinović. Izložbu je pratio katalog  koji ima odlike samostalne knjige. 
Cilј izložbe bio je da se jednim savremenim, a temi odgovarajućim dizajnerskim rešenjem, na upečatlјiv način predstavi izbor preko stotinu knjiga koje su o Holokaustu štampane u Srbiji i da se na taj način ukaže na neke od najvažnijih elemenata i događaja vezanih za istoriju Holokausta u okupiranoj Srbiji. Autorke se nadaju da su na taj način uspele da usklade zahteve profesionalnog izraza i neophodnog pijeteta primerenog težini teme. Izložbeni plakati tematski i hronološki prate odigravanje Holokausta: počinju od spalјivanja knjiga i Kristalne noći u nacističkoj Nemačkoj, preko nastajanja sabirnih centara, stratišta i internacijskih i koncentracionih logora, do tragičnih učinaka nastojanja da se masovno uništi jevrejski narod. Kroz individualne sudbine, lične i porodične priče, istoriografske dokumente i arhivsku građu svedoči se o jednom od najvećih zločina u istoriji čovečanstva. Deo izložbe koji se odnosi na posleratni period govori o hvatanju počinitelјa ratnih zločina, pravednicima koji su pomagali jevrejskim porodicama da prežive racije i progone, tumačenju Holokausta, kao i o pedagoškom radu na izučavanje Holokausta.
Izložbenu postavku obišli su učenici tokom školskog dana „Lekcije za budućnost“, koji se odvijao u sklopu ove manifestacije. Tom prilikom se potvrdilo da se predstavlјeni plakati (u štampanoj i digitalnoj formi), koje je Institut poklonio Narodnoj biblioteci Srbije, zajedno sa knjigom-katalogom mogu koristiti kao pokretna izložba ili kao dopunski, edukativni i prateći materijal za različite seminare, interaktivne časove i radionice posvećene ovoj temi., 16 plakata u koloru veličine 70 x 100 cm",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.",
title = "Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu""
}
Albahari, B.,& Rezinović, O..Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu". in Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju..
Albahari B, Rezinović O. Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu". in Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017....
Albahari, Biljana, Rezinović, Ornela, "Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu"" in Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017..

Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора

Цветкович, Владимир

(София: Фондация „Комунитас”, 221)

TY  - JOUR
AU  - Цветкович, Владимир
PY  - 221
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2423
AB  - Целта на този текст е да изследва как богословието, разгърнало се в хода на ХХ и XXI в. в православната диаспора, формира отношението на православната теология към Запада. Ще анализирам проявите на православното богословие сред диаспората в три фази: руското емигрантско богословие от 20-те и 30-те години на ХХ в. в Париж, гръцката постколониална теология от 60-те и 70-те в Атина и американската теология на православната диаспора от първите две десетилетия на XXI в.
PB  - София: Фондация „Комунитас”
T2  - Християнство и култура XX/3
T1  - Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора
SP  - 22
EP  - 27
ER  - 
@article{
author = "Цветкович, Владимир",
year = "221",
abstract = "Целта на този текст е да изследва как богословието, разгърнало се в хода на ХХ и XXI в. в православната диаспора, формира отношението на православната теология към Запада. Ще анализирам проявите на православното богословие сред диаспората в три фази: руското емигрантско богословие от 20-те и 30-те години на ХХ в. в Париж, гръцката постколониална теология от 60-те и 70-те в Атина и американската теология на православната диаспора от първите две десетилетия на XXI в.",
publisher = "София: Фондация „Комунитас”",
journal = "Християнство и култура XX/3",
title = "Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора",
pages = "22-27"
}
Цветкович, В.. (221). Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора. in Християнство и култура XX/3
София: Фондация „Комунитас”., 22-27.
Цветкович В. Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора. in Християнство и култура XX/3. 221;:22-27..
Цветкович, Владимир, "Парижката школа, атинската школа и американската православна богословска диаспора" in Християнство и култура XX/3 (221):22-27.

Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia

Pantovic, Ljiljana

(Springer, 2022)

TY  - CHAP
AU  - Pantovic, Ljiljana
PY  - 2022
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2489
AB  - The WHO and UNICEF launched The Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) in 1991 with the goal of promoting breastfeeding. Four years later, this initiative was adopted in Serbia (then Yugoslavia). Although Serbia has officially been a part of the BFHI for over 26 years, less than 13% of children are currently exclusively breastfed for the first 6 months of life. Drawing on interviews, observations and document review, this chapter offers ethnographic insight into why the BFHI in Serbia has met with little success. I argue that the principles and practices of the initiative to promote breastfeeding have been both thinly learned and thinly applied by healthcare workers and therefore have had little positive impact on women’s empowerment to breastfeed or the rates of breastfeeding in the country. I show how the global Baby-Friendly Hospital Initiative implemented in Serbia in the early 1990s and the national level policies which renewed it in 2018 were severely constrained by social, political and economic conditions that hindered the uptake of the program by frontline health workers – namely the devastating effects of the civil war and international sanctions in the 1990s, and the deleterious effects of IMF policies on the Serbian healthcare system since the 2000s. The pressure of time due to high workloads, and understaffed hospitals, in combination with unsustainable national funds for implementation may contribute to the reality of the thin implementation of BFHI.
PB  - Springer
T2  - Anthropologies of Global Maternal and Reproductive Health
T1  - Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia
DO  - DOI https://doi-org.pitt.idm.oclc.org/10.1007/978-3-030-84514-8_2
ER  - 
@inbook{
author = "Pantovic, Ljiljana",
year = "2022",
abstract = "The WHO and UNICEF launched The Baby-Friendly Hospital Initiative (BFHI) in 1991 with the goal of promoting breastfeeding. Four years later, this initiative was adopted in Serbia (then Yugoslavia). Although Serbia has officially been a part of the BFHI for over 26 years, less than 13% of children are currently exclusively breastfed for the first 6 months of life. Drawing on interviews, observations and document review, this chapter offers ethnographic insight into why the BFHI in Serbia has met with little success. I argue that the principles and practices of the initiative to promote breastfeeding have been both thinly learned and thinly applied by healthcare workers and therefore have had little positive impact on women’s empowerment to breastfeed or the rates of breastfeeding in the country. I show how the global Baby-Friendly Hospital Initiative implemented in Serbia in the early 1990s and the national level policies which renewed it in 2018 were severely constrained by social, political and economic conditions that hindered the uptake of the program by frontline health workers – namely the devastating effects of the civil war and international sanctions in the 1990s, and the deleterious effects of IMF policies on the Serbian healthcare system since the 2000s. The pressure of time due to high workloads, and understaffed hospitals, in combination with unsustainable national funds for implementation may contribute to the reality of the thin implementation of BFHI.",
publisher = "Springer",
journal = "Anthropologies of Global Maternal and Reproductive Health",
booktitle = "Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia",
doi = "DOI https://doi-org.pitt.idm.oclc.org/10.1007/978-3-030-84514-8_2"
}
Pantovic, L.. (2022). Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia. in Anthropologies of Global Maternal and Reproductive Health
Springer..
https://doi.org/DOI https://doi-org.pitt.idm.oclc.org/10.1007/978-3-030-84514-8_2
Pantovic L. Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia. in Anthropologies of Global Maternal and Reproductive Health. 2022;.
doi:DOI https://doi-org.pitt.idm.oclc.org/10.1007/978-3-030-84514-8_2 .
Pantovic, Ljiljana, "Baby (Not So) Friendly: Implementation of the Baby-Friendly Hospital Initiative in Serbia" in Anthropologies of Global Maternal and Reproductive Health (2022),
https://doi.org/DOI https://doi-org.pitt.idm.oclc.org/10.1007/978-3-030-84514-8_2 . .

Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič

Perunović, Andrea

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - GEN
AU  - Perunović, Andrea
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1386
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2498
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 757
EP  - 769
ER  - 
@misc{
author = "Perunović, Andrea",
year = "2021",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič",
number = "4",
volume = "32",
pages = "757-769"
}
Perunović, A.. (2021). Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 757-769.
Perunović A. Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):757-769..
Perunović, Andrea, "Subject and (Post)Truth between Philosophy and Psychoanalysis: An Interview with Alenka Zupančič" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):757-769.

Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms

Guć, Josip

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Guć, Josip
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1378
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2493
AB  - The responsibility for the COVID-19 pandemic was first ascribed to persons associated with the Huanan Seafood Market. However, many scientists suggest that this pandemic is actually a consequence of human intrusion into nature. This opens up a whole new perspective for an examination of direct and indirect, individual and collective responsibility concerning this particular pandemic, but also zoonotic pandemics as such. In this context, one of the key issues are the consequences of factory-farming of animals, which contributes to circumstances in which zoonotic pandemics emerge. Moreover, it is part of a larger economic system, global capitalism, whose logic implies certain coercion toward its participants to keep it essentially unchanged and therefore to make sure that livestock health remains “the weakest link in our global health chain” (FAO). However, even though the precise answer to the issue of moral responsibility for zoonotic pandemics outbreaks in general and the COVID-19 pandemic in particular cannot be given, it is possible to list certain indicators and make a framework helpful in ascribing moral responsibility to certain persons. The paper intends to do so by examining the notion of responsibility and by applying it to the issues mentioned. The results of this analysis show that it is misleading to place moral blame on people involved in actions that directly caused the animal-to-human transmission of a certain virus or on humanity as a whole.
AB  - Odgovornost za pandemiju COVID-19 prvo je bila pripisana osobama vezanima uz tržnicu 
morske hrane Huanan. Međutim, mnogi naučnici sugerišu da je ova pandemija rezultat čo vekovih upada u netaknutu prirodu. Ovo otvara čitavu novu perspektivu za sagledavanje 
izravne i posredne te individualne i kolektivne odgovornosti za ovu pandemiju, no i za zoo notske pandemije uopšte. U ovom kontekstu, među ključne probleme spadaju posledice in dustrijskog uzgoja životinja, koji uveliko pridonosi okolnostima u kojima zoonotske pande mije izbijaju. Štaviše, on je dio šireg konteksta globalnog kapitalizma, ekonomskog sistema 
čija logika implicira izvesnu prisilu nametnutu onima koji u njoj participiraju, naime, da ovu 
vrstu uzgoja ostave bitno nepromenjenu, pa da tako osiguraju da zdravlje stoke ostane „naj slabija karika u našem globalnom zdravstvenom lancu“ (FAO). Međutim, premda precizan 
odgovor na pitanje moralne odgovornosti za izbijanje pandemija, posebno one aktuelne, ne 
može biti dan, moguće je navesti izvesne indikatore i izgraditi okvir koji bi mogli pomoći u 
zadatku pripisivanja moralne odgovornosti određenim osobama. Ovaj rad to namerava izvesti 
sagledavanjem samog pojma odgovornosti i primenom te refleksije na spomenute probleme. 
Rezultati ove analize pokazuju varljivost pripisivanja moralne krivice ljudima uključenima u 
aktivnosti koje su izravno uzrokovale prenos izvesnog virusa sa životinje na čoveka, kao i 
čovečanstvu u celini za stvaranje uslova za prenos.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms
T1  - Odnos između moralne odgovornosti za izbijanje zoonotskih  pandemija i industrijskih životinjskih farmi
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 695
EP  - 713
DO  - 10.2298/FID2104695G
ER  - 
@article{
author = "Guć, Josip",
year = "2021",
abstract = "The responsibility for the COVID-19 pandemic was first ascribed to persons associated with the Huanan Seafood Market. However, many scientists suggest that this pandemic is actually a consequence of human intrusion into nature. This opens up a whole new perspective for an examination of direct and indirect, individual and collective responsibility concerning this particular pandemic, but also zoonotic pandemics as such. In this context, one of the key issues are the consequences of factory-farming of animals, which contributes to circumstances in which zoonotic pandemics emerge. Moreover, it is part of a larger economic system, global capitalism, whose logic implies certain coercion toward its participants to keep it essentially unchanged and therefore to make sure that livestock health remains “the weakest link in our global health chain” (FAO). However, even though the precise answer to the issue of moral responsibility for zoonotic pandemics outbreaks in general and the COVID-19 pandemic in particular cannot be given, it is possible to list certain indicators and make a framework helpful in ascribing moral responsibility to certain persons. The paper intends to do so by examining the notion of responsibility and by applying it to the issues mentioned. The results of this analysis show that it is misleading to place moral blame on people involved in actions that directly caused the animal-to-human transmission of a certain virus or on humanity as a whole., Odgovornost za pandemiju COVID-19 prvo je bila pripisana osobama vezanima uz tržnicu 
morske hrane Huanan. Međutim, mnogi naučnici sugerišu da je ova pandemija rezultat čo vekovih upada u netaknutu prirodu. Ovo otvara čitavu novu perspektivu za sagledavanje 
izravne i posredne te individualne i kolektivne odgovornosti za ovu pandemiju, no i za zoo notske pandemije uopšte. U ovom kontekstu, među ključne probleme spadaju posledice in dustrijskog uzgoja životinja, koji uveliko pridonosi okolnostima u kojima zoonotske pande mije izbijaju. Štaviše, on je dio šireg konteksta globalnog kapitalizma, ekonomskog sistema 
čija logika implicira izvesnu prisilu nametnutu onima koji u njoj participiraju, naime, da ovu 
vrstu uzgoja ostave bitno nepromenjenu, pa da tako osiguraju da zdravlje stoke ostane „naj slabija karika u našem globalnom zdravstvenom lancu“ (FAO). Međutim, premda precizan 
odgovor na pitanje moralne odgovornosti za izbijanje pandemija, posebno one aktuelne, ne 
može biti dan, moguće je navesti izvesne indikatore i izgraditi okvir koji bi mogli pomoći u 
zadatku pripisivanja moralne odgovornosti određenim osobama. Ovaj rad to namerava izvesti 
sagledavanjem samog pojma odgovornosti i primenom te refleksije na spomenute probleme. 
Rezultati ove analize pokazuju varljivost pripisivanja moralne krivice ljudima uključenima u 
aktivnosti koje su izravno uzrokovale prenos izvesnog virusa sa životinje na čoveka, kao i 
čovečanstvu u celini za stvaranje uslova za prenos.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms, Odnos između moralne odgovornosti za izbijanje zoonotskih  pandemija i industrijskih životinjskih farmi",
number = "4",
volume = "32",
pages = "695-713",
doi = "10.2298/FID2104695G"
}
Guć, J.. (2021). Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 695-713.
https://doi.org/10.2298/FID2104695G
Guć J. Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):695-713.
doi:10.2298/FID2104695G .
Guć, Josip, "Relationship between Moral Responsibility for Zoonotic Pandemics Outbreaks and Industrial Animal Farms" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):695-713,
https://doi.org/10.2298/FID2104695G . .

Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations

Baccarini, Elvio

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Baccarini, Elvio
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1377
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2492
AB  - This paper extends Alan John Simmons’s conceptual distinction between Lockean (or consent) and Kantian (or justificatory) conceptions of legitimacy that he applied to the question of the legitimacy of states, to the issue of legitimacy of public decisions. I criticise the consent conception of legitimacy defended by Simmons, and I defend the Rawlsian version of the justificatory conception of legitimacy from his objection. The approach of this paper is distinctive because the two conceptions are assessed by investigating, using the method of reflective equilibrium, their respective prescriptions concerning the treatment of antisocial personality disorder (ASPD) and epidemiologic measures. 

I argue that the method of reflective equilibrium does not support the consent conception. Considering the issues of treatment of APD and of epidemiologic measures, I argue that the consent conception of legitimacy is not well-equipped for the evaluation of norms that are not strictly self-regarding. This causes a deficit of prescriptions for relevant social responses. Further, by considering the case of responses to epidemics, I argue that such a conception can avoid harmful consequences only by recurring to additional, and independent, premises. This does not cause incoherence but reduces the coherence of a normative system. Finally, the consent conception is not equipped to support social cooperation in an optimal way, which has proved to be necessary in critical conditions, like a pandemic. On the other hand, I argue that the method of reflective equilibrium supports the Rawlsian version of justificatory conception of legitimacy, because of its advantages in handling the indicated issues. In addition, I maintain that this justificatory conception is respectful of freedom and equality of agents as moral self-legislators, and, thus, it is not vulnerable to Simmons’s main criticism.
AB  - Ovaj rad proširuje konceptualnu distinkciju Alana Džona Simonsa između lokovske koncep cije legitimiteta (koja se zasniva na pristanku) i kantovske koncepcije legitimiteta (koja se za sniva na opravdanju) koju je primenio na pitanje legitimnosti država, odnosno na pitanje le gitimnosti javnih odluka. U radu kritikujem koncepciju legitimiteta zasnovanog na pristanku 
koju Simons zastupa, te branim rolsovsku verziju koncepcije legitimiteta zasnovane na oprav danju od prigovora. Ovaj rad je karakterističan po tome što se ove dve koncepcije legitimi teta procenjuju kroz istraživanje, primenom metode refleksivne ravnoteže, njihovih odgova rajućih propisa koji se tiču lečenja antisocijalnog poremećaja ličnosti (ASPD) i epidemioloških 
mera. Tvrdim da metod refleksivne ravnoteže ne podržava koncepciju legitimnosti zasnovane 
na pristanku. Izumajući u obzir problem lečenja ASPD-a i problem epidemioloških mera, tvr dim da koncepcija zasnovana na pristanku nije dobro opremljena za procenu normi koje se 
ne tiču striktno govoreći nas samih. Ovo prouzrokuje nedovoljan odgovor za relevantne 
društvene probleme. Dalje, razmatrajući slučaj odgovora na epidemije, pokazujem da ova 
koncepcija legitimnosti može da izbegne štetne posledice samo pozivanjem na dodatne i 
nezavisne premise. Iako neuzrokuje nekoherentnost, ovo umanjuje koherentnost normativ nog sistema. Konačno, koncepcija legitimnosti zasnovana na pristanku nije dobro opremljena 
da podrži društvenu saradnju na optimalan način, što se pokazalo neophodnim u kritičnim 
uslovima poput pandemije. S druge strane, tvrdim da metod refleksivne ravnoteže podržava 
Rolsovu verziju koncepcije legitimiteta zasnove na opravdanju zbog svojih prednosti u rešavanju navedenih problema. Pored toga, pokazujem dal koncepcijaegitimiteta zsnovana na 
opravdanju poštuje slobodu i jednakost delatnika kao moralnih samozakonodavaca, te da 
nije podložna Simonsovim glavnim kritikama.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations
T1  - Saglasnost ili javni razlog? Legitimnost normi koje se primenjuju  u situacijama ASPD-a i Covid-19
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 674
EP  - 694
DO  - 10.2298/FID2104674B
ER  - 
@article{
author = "Baccarini, Elvio",
year = "2021",
abstract = "This paper extends Alan John Simmons’s conceptual distinction between Lockean (or consent) and Kantian (or justificatory) conceptions of legitimacy that he applied to the question of the legitimacy of states, to the issue of legitimacy of public decisions. I criticise the consent conception of legitimacy defended by Simmons, and I defend the Rawlsian version of the justificatory conception of legitimacy from his objection. The approach of this paper is distinctive because the two conceptions are assessed by investigating, using the method of reflective equilibrium, their respective prescriptions concerning the treatment of antisocial personality disorder (ASPD) and epidemiologic measures. 

I argue that the method of reflective equilibrium does not support the consent conception. Considering the issues of treatment of APD and of epidemiologic measures, I argue that the consent conception of legitimacy is not well-equipped for the evaluation of norms that are not strictly self-regarding. This causes a deficit of prescriptions for relevant social responses. Further, by considering the case of responses to epidemics, I argue that such a conception can avoid harmful consequences only by recurring to additional, and independent, premises. This does not cause incoherence but reduces the coherence of a normative system. Finally, the consent conception is not equipped to support social cooperation in an optimal way, which has proved to be necessary in critical conditions, like a pandemic. On the other hand, I argue that the method of reflective equilibrium supports the Rawlsian version of justificatory conception of legitimacy, because of its advantages in handling the indicated issues. In addition, I maintain that this justificatory conception is respectful of freedom and equality of agents as moral self-legislators, and, thus, it is not vulnerable to Simmons’s main criticism., Ovaj rad proširuje konceptualnu distinkciju Alana Džona Simonsa između lokovske koncep cije legitimiteta (koja se zasniva na pristanku) i kantovske koncepcije legitimiteta (koja se za sniva na opravdanju) koju je primenio na pitanje legitimnosti država, odnosno na pitanje le gitimnosti javnih odluka. U radu kritikujem koncepciju legitimiteta zasnovanog na pristanku 
koju Simons zastupa, te branim rolsovsku verziju koncepcije legitimiteta zasnovane na oprav danju od prigovora. Ovaj rad je karakterističan po tome što se ove dve koncepcije legitimi teta procenjuju kroz istraživanje, primenom metode refleksivne ravnoteže, njihovih odgova rajućih propisa koji se tiču lečenja antisocijalnog poremećaja ličnosti (ASPD) i epidemioloških 
mera. Tvrdim da metod refleksivne ravnoteže ne podržava koncepciju legitimnosti zasnovane 
na pristanku. Izumajući u obzir problem lečenja ASPD-a i problem epidemioloških mera, tvr dim da koncepcija zasnovana na pristanku nije dobro opremljena za procenu normi koje se 
ne tiču striktno govoreći nas samih. Ovo prouzrokuje nedovoljan odgovor za relevantne 
društvene probleme. Dalje, razmatrajući slučaj odgovora na epidemije, pokazujem da ova 
koncepcija legitimnosti može da izbegne štetne posledice samo pozivanjem na dodatne i 
nezavisne premise. Iako neuzrokuje nekoherentnost, ovo umanjuje koherentnost normativ nog sistema. Konačno, koncepcija legitimnosti zasnovana na pristanku nije dobro opremljena 
da podrži društvenu saradnju na optimalan način, što se pokazalo neophodnim u kritičnim 
uslovima poput pandemije. S druge strane, tvrdim da metod refleksivne ravnoteže podržava 
Rolsovu verziju koncepcije legitimiteta zasnove na opravdanju zbog svojih prednosti u rešavanju navedenih problema. Pored toga, pokazujem dal koncepcijaegitimiteta zsnovana na 
opravdanju poštuje slobodu i jednakost delatnika kao moralnih samozakonodavaca, te da 
nije podložna Simonsovim glavnim kritikama.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations, Saglasnost ili javni razlog? Legitimnost normi koje se primenjuju  u situacijama ASPD-a i Covid-19",
number = "4",
volume = "32",
pages = "674-694",
doi = "10.2298/FID2104674B"
}
Baccarini, E.. (2021). Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 674-694.
https://doi.org/10.2298/FID2104674B
Baccarini E. Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):674-694.
doi:10.2298/FID2104674B .
Baccarini, Elvio, "Consent or Public Reason? Legitimacy of Norms Applied in ASPD and Covid-19 Situations" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):674-694,
https://doi.org/10.2298/FID2104674B . .

Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur

Ostojić, Aleksandar

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Ostojić, Aleksandar
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1379
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2494
AB  - This paper analyzes the notion of recollection in Hans Georg Gadamer and Paul Ricoeur’s thought, in the context of time distance as “obstacles” towards understanding the past. Particular attention is paid to the understanding the phenomenon of “Death” as a time gap between the past and the present. In connection with this problem, we find efforts of philosophical hermeneutics on the one hand and historicism on the other. Differences between historicism and hermeneutics can be outlined in relation to the role that memory plays in the process of understanding in Gadamer and Ricoeur. What does Death mean in terms of understanding for history, and what for hermeneutics? How can we understand temporal distance? Is it possible and necessary to overcome it? What is the role of recollection and how does it participate in understanding? – these are some of the main issues that will be addressed in the text. Finally, the task of the text is to offer the meaning and significance of the hermeneutics of recollection in relation to the mentioned questions, through the interaction of the thoughts of the two authors.
AB  - Tekst analizira pojam sećanja kod Hansa Georga Gadamera i Pola Rikera u kontekstu vre menske distance kao „prepreke“ razumevanja prošlosti. Naročita pažnja usmerena je na ra zumevanje fenomena „smrti“ kao vremenskog ponora između prošlosti i sadašnjosti. U vezi 
sa tim stoje i nastojanja filozofske hermeneutike sa jedne strane i istoricizma sa druge. U 
odnosu na ulogu koju sećanje igra u procesu razumevanju kod Gadamera i Rikera, daće se 
ocrtati razlike između istoricizma i hermeneuitke. Šta smrt predstavlja u pogledu razumevanja za istoriju a šta za hermeneutiku? Kako razumeti vremensku distancu? Da li je moguće i 
da li je neophodno prevazići je? Koja je uloga sećanja i kako ono učestvuje u razumevanju? 
– neka su od glavnih pitanja koja će biti adresirana u tekstu. Na kraju, zadatak teksta je da 
kroz interakciju misli dvojice autora, ponudi značenje i značaj hermeneutike sećanja u pogledu na navedena pitanja.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur
T1  - Hermeneutika sećanja: Gadamer i Riker
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 714
EP  - 725
DO  - 10.2298/FID2104714O
ER  - 
@article{
author = "Ostojić, Aleksandar",
year = "2021",
abstract = "This paper analyzes the notion of recollection in Hans Georg Gadamer and Paul Ricoeur’s thought, in the context of time distance as “obstacles” towards understanding the past. Particular attention is paid to the understanding the phenomenon of “Death” as a time gap between the past and the present. In connection with this problem, we find efforts of philosophical hermeneutics on the one hand and historicism on the other. Differences between historicism and hermeneutics can be outlined in relation to the role that memory plays in the process of understanding in Gadamer and Ricoeur. What does Death mean in terms of understanding for history, and what for hermeneutics? How can we understand temporal distance? Is it possible and necessary to overcome it? What is the role of recollection and how does it participate in understanding? – these are some of the main issues that will be addressed in the text. Finally, the task of the text is to offer the meaning and significance of the hermeneutics of recollection in relation to the mentioned questions, through the interaction of the thoughts of the two authors., Tekst analizira pojam sećanja kod Hansa Georga Gadamera i Pola Rikera u kontekstu vre menske distance kao „prepreke“ razumevanja prošlosti. Naročita pažnja usmerena je na ra zumevanje fenomena „smrti“ kao vremenskog ponora između prošlosti i sadašnjosti. U vezi 
sa tim stoje i nastojanja filozofske hermeneutike sa jedne strane i istoricizma sa druge. U 
odnosu na ulogu koju sećanje igra u procesu razumevanju kod Gadamera i Rikera, daće se 
ocrtati razlike između istoricizma i hermeneuitke. Šta smrt predstavlja u pogledu razumevanja za istoriju a šta za hermeneutiku? Kako razumeti vremensku distancu? Da li je moguće i 
da li je neophodno prevazići je? Koja je uloga sećanja i kako ono učestvuje u razumevanju? 
– neka su od glavnih pitanja koja će biti adresirana u tekstu. Na kraju, zadatak teksta je da 
kroz interakciju misli dvojice autora, ponudi značenje i značaj hermeneutike sećanja u pogledu na navedena pitanja.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur, Hermeneutika sećanja: Gadamer i Riker",
number = "4",
volume = "32",
pages = "714-725",
doi = "10.2298/FID2104714O"
}
Ostojić, A.. (2021). Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 714-725.
https://doi.org/10.2298/FID2104714O
Ostojić A. Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):714-725.
doi:10.2298/FID2104714O .
Ostojić, Aleksandar, "Hermeneutics of Recollection: Gadamer and Ricoeur" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):714-725,
https://doi.org/10.2298/FID2104714O . .

Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020.

Karalić, Saša

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Karalić, Saša
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1385
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2497
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020.
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 753
EP  - 754
ER  - 
@article{
author = "Karalić, Saša",
year = "2021",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020.",
number = "4",
volume = "32",
pages = "753-754"
}
Karalić, S.. (2021). Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020.. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 753-754.
Karalić S. Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020.. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):753-754..
Karalić, Saša, "Hal Foster, What Comes afer Farce?, Verso, London and New York, 2020." in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):753-754.

Slike, naslovi, personifikacije

Ćipranić, Miloš

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Ćipranić, Miloš
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1384
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2496
AB  - Predmet kritčkog osvrta su knjige Riječ je o slici Jagora Bučana i Slika i reč Estetčkog društva Srbije, iz čijih naslova je već očito da dele istu temu. U radu je ukazano na sličnost između njih sa dve tačke gledišta: uočeno je ono što je prisutno u obe, ali i ono što je u njima odsutno, a čini se značajnim za razumevanje teorijskih problema kojima se bave.
AB  - The article provides a critical review of the books Riječ je o slici by Jagor Bučan and Slika i reč
by the Serbian Society for Aesthetics. From the titles it is already evident that they share the 
same topic. The paper points out the similarities between the two texts on both what is present and what is absent in them, which also seems important for understanding the theoretical problems they deal with.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Slike, naslovi, personifikacije
T1  - Pictures, Titles, Personifications
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 739
EP  - 750
DO  - 10.2298/FID2104739C
ER  - 
@article{
author = "Ćipranić, Miloš",
year = "2021",
abstract = "Predmet kritčkog osvrta su knjige Riječ je o slici Jagora Bučana i Slika i reč Estetčkog društva Srbije, iz čijih naslova je već očito da dele istu temu. U radu je ukazano na sličnost između njih sa dve tačke gledišta: uočeno je ono što je prisutno u obe, ali i ono što je u njima odsutno, a čini se značajnim za razumevanje teorijskih problema kojima se bave., The article provides a critical review of the books Riječ je o slici by Jagor Bučan and Slika i reč
by the Serbian Society for Aesthetics. From the titles it is already evident that they share the 
same topic. The paper points out the similarities between the two texts on both what is present and what is absent in them, which also seems important for understanding the theoretical problems they deal with.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Slike, naslovi, personifikacije, Pictures, Titles, Personifications",
number = "4",
volume = "32",
pages = "739-750",
doi = "10.2298/FID2104739C"
}
Ćipranić, M.. (2021). Slike, naslovi, personifikacije. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 739-750.
https://doi.org/10.2298/FID2104739C
Ćipranić M. Slike, naslovi, personifikacije. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):739-750.
doi:10.2298/FID2104739C .
Ćipranić, Miloš, "Slike, naslovi, personifikacije" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):739-750,
https://doi.org/10.2298/FID2104739C . .

„Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements

Jovanov, Rastko

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Jovanov, Rastko
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1381
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2495
AB  - Der Artikel analysiert Heideggers Haltung zum Nationalsozialismus an-hand seiner privaten Aufzeichnungen, die unter dem Titel Schwarze Hefte in neun Bänden vollständig erschienen sind. Obwohl unbestritten ist, dass Heidegger zwischen 1930 und 1934 ein ausgesprochener An-hänger des nationalsozialistischen Programms war, zeigen seine privaten Schriften, dass er seinen Irrtum und seinen falschen philosophischen Glauben an einen möglichen, durch die nationalsozialistische „Revolu-tion“ zu vollziehenden Neubeginn der Philosophie nach dem Ende der metaphysischen Tradition des philosophischen Denkens eingesehen hat. Der Artikel erläutert, auf welche Weise Heidegger nach 1934 den Na-tionalsozialismus kritisierte sowie die Umstände seines im selben Jahr erfolgten Rücktritts als Rektor der Universität Freiburg.
AB  - U članku se analizira Hajdegerov odnos prema nacionalsocijalizmu na osnovu njegovih pri vatnih zapisa pod nazivom „Schwarze Hefte“, a koji su ove godine potpuno objavljeni u devet 
tomova. Iako je neosporno da je Hajdeger od 1930 do 1934 bio otvoreni pristalica nacionalsocijalističkog programa, njegovi privatni zapisi pokazuju njegovu priznatu zabludu (Irrtum) i 
filozofsku zavedenost u mogući novi početak (Anfang) filozofije nakon kraja metafizičke tradicije filozofskog mišljenja, a koji treba da omogući nacionalsocijalistička „revolucija“ u Nemačkoj. Članak tumači kako i na koji način je Hajdeger kritikovao nacionalsocijalizam nakon 
1934 i rektorske ostavke iste godine na univerzitetu u Frajburgu.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - „Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements
T1  - „Sada je Mi-Vreme“. Hajdegerove Crne sveske u svetlu samokritike  sopstvenog NS-angažmana
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 729
EP  - 738
DO  - 10.2298/FID2104729J
ER  - 
@article{
author = "Jovanov, Rastko",
year = "2021",
abstract = "Der Artikel analysiert Heideggers Haltung zum Nationalsozialismus an-hand seiner privaten Aufzeichnungen, die unter dem Titel Schwarze Hefte in neun Bänden vollständig erschienen sind. Obwohl unbestritten ist, dass Heidegger zwischen 1930 und 1934 ein ausgesprochener An-hänger des nationalsozialistischen Programms war, zeigen seine privaten Schriften, dass er seinen Irrtum und seinen falschen philosophischen Glauben an einen möglichen, durch die nationalsozialistische „Revolu-tion“ zu vollziehenden Neubeginn der Philosophie nach dem Ende der metaphysischen Tradition des philosophischen Denkens eingesehen hat. Der Artikel erläutert, auf welche Weise Heidegger nach 1934 den Na-tionalsozialismus kritisierte sowie die Umstände seines im selben Jahr erfolgten Rücktritts als Rektor der Universität Freiburg., U članku se analizira Hajdegerov odnos prema nacionalsocijalizmu na osnovu njegovih pri vatnih zapisa pod nazivom „Schwarze Hefte“, a koji su ove godine potpuno objavljeni u devet 
tomova. Iako je neosporno da je Hajdeger od 1930 do 1934 bio otvoreni pristalica nacionalsocijalističkog programa, njegovi privatni zapisi pokazuju njegovu priznatu zabludu (Irrtum) i 
filozofsku zavedenost u mogući novi početak (Anfang) filozofije nakon kraja metafizičke tradicije filozofskog mišljenja, a koji treba da omogući nacionalsocijalistička „revolucija“ u Nemačkoj. Članak tumači kako i na koji način je Hajdeger kritikovao nacionalsocijalizam nakon 
1934 i rektorske ostavke iste godine na univerzitetu u Frajburgu.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "„Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements, „Sada je Mi-Vreme“. Hajdegerove Crne sveske u svetlu samokritike  sopstvenog NS-angažmana",
number = "4",
volume = "32",
pages = "729-738",
doi = "10.2298/FID2104729J"
}
Jovanov, R.. (2021). „Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 729-738.
https://doi.org/10.2298/FID2104729J
Jovanov R. „Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):729-738.
doi:10.2298/FID2104729J .
Jovanov, Rastko, "„Jetzt sei Wir-Zeit“. Heideggers Schwarze Hefte im Lichte der Selbstkritik seines NS-Engagements" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):729-738,
https://doi.org/10.2298/FID2104729J . .

The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt

Bojanić, Petar; Đorđević, Edward

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
AU  - Đorđević, Edward
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1376
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2491
AB  - The article focuses on a passage from Carl Schmitt’s Ex Captivitate Salus – a book famously written in a Nurnberg prison in 1946 – in which he draws, from memory, on a story derived from Serbian epic poetry, to justify his understanding of historiography, victory, and the figure of the hero. Analyzing the entire Serbian epic poem from which Schmitt extracts the vignette in question, we show how the text of the poem presents a significantly more complicated and messy picture of the figures of victor, victory, and hero, heroism. The anonymous Serbian poet, addressing himself to his contemporary audience, with which he is intimately familiar, really subverts simplistic expectations regarding the heroism and victory of the Serbian hero, Marko Kraljević. Finally, the article contrasts these complex and at times paradoxical figures of victory and the hero in the poem with their presentation in Carl Schmitt’s writing.
AB  - U članku se dovodi u pitanje jedan pasus iz knjige Ex Captivitate Salus, Karla Šmita – knjige 
koja je, kao što je poznato, pisana u nirnberškom zatvoru u Nemačkoj, 1946. godine. U tom 
pasusu se Šmit oslanja na detalj iz srpske narodne epske pesme kako bi argumentovao svoje 
razumevanje istoriografije, pobede i figure junaka. Analizirajući celu pesmu Marko Kraljević 
i Musa Kesedžija, iz koje Šmit preuzima anegdotu o junaku Marku, u članku se ukazuje na to 
da su koncepti pobede, pobednika, junaka i junaštva u samoj pesmi znatno komplikovaniji i 
neuredniji od one koju Šmit predstavlja. Obraćajući se publici koju vrlo dobro poznaje, srpski 
pevač podriva pojednostavljena očekivanja o junaštvu i pobedi srpskog junaka, Marka Kraljevića. Članak zaključuje da je ova komplikovana slika iz same pesme daleko od pojednostavljene i manipulativne slike koju nudi Šmit.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt
T1  - Neurednost pobede i junaštva. Kratak odgovor Karlu Šmitu
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 662
EP  - 673
DO  - 10.2298/FID2104662B
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar and Đorđević, Edward",
year = "2021",
abstract = "The article focuses on a passage from Carl Schmitt’s Ex Captivitate Salus – a book famously written in a Nurnberg prison in 1946 – in which he draws, from memory, on a story derived from Serbian epic poetry, to justify his understanding of historiography, victory, and the figure of the hero. Analyzing the entire Serbian epic poem from which Schmitt extracts the vignette in question, we show how the text of the poem presents a significantly more complicated and messy picture of the figures of victor, victory, and hero, heroism. The anonymous Serbian poet, addressing himself to his contemporary audience, with which he is intimately familiar, really subverts simplistic expectations regarding the heroism and victory of the Serbian hero, Marko Kraljević. Finally, the article contrasts these complex and at times paradoxical figures of victory and the hero in the poem with their presentation in Carl Schmitt’s writing., U članku se dovodi u pitanje jedan pasus iz knjige Ex Captivitate Salus, Karla Šmita – knjige 
koja je, kao što je poznato, pisana u nirnberškom zatvoru u Nemačkoj, 1946. godine. U tom 
pasusu se Šmit oslanja na detalj iz srpske narodne epske pesme kako bi argumentovao svoje 
razumevanje istoriografije, pobede i figure junaka. Analizirajući celu pesmu Marko Kraljević 
i Musa Kesedžija, iz koje Šmit preuzima anegdotu o junaku Marku, u članku se ukazuje na to 
da su koncepti pobede, pobednika, junaka i junaštva u samoj pesmi znatno komplikovaniji i 
neuredniji od one koju Šmit predstavlja. Obraćajući se publici koju vrlo dobro poznaje, srpski 
pevač podriva pojednostavljena očekivanja o junaštvu i pobedi srpskog junaka, Marka Kraljevića. Članak zaključuje da je ova komplikovana slika iz same pesme daleko od pojednostavljene i manipulativne slike koju nudi Šmit.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt, Neurednost pobede i junaštva. Kratak odgovor Karlu Šmitu",
number = "4",
volume = "32",
pages = "662-673",
doi = "10.2298/FID2104662B"
}
Bojanić, P.,& Đorđević, E.. (2021). The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 662-673.
https://doi.org/10.2298/FID2104662B
Bojanić P, Đorđević E. The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):662-673.
doi:10.2298/FID2104662B .
Bojanić, Petar, Đorđević, Edward, "The Messiness of Victory and Heroism: A Brief Response to Carl Schmitt" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):662-673,
https://doi.org/10.2298/FID2104662B . .

Exposition einer Theorie der Widerständigkeit

Wiegerling, Klaus

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Wiegerling, Klaus
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1375
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2490
AB  - Eine zu entfaltende Theorie der Widerständigkeit basiert auf Überlegungen, die seit dem 18. Jh. angestellt wurden um einen Nachweis für die Wirklichkeit der Außenwelt zu erbringen. Die sozialen, psychologischen und insbesondere logischen Aspekte der Widerständigkeit wurden dabei aber vernachlässigt. Die Idee einer Widerständigkeitstheorie wurde von technikphilosophischen und aktuellen Tendenzen in Philosophie, Wissenschaft und Technik inspiriert, die ihre metaphysischen Voraussetzungen unterschlagen und einem Glauben an die totale Machbarkeit der menschlichen wie der natürlichen Verhältnisse anhängen. Die Theorie versucht zu zeigen, dass es sich beim Konzept der Widerständigkeit um einen Reflexionsbegriff handelt, der auf Verhältnisse, nicht auf qualifizierbare und quantifizierbare Objekte oder Sachverhalte referiert. Ihm kommt zudem eine positionierende Funktion zu, die sowohl epistemisch, wie auch ethisch und anthropologisch von Bedeutung ist. Widerständigkeit ist ein zentrales, wenngleich nicht das einzige Charakteristikum von Wirklichkeit. Als ethische Kategorie artikuliert sie sich z.B. in der Idee der Würde, die als Widerstand gegen das nur Typologische und gegen die Unterwerfung unter ein Kalkül zu verstehen ist. Eine Theorie der Widerständigkeit redet keiner an-sich-seienden Wirklichkeit das Wort, sondern begrenzt Geltungsansprüche konstruktivistischer und narrativistischer Theorien.
AB  - Teorija otpornosti koju treba razviti zasniva se na razmatranjima koja su u opticaju još od 18. 
veka i tiču se dokazivanja stvarnosti spoljnog sveta. Međutim, pritom se zanemaruju socijal ni, psihološki i pogotovo logički aspekti otpornosti. Ideja teorije otpornosti isnspirisana je 
tendencijama koje se tiču filozofije tehnike, ali i drugim aktuelnim tendencijama u filozofiji, 
nauci i tehnici koje prikrivaju svoje metafizičke preduslove i zastupaju stajalište totalne ostva rivosti ljudskih i prirodnih odnosa. Teorija pokušava da pokaže da se kod koncepta otpornosti 
radio o refleksivnom pojmu koji se tiče odnosa, a ne objekata i odosa stvari koje se mogu 
izraziti kvalitetima i kvantitetima. Osim toga, taj koncept ima i funkciju pozicioniranja koja je 
značajna kako u epistemskom tako i u etičkom i antropološkom smislu. Otpornost je centralna, mada ne i jedina karakteristika stvarnosti. Kao etička kategorija, ona se artikuliše npr. u 
ideji dostojanstva koju treba shvatiti kao otpor pukoj tipologizaciji i podčinjavanju kalkulaciji. 
Teorija otpornosti se ne zalaže za neku po sebi postojeću stvarnost, nego ograničava domen 
važenja konstruktivističkih i narativističkih teorija.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Exposition einer Theorie der Widerständigkeit
T1  - Elaboration of a Theory of Resistance
T1  - Ekspozicija teorije otpornost
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 641
EP  - 661
DO  - 10.2298/FID2104641W
ER  - 
@article{
author = "Wiegerling, Klaus",
year = "2021",
abstract = "Eine zu entfaltende Theorie der Widerständigkeit basiert auf Überlegungen, die seit dem 18. Jh. angestellt wurden um einen Nachweis für die Wirklichkeit der Außenwelt zu erbringen. Die sozialen, psychologischen und insbesondere logischen Aspekte der Widerständigkeit wurden dabei aber vernachlässigt. Die Idee einer Widerständigkeitstheorie wurde von technikphilosophischen und aktuellen Tendenzen in Philosophie, Wissenschaft und Technik inspiriert, die ihre metaphysischen Voraussetzungen unterschlagen und einem Glauben an die totale Machbarkeit der menschlichen wie der natürlichen Verhältnisse anhängen. Die Theorie versucht zu zeigen, dass es sich beim Konzept der Widerständigkeit um einen Reflexionsbegriff handelt, der auf Verhältnisse, nicht auf qualifizierbare und quantifizierbare Objekte oder Sachverhalte referiert. Ihm kommt zudem eine positionierende Funktion zu, die sowohl epistemisch, wie auch ethisch und anthropologisch von Bedeutung ist. Widerständigkeit ist ein zentrales, wenngleich nicht das einzige Charakteristikum von Wirklichkeit. Als ethische Kategorie artikuliert sie sich z.B. in der Idee der Würde, die als Widerstand gegen das nur Typologische und gegen die Unterwerfung unter ein Kalkül zu verstehen ist. Eine Theorie der Widerständigkeit redet keiner an-sich-seienden Wirklichkeit das Wort, sondern begrenzt Geltungsansprüche konstruktivistischer und narrativistischer Theorien., Teorija otpornosti koju treba razviti zasniva se na razmatranjima koja su u opticaju još od 18. 
veka i tiču se dokazivanja stvarnosti spoljnog sveta. Međutim, pritom se zanemaruju socijal ni, psihološki i pogotovo logički aspekti otpornosti. Ideja teorije otpornosti isnspirisana je 
tendencijama koje se tiču filozofije tehnike, ali i drugim aktuelnim tendencijama u filozofiji, 
nauci i tehnici koje prikrivaju svoje metafizičke preduslove i zastupaju stajalište totalne ostva rivosti ljudskih i prirodnih odnosa. Teorija pokušava da pokaže da se kod koncepta otpornosti 
radio o refleksivnom pojmu koji se tiče odnosa, a ne objekata i odosa stvari koje se mogu 
izraziti kvalitetima i kvantitetima. Osim toga, taj koncept ima i funkciju pozicioniranja koja je 
značajna kako u epistemskom tako i u etičkom i antropološkom smislu. Otpornost je centralna, mada ne i jedina karakteristika stvarnosti. Kao etička kategorija, ona se artikuliše npr. u 
ideji dostojanstva koju treba shvatiti kao otpor pukoj tipologizaciji i podčinjavanju kalkulaciji. 
Teorija otpornosti se ne zalaže za neku po sebi postojeću stvarnost, nego ograničava domen 
važenja konstruktivističkih i narativističkih teorija.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Exposition einer Theorie der Widerständigkeit, Elaboration of a Theory of Resistance, Ekspozicija teorije otpornost",
number = "4",
volume = "32",
pages = "641-661",
doi = "10.2298/FID2104641W"
}
Wiegerling, K.. (2021). Exposition einer Theorie der Widerständigkeit. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 641-661.
https://doi.org/10.2298/FID2104641W
Wiegerling K. Exposition einer Theorie der Widerständigkeit. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):641-661.
doi:10.2298/FID2104641W .
Wiegerling, Klaus, "Exposition einer Theorie der Widerständigkeit" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):641-661,
https://doi.org/10.2298/FID2104641W . .

Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies

Petrić, Mirko; Tomić-Koludrović, Inga

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Petrić, Mirko
AU  - Tomić-Koludrović, Inga
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1370
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2485
AB  - This article discusses the significance of social capital in Bourdieu-inspired analyses of contemporary South-East European societies. We first recapitulate Bourdieu’s theorization of social capital, emphasizing that it allows different operationalizations expressly because of its rather abstract theoretical character. Following that, we explain what is meant by “South- East European societies” and that their inequality-generating mechanisms are largely based on social closure. In the central part of the article, we comment on some attempts at operationalization of social capital in the SEE region. While we also discuss two cases of eclectically mixing Lin’s operationalization with Bourdieusian concepts, at the center of our attention is the elaboration of Bourdieu’s theorization of social capital put forward by the Serbian sociologist Predrag Cvetičanin. The relevance of his concepts of “social capital of solidarity” and “social capital of informal connections” for the study of class relations in post-socialist societies in South-East Europe highlights the advantages of a consistent application of the Bourdieusian framework in a contemporary (post-Bourdieusian) context.
AB  - U ovom se članku raspravlja o značaju socijalnog kapitala u burdijeovski inspirisanim anali zama savremenih jugoistočnoevropskih društava. Najpre rekapituliramo Burdijeovu teoriza ciju socijalnog kapitala, naglašavajući da ona dopušta različite operacionalizacije upravo zbog 
svog razmerno apstraktnog teorijskog karaktera u njegovom radu. Nakon toga, objašnjavamo 
što se misli pod određenjem „jugoistočnoevropska društva“ i konstatujemo da su mehanizmi 
generisanja nejednakosti u njima u velikoj meri zasnovani na društvenom zatvaranju. U sre dišnjem delu članka zatim komentarišemo neke pokušaje operacionalizacije socijalnog kapi tala u regiji jugoistočne Evrope. Iako raspravljamo o dva slučaja eklektičnog mešanja Linove 
operacionalizacije s burdijeovskim konceptima, u središtu naše pažnje je elaboracija Burdijeove teorizacije socijalnog kapitala koju je predložio srpski sociolog Predrag Cvetičanin. Relevantnost njegovih koncepata „socijalni kapital solidarnosti“ i „socijalni kapital neformalnih 
veza“ za proučavanje klasnih odnosa u postsocijalističkim društvima u jugoistočnoj Evropi 
ističe prednosti konzistentne primene burdijeovskog okvira u savremenom (post-burdijeovskom) kontekstu.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies
T1  - Burdijeova teorizacija socijalnog kapitala u analizi  jugoistočnoevropskih društava
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 538
EP  - 566
DO  - https://doi.org/10.2298/FID2104538P
ER  - 
@article{
author = "Petrić, Mirko and Tomić-Koludrović, Inga",
year = "2021",
abstract = "This article discusses the significance of social capital in Bourdieu-inspired analyses of contemporary South-East European societies. We first recapitulate Bourdieu’s theorization of social capital, emphasizing that it allows different operationalizations expressly because of its rather abstract theoretical character. Following that, we explain what is meant by “South- East European societies” and that their inequality-generating mechanisms are largely based on social closure. In the central part of the article, we comment on some attempts at operationalization of social capital in the SEE region. While we also discuss two cases of eclectically mixing Lin’s operationalization with Bourdieusian concepts, at the center of our attention is the elaboration of Bourdieu’s theorization of social capital put forward by the Serbian sociologist Predrag Cvetičanin. The relevance of his concepts of “social capital of solidarity” and “social capital of informal connections” for the study of class relations in post-socialist societies in South-East Europe highlights the advantages of a consistent application of the Bourdieusian framework in a contemporary (post-Bourdieusian) context., U ovom se članku raspravlja o značaju socijalnog kapitala u burdijeovski inspirisanim anali zama savremenih jugoistočnoevropskih društava. Najpre rekapituliramo Burdijeovu teoriza ciju socijalnog kapitala, naglašavajući da ona dopušta različite operacionalizacije upravo zbog 
svog razmerno apstraktnog teorijskog karaktera u njegovom radu. Nakon toga, objašnjavamo 
što se misli pod određenjem „jugoistočnoevropska društva“ i konstatujemo da su mehanizmi 
generisanja nejednakosti u njima u velikoj meri zasnovani na društvenom zatvaranju. U sre dišnjem delu članka zatim komentarišemo neke pokušaje operacionalizacije socijalnog kapi tala u regiji jugoistočne Evrope. Iako raspravljamo o dva slučaja eklektičnog mešanja Linove 
operacionalizacije s burdijeovskim konceptima, u središtu naše pažnje je elaboracija Burdijeove teorizacije socijalnog kapitala koju je predložio srpski sociolog Predrag Cvetičanin. Relevantnost njegovih koncepata „socijalni kapital solidarnosti“ i „socijalni kapital neformalnih 
veza“ za proučavanje klasnih odnosa u postsocijalističkim društvima u jugoistočnoj Evropi 
ističe prednosti konzistentne primene burdijeovskog okvira u savremenom (post-burdijeovskom) kontekstu.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies, Burdijeova teorizacija socijalnog kapitala u analizi  jugoistočnoevropskih društava",
number = "4",
volume = "32",
pages = "538-566",
doi = "https://doi.org/10.2298/FID2104538P"
}
Petrić, M.,& Tomić-Koludrović, I.. (2021). Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 538-566.
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104538P
Petrić M, Tomić-Koludrović I. Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):538-566.
doi:https://doi.org/10.2298/FID2104538P .
Petrić, Mirko, Tomić-Koludrović, Inga, "Bourdieu’s Theorization of Social Capital in the Analysis of South-East European Societies" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):538-566,
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104538P . .

Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann

Jovanović, Miloš

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Jovanović, Miloš
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1306
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2484
AB  - The paper compares Pierre Bourdieu’s sociological approach with the one developed by Peter Berger and Thomas Luckmann. The aim of the paper is to identify the complementarities and incongruences of these approaches. The main similarity consists in the intention to “dialectically” overcome/bridge the gap between “objectivism” and “subjectivism” in social theory. Another parallel includes a negative attitude towards the relativistic tendencies of postmodernism. These authors share the thematization of: the body as a locus of social influences, the centrality of language in social life, the social functions of knowledge, and the importance of power in social relations. Differences in theorizing are attributed to the different intellectual, theoretical, and socio-cultural contexts in which these scientists operated. The divergences of these theoretical approaches become evident when one examines the different meaning and significance attached to the concepts of individuation, structure, action, habitus and habitualization, structure of relevance and relation of common-sense and scientific knowledge. Finally, there is a visible difference in political views: Bourdieu was a critic “from the left,” while Berger and Luckmann were self-proclaimed liberal conservatives.
AB  - U radu se poredi sociološki pristup Pjera Burdijea sa onim koji su razvili Peter Berger i Tomas 
Lukman. Cilј rada je da se identifikuju komplementarnosti i razilaženja ovih pristupa. Glavna 
sličnost se sastoji u nameri da se „dijalektički” prevaziđe/premosti jaz između „objektivizma“ 
i „subjektivizma“ u društvenoj teoriji. Druga paralela uključuju negativan stav prema relativističkim tendencijama postmodernizma. Ono što je zajedničko za ove autore je tematizacija: 
tela kao mesta društvenih uticaja, centralnosti jezika u društvenom životu, društvenih funk cija znanja i značaja moći u društvenim odnosima. Razlike u teoretisanju se pripisuju različi tim intelektualnim, teorijskim i socio-kulturnim kontekstima u kojima su ovi naučnici delovali. 
Razilaženja ovih teorijskih pristupa postaju očigledna kada se ispita različito značenje i značaj 
koji se pridaje konceptima individuacije, strukture, delanja, habitusa i habitualizacije, strukture relevantnosti i odnosa zdravorazumskog i naučnog znanja. Konačno, vidljiva je razlika u 
političkim stavovima: Burdije je bio kritičar „s leva“, dok su Berger i Lukman bili samoproglašeni liberalni konzervativci.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 518
EP  - 537
DO  - https://doi.org/10.2298/FID2104518J
ER  - 
@article{
author = "Jovanović, Miloš",
year = "2021",
abstract = "The paper compares Pierre Bourdieu’s sociological approach with the one developed by Peter Berger and Thomas Luckmann. The aim of the paper is to identify the complementarities and incongruences of these approaches. The main similarity consists in the intention to “dialectically” overcome/bridge the gap between “objectivism” and “subjectivism” in social theory. Another parallel includes a negative attitude towards the relativistic tendencies of postmodernism. These authors share the thematization of: the body as a locus of social influences, the centrality of language in social life, the social functions of knowledge, and the importance of power in social relations. Differences in theorizing are attributed to the different intellectual, theoretical, and socio-cultural contexts in which these scientists operated. The divergences of these theoretical approaches become evident when one examines the different meaning and significance attached to the concepts of individuation, structure, action, habitus and habitualization, structure of relevance and relation of common-sense and scientific knowledge. Finally, there is a visible difference in political views: Bourdieu was a critic “from the left,” while Berger and Luckmann were self-proclaimed liberal conservatives., U radu se poredi sociološki pristup Pjera Burdijea sa onim koji su razvili Peter Berger i Tomas 
Lukman. Cilј rada je da se identifikuju komplementarnosti i razilaženja ovih pristupa. Glavna 
sličnost se sastoji u nameri da se „dijalektički” prevaziđe/premosti jaz između „objektivizma“ 
i „subjektivizma“ u društvenoj teoriji. Druga paralela uključuju negativan stav prema relativističkim tendencijama postmodernizma. Ono što je zajedničko za ove autore je tematizacija: 
tela kao mesta društvenih uticaja, centralnosti jezika u društvenom životu, društvenih funk cija znanja i značaja moći u društvenim odnosima. Razlike u teoretisanju se pripisuju različi tim intelektualnim, teorijskim i socio-kulturnim kontekstima u kojima su ovi naučnici delovali. 
Razilaženja ovih teorijskih pristupa postaju očigledna kada se ispita različito značenje i značaj 
koji se pridaje konceptima individuacije, strukture, delanja, habitusa i habitualizacije, strukture relevantnosti i odnosa zdravorazumskog i naučnog znanja. Konačno, vidljiva je razlika u 
političkim stavovima: Burdije je bio kritičar „s leva“, dok su Berger i Lukman bili samoproglašeni liberalni konzervativci.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann",
number = "4",
volume = "32",
pages = "518-537",
doi = "https://doi.org/10.2298/FID2104518J"
}
Jovanović, M.. (2021). Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 518-537.
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104518J
Jovanović M. Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):518-537.
doi:https://doi.org/10.2298/FID2104518J .
Jovanović, Miloš, "Bourdieu’s Theory and the Social Constructivism of Berger and Luckmann" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):518-537,
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104518J . .

Discussion: Pierre Bourdieu and Politics

Golub, Philip; Lebaron, Frédéric; Mladenović, Ivica; Poupeau, Franck; Sapiro, Gisèle; Zarić, Zona

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Golub, Philip
AU  - Lebaron, Frédéric
AU  - Mladenović, Ivica
AU  - Poupeau, Franck
AU  - Sapiro, Gisèle
AU  - Zarić, Zona
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1371
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2486
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Discussion: Pierre Bourdieu and Politics
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 567
EP  - 586
DO  - 10.2298/FID2104567G
ER  - 
@article{
author = "Golub, Philip and Lebaron, Frédéric and Mladenović, Ivica and Poupeau, Franck and Sapiro, Gisèle and Zarić, Zona",
year = "2021",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Discussion: Pierre Bourdieu and Politics",
number = "4",
volume = "32",
pages = "567-586",
doi = "10.2298/FID2104567G"
}
Golub, P., Lebaron, F., Mladenović, I., Poupeau, F., Sapiro, G.,& Zarić, Z.. (2021). Discussion: Pierre Bourdieu and Politics. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 567-586.
https://doi.org/10.2298/FID2104567G
Golub P, Lebaron F, Mladenović I, Poupeau F, Sapiro G, Zarić Z. Discussion: Pierre Bourdieu and Politics. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):567-586.
doi:10.2298/FID2104567G .
Golub, Philip, Lebaron, Frédéric, Mladenović, Ivica, Poupeau, Franck, Sapiro, Gisèle, Zarić, Zona, "Discussion: Pierre Bourdieu and Politics" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):567-586,
https://doi.org/10.2298/FID2104567G . .

„Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt

Hubig, Christoph; Radinković, Željko

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Hubig, Christoph
AU  - Radinković, Željko
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1374
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2488
AB  - Ausgehend vom Verstehenskonzept Wilhelm Diltheys werden die Modalitäten der Ausbildung von Kompetenzen innerhalb der Erfahrung der reflexiven Bildung thematisiert. Im Sinne des neuzeitlichen Wissenschaftsbegriffs wird die Rolle der Wissenschaften als Instanz möglicher Realwerte (Optionswerte) bestimmt, wobei den Geisteswissenschaften eine horizonteröffnende Funktion bezüglich der Sinnoptionen zugeschrieben wird. In diesem Zusammenhang wird auf die Infragestellung dieses Ermöglichungscharakters der Geistes- und Erziehungswissenschaften durch die Kommerzialisierung des universitären Lehr- und Forschungsbetriebs hingewiesen. Diese setzt eine Entwicklung in Gang, die auf den funktionalisierungsbedingten Verlust der konstruktiven Rolle der genannten Wissenschaften bei der Entwicklung von Kompetenzen hinausläuft.
AB  - Starting from Wilhelm Dilthey’s concept of understanding, the article inquires into modes 
of forming competencies within the experience of reflexive education. In line with moder nity’s understanding of science, the text designates the role of sciences as instances of po ssible real values (of optional values), whereby the spiritual sciences are ascribed the role of 
giving meaning by broadening horizons. The article questions the ground that allows for 
spiritual and pedagogical sciences within the commercialization of university teaching and 
research activities. In all this, functionalization conducts a process leading to the weakening 
of the constructive role of these sciences in the formation of competencies.
AB  - Polazeći od koncepta razumevanja Vilhelma Diltaja preispitaće se modaliteti formiranja kom petencija u okviru iskustva refleksivnog obrazovanja. U smislu novovekovnog pojma nauke, 
odrediće se uloga nauka kao instanci mogućih realnih vrednosti (opcionalne vrednosti), pri 
čemu se u pogledu smisaonih opcija duhovnim naukama pripisuje uloga otvaranja horizonata. U tom kontekstu, ukazuje se na dovođenje u pitanje karaktera omogućavanja duhovnih 
i pedagoških nauka usled komercijalizacije univerzitetskih nastavnih i istraživačkih aktivnosti. Funkcionalizacija pritom pokreće proces koji dovodi do gubitka konstruktivne uloge navedenih nauka prilikom formiranja kompetencija
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - „Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt
T1  - “Understanding opens a wide realm of possibilities ...”.  Humanities and Education in a Functionalized World
T1  - „Razumevanje otvara široko polje mogućnosti...“. Duhovne i pedagoške  nauke u funkcionalizovanom svetu
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 629
EP  - 640
DO  - 10.2298/FID2104629H
ER  - 
@article{
author = "Hubig, Christoph and Radinković, Željko",
year = "2021",
abstract = "Ausgehend vom Verstehenskonzept Wilhelm Diltheys werden die Modalitäten der Ausbildung von Kompetenzen innerhalb der Erfahrung der reflexiven Bildung thematisiert. Im Sinne des neuzeitlichen Wissenschaftsbegriffs wird die Rolle der Wissenschaften als Instanz möglicher Realwerte (Optionswerte) bestimmt, wobei den Geisteswissenschaften eine horizonteröffnende Funktion bezüglich der Sinnoptionen zugeschrieben wird. In diesem Zusammenhang wird auf die Infragestellung dieses Ermöglichungscharakters der Geistes- und Erziehungswissenschaften durch die Kommerzialisierung des universitären Lehr- und Forschungsbetriebs hingewiesen. Diese setzt eine Entwicklung in Gang, die auf den funktionalisierungsbedingten Verlust der konstruktiven Rolle der genannten Wissenschaften bei der Entwicklung von Kompetenzen hinausläuft., Starting from Wilhelm Dilthey’s concept of understanding, the article inquires into modes 
of forming competencies within the experience of reflexive education. In line with moder nity’s understanding of science, the text designates the role of sciences as instances of po ssible real values (of optional values), whereby the spiritual sciences are ascribed the role of 
giving meaning by broadening horizons. The article questions the ground that allows for 
spiritual and pedagogical sciences within the commercialization of university teaching and 
research activities. In all this, functionalization conducts a process leading to the weakening 
of the constructive role of these sciences in the formation of competencies., Polazeći od koncepta razumevanja Vilhelma Diltaja preispitaće se modaliteti formiranja kom petencija u okviru iskustva refleksivnog obrazovanja. U smislu novovekovnog pojma nauke, 
odrediće se uloga nauka kao instanci mogućih realnih vrednosti (opcionalne vrednosti), pri 
čemu se u pogledu smisaonih opcija duhovnim naukama pripisuje uloga otvaranja horizonata. U tom kontekstu, ukazuje se na dovođenje u pitanje karaktera omogućavanja duhovnih 
i pedagoških nauka usled komercijalizacije univerzitetskih nastavnih i istraživačkih aktivnosti. Funkcionalizacija pritom pokreće proces koji dovodi do gubitka konstruktivne uloge navedenih nauka prilikom formiranja kompetencija",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "„Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt, “Understanding opens a wide realm of possibilities ...”.  Humanities and Education in a Functionalized World, „Razumevanje otvara široko polje mogućnosti...“. Duhovne i pedagoške  nauke u funkcionalizovanom svetu",
number = "4",
volume = "32",
pages = "629-640",
doi = "10.2298/FID2104629H"
}
Hubig, C.,& Radinković, Ž.. (2021). „Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 629-640.
https://doi.org/10.2298/FID2104629H
Hubig C, Radinković Ž. „Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):629-640.
doi:10.2298/FID2104629H .
Hubig, Christoph, Radinković, Željko, "„Das Verstehen öffnet ein weites Reich von Möglichkeiten...“. Geistes- und Erziehungswissenschaften in einer funktionalisierten Welt" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):629-640,
https://doi.org/10.2298/FID2104629H . .

The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery

Crépon, Marc

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Crépon, Marc
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1305
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2483
AB  - This article reflects on the crisis of political reason in this heyday of populistic rhetoric, proposing to move beyond the erroneous dichotomy between “democratic reason” and “raging passions,” and the demo-phobia that often derives from it. We propose instead to follow Bourdieu’s footsteps in bringing our attention to the forms of impermeability that fracture our contemporary political and social life, establishing the conditions of possibility of the reasonable and the unreasonable. What marks contemporary political passions as particularly dangerous is their impermeability to the lessons of our historical past, to the moral condemnation of the political instrumentalization of difference and to the sacred character of fundamental principles. This hermeneutical gap, however, is later explained by a more fundamental analysis of the problem of contemporary impermeability, one which operates as a reversal of the dichotomy between political reason and passion. It is no longer the electorate, seduced by the sirens of populism, which is impermeable to the voice of political reason; it is, instead, this very reason, embodied by the elites who claim to recognize themselves in its values and principles, which has become impermeable to the “conditions of non-existence” in which a considerable part of the population lives. If there is a problem of contemporary impermeability, or imperturbability, it is that of a political discourse that has lost touch with “all the misery of the world”.
AB  - Članak se fokusira na krizu političkog razuma u dobu procvata populističke retorike i predlaže odmak od pogrešne podvojenosti između „demokratskog razuma“ i „besnih strasti“, odnosno demofobije koja iz njih često proizlazi. Umjesto ove dihotomije, predlažemo da, sledeći 
Bourdijeov trag, pažnju treba usmeriti na oblike nepropusnosti koji lome naš savremeni politički i društveni život, uspostavljajući uslove mogućnosti razumnog i nerazumnog. Najpre, 
primećujemo da je ono što savremene političke strasti označava posebno opasnima jeste 
njihova nepropusnost za lekcije iz naše istorijske prošlosti, kao i za moralnu osudu političke 
instrumentalizacije različitosti i za sakralni karakter temeljnih načela. Taj hermeneutički jaz, 
međutim, kasnije objašnjavamo dubljom analizom problema savremene nepropusnosti, koja 
poništava dihotomiju između političkog razuma i strasti. To više nije biračko tijelo, zavedeno 
sirenama populizma, koje je nepropusno za glas političkog razuma; umjesto toga, upravo taj 
razum, koji utelovljuju elite koje tvrde da se prepoznaju u njegovim vrijednostima i načelima, 
postao je nepropustan za „uslove nepostojanja“ u kojima živi značajan dio stanovništva. Ako 
postoji problem savremene nepropusnosti ili smetnji, naša je hipoteza, to je problem političkog diskursa koji je izgubio dodir sa „svom bedom sveta".
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery
T1  - Važnost Pjera Burdijea danas. O pristanku na bedu
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 505
EP  - 517
DO  - https://doi.org/10.2298/FID2104505C
ER  - 
@article{
author = "Crépon, Marc",
year = "2021",
abstract = "This article reflects on the crisis of political reason in this heyday of populistic rhetoric, proposing to move beyond the erroneous dichotomy between “democratic reason” and “raging passions,” and the demo-phobia that often derives from it. We propose instead to follow Bourdieu’s footsteps in bringing our attention to the forms of impermeability that fracture our contemporary political and social life, establishing the conditions of possibility of the reasonable and the unreasonable. What marks contemporary political passions as particularly dangerous is their impermeability to the lessons of our historical past, to the moral condemnation of the political instrumentalization of difference and to the sacred character of fundamental principles. This hermeneutical gap, however, is later explained by a more fundamental analysis of the problem of contemporary impermeability, one which operates as a reversal of the dichotomy between political reason and passion. It is no longer the electorate, seduced by the sirens of populism, which is impermeable to the voice of political reason; it is, instead, this very reason, embodied by the elites who claim to recognize themselves in its values and principles, which has become impermeable to the “conditions of non-existence” in which a considerable part of the population lives. If there is a problem of contemporary impermeability, or imperturbability, it is that of a political discourse that has lost touch with “all the misery of the world”., Članak se fokusira na krizu političkog razuma u dobu procvata populističke retorike i predlaže odmak od pogrešne podvojenosti između „demokratskog razuma“ i „besnih strasti“, odnosno demofobije koja iz njih često proizlazi. Umjesto ove dihotomije, predlažemo da, sledeći 
Bourdijeov trag, pažnju treba usmeriti na oblike nepropusnosti koji lome naš savremeni politički i društveni život, uspostavljajući uslove mogućnosti razumnog i nerazumnog. Najpre, 
primećujemo da je ono što savremene političke strasti označava posebno opasnima jeste 
njihova nepropusnost za lekcije iz naše istorijske prošlosti, kao i za moralnu osudu političke 
instrumentalizacije različitosti i za sakralni karakter temeljnih načela. Taj hermeneutički jaz, 
međutim, kasnije objašnjavamo dubljom analizom problema savremene nepropusnosti, koja 
poništava dihotomiju između političkog razuma i strasti. To više nije biračko tijelo, zavedeno 
sirenama populizma, koje je nepropusno za glas političkog razuma; umjesto toga, upravo taj 
razum, koji utelovljuju elite koje tvrde da se prepoznaju u njegovim vrijednostima i načelima, 
postao je nepropustan za „uslove nepostojanja“ u kojima živi značajan dio stanovništva. Ako 
postoji problem savremene nepropusnosti ili smetnji, naša je hipoteza, to je problem političkog diskursa koji je izgubio dodir sa „svom bedom sveta".",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery, Važnost Pjera Burdijea danas. O pristanku na bedu",
number = "4",
volume = "32",
pages = "505-517",
doi = "https://doi.org/10.2298/FID2104505C"
}
Crépon, M.. (2021). The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 505-517.
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104505C
Crépon M. The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):505-517.
doi:https://doi.org/10.2298/FID2104505C .
Crépon, Marc, "The Importance of Pierre Bourdieu Today. On Consent to Misery" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):505-517,
https://doi.org/https://doi.org/10.2298/FID2104505C . .

Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot

Sørensen, Asger

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Sørensen, Asger
PY  - 2021
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1373
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2487
AB  - Hegel’s Phenomenology of Spirit put alienation high on the philosophical agenda, as was readily recognized by Marx. Relatively well-known is also that Hegel’s concept of alienation was inspired by Goethe’s translation of Diderot’s dialogue Rameau’s Nephew, but the details and the conceptual implications of these details typically escape scholarly attention. Recognizing the basic idea of alienation as not-belonging to or being deprived of something, I emphasize that alienation implies a movement towards the limits of the human being, in which the mental suffering this involves is conditioned by social pathologies. To substantiate this claim, I show how Diderot’s satire implies uncompromising materialist social criticism, but that it does not employ the term ‘aliénation’ but instead reserves it for a kind of frenzy that borders on insanity. My claim is then that, in Goethe’s translation of Diderot’s dialogue, and in his translation of ‘aliénation’ to ‘Entfremdung’, Hegel found a general key for the conceptual critique of the spirit of Modernity. I therefore argue that, in the Phenomenology, Hegel employed alienation in more than one sense, raising madness to the level of a characteristic of Modernity, stressing the detrimental implications for consciousness under such living conditions, emphasizing how alienation works as negation, and, finally, pointing nevertheless to the possibility of embracing social and political reality.
AB  - Hegelova Fenomenologija duha je postavila otuđenje u sam centar filozofske agende, kako je 
Marks uvideo. Relativno je dobro poznato i da je Hegel u ovome bio inspirisan Geteovim 
prevodom Didroovog dijaloga Ramoov sinovac, ali detalji i pojmovne implikacije ovih detalja 
najčešće ostaju nerazmotreni. Prepoznajući osnovnu ideju otuđenja kao ne-pripadanja ne čemu, ili lišenosti nečega, u radu naglašavam da otuđenje podrazumeva jedno kretanje ka 
granicama ljudskog bića, da ono podrazumeva načine na koji socijalne patologije uslovljavaju 
potencijalne mentalne probleme, i da ovaj problem zahteva društvenu kritiku. Da bih ovo 
potkrepio, pokazujem da Didroova satira predstavlja beskompromisnu materijalističku druš tvenu kritiku, ali i da ova kritika ne koristi pojam ‘aliénation’, koji ovde ostaje rezervisan za 
neku vrstu mahnitosti koja se graniči sa ludilom. U tom smislu argumentujem da u Geteovom 
prevodu Didroovog dijaloga, i posebno u njegovom prevodu ‘aliénation’ kao ‘Entfremdung’, 
Hegel pronalazi opšti ključ za konceptualnu kritiku duha modernosti. Stoga argumentujem 
da u Fenomenologiji, Hegelov pojam otuđenja ima više značenja – Hegel ludilo uzdiže do nivoa Modernosti, naglašava negativne implikacije života u ovakvim uslovima po ljudsku svest, 
objašnjava da otuđenje funkcioniše kao negacija i, naposletku, ukazuje na mogućnost pomirenja sa društvenom i političkom realnošć
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot
T1  - Aliénation, Entfremdung – i otuđenje. Hegelovo solidarno  dislociranje Didroa
IS  - 4
VL  - 32
SP  - 589
EP  - 628
DO  - 10.2298/FID2104589S
ER  - 
@article{
author = "Sørensen, Asger",
year = "2021",
abstract = "Hegel’s Phenomenology of Spirit put alienation high on the philosophical agenda, as was readily recognized by Marx. Relatively well-known is also that Hegel’s concept of alienation was inspired by Goethe’s translation of Diderot’s dialogue Rameau’s Nephew, but the details and the conceptual implications of these details typically escape scholarly attention. Recognizing the basic idea of alienation as not-belonging to or being deprived of something, I emphasize that alienation implies a movement towards the limits of the human being, in which the mental suffering this involves is conditioned by social pathologies. To substantiate this claim, I show how Diderot’s satire implies uncompromising materialist social criticism, but that it does not employ the term ‘aliénation’ but instead reserves it for a kind of frenzy that borders on insanity. My claim is then that, in Goethe’s translation of Diderot’s dialogue, and in his translation of ‘aliénation’ to ‘Entfremdung’, Hegel found a general key for the conceptual critique of the spirit of Modernity. I therefore argue that, in the Phenomenology, Hegel employed alienation in more than one sense, raising madness to the level of a characteristic of Modernity, stressing the detrimental implications for consciousness under such living conditions, emphasizing how alienation works as negation, and, finally, pointing nevertheless to the possibility of embracing social and political reality., Hegelova Fenomenologija duha je postavila otuđenje u sam centar filozofske agende, kako je 
Marks uvideo. Relativno je dobro poznato i da je Hegel u ovome bio inspirisan Geteovim 
prevodom Didroovog dijaloga Ramoov sinovac, ali detalji i pojmovne implikacije ovih detalja 
najčešće ostaju nerazmotreni. Prepoznajući osnovnu ideju otuđenja kao ne-pripadanja ne čemu, ili lišenosti nečega, u radu naglašavam da otuđenje podrazumeva jedno kretanje ka 
granicama ljudskog bića, da ono podrazumeva načine na koji socijalne patologije uslovljavaju 
potencijalne mentalne probleme, i da ovaj problem zahteva društvenu kritiku. Da bih ovo 
potkrepio, pokazujem da Didroova satira predstavlja beskompromisnu materijalističku druš tvenu kritiku, ali i da ova kritika ne koristi pojam ‘aliénation’, koji ovde ostaje rezervisan za 
neku vrstu mahnitosti koja se graniči sa ludilom. U tom smislu argumentujem da u Geteovom 
prevodu Didroovog dijaloga, i posebno u njegovom prevodu ‘aliénation’ kao ‘Entfremdung’, 
Hegel pronalazi opšti ključ za konceptualnu kritiku duha modernosti. Stoga argumentujem 
da u Fenomenologiji, Hegelov pojam otuđenja ima više značenja – Hegel ludilo uzdiže do nivoa Modernosti, naglašava negativne implikacije života u ovakvim uslovima po ljudsku svest, 
objašnjava da otuđenje funkcioniše kao negacija i, naposletku, ukazuje na mogućnost pomirenja sa društvenom i političkom realnošć",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot, Aliénation, Entfremdung – i otuđenje. Hegelovo solidarno  dislociranje Didroa",
number = "4",
volume = "32",
pages = "589-628",
doi = "10.2298/FID2104589S"
}
Sørensen, A.. (2021). Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 32(4), 589-628.
https://doi.org/10.2298/FID2104589S
Sørensen A. Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2021;32(4):589-628.
doi:10.2298/FID2104589S .
Sørensen, Asger, "Aliénation, Entfremdung – and Alienation. Hegel’s Solidary Displacement of Diderot" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 32, no. 4 (2021):589-628,
https://doi.org/10.2298/FID2104589S . .

Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije

Fatić, Aleksandar; Bulatović, Aleksandra

(Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2021)

TY  - CHAP
AU  - Fatić, Aleksandar
AU  - Bulatović, Aleksandra
PY  - 2021
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2452
AB  - U tekstu je reč o fundamentalnom razumevanju duševnog zdravlja kao nekoj vrsti društvene idealizacije: konceptualizacija idealno zdrave ličnosti u praksi je slična idealizaciji onih osobina ličnosti koje se u odgovarajućem društvu smatraju idealno poželjnim. Stepenovanje duševnog zdravlja zatim se vrši na osnovu aproksimacije tom idealu.
Ova vrsta shvatanja duševnog zdravlja podrazumeva i razumevanje dobro integrisane ličnosti kao manje ili više sinoniman pojam dobro socijalizovanoj ličnosti. U lakanovskoj psihoanalizi osnovni činilac socijalizacije, istovremeno nosical simbolizacije iskustva, pre svega moralno normativne simbolizacije, upravo je glavni signifikator "Ime Oca", koji upućuje na funkciju očinske figure u socijalizaciji deteta koju mogu vršiti različiti akteri u životu pojedinca.
Na osnovu razumevanja signifikatora Ime Oca, Lacan i lacanovci izvode jasno razgraničene koncepcije neuroze i psihoze, i, na osnovu toga, sasvim različite, metodološki radikalno raznorodne, pristupe u lečenju jednog i drugog.
U tekstu se razmatra različita funkcija moralne normativnosti u konstituciji subjektiviteta u slučaju neuroze i psihoze i nudi se jedna donekle originalna perspektiva u duhu lakanovskih interpretacija do sada, prema kojoj svest o značaju i instrumentalnoj korisnosti moralnog normativiteta definiše duševno zdravlje, a funkcioniše dinamički i strukturno različito u slučaju neuroze i slučaju psihoze.
AB  - The paper focuses on an understanding of mental health as a sort of social idealisation: the conceptualisation of an ideally healthy personality, in practice, usually overlaps with the idealisation of those personality traits which, in the respective society, are considered particularly desirable. The quantification of mental health is then conducted based on the approximation of an individual's situation with the mentioned ideal.
The described view of mental health presupposes a corresponding understanding of a well integrated personality as more or less synonimous with a well socialised personality. In Lacanian psychoanalysis, the main factor of socialisation, and at the same time the carrier of symbolisation of experience (primarily of its morally normative symbolisation) is the main signified "Name of the Father", which suggests the morally formative role of the father figure in the socialisation of a child  (a function which, admittedly, can be performed by others, as well as by the actual father).
Based on an interpretation of the signifier Name of the Father, Lacan and the Lacanians derive clearly delineated conceptualisations of neurosis and psychosis and, consequently, methodologically radically different approaches to treating the former and the latter.
The paper discusses the roles of moral normativity in the constitution of subjectivity in the case of neurosis and of psychosis, and offers a perspective which is to some extent novel, however still in line with the main Lacanian interpretations offerred so far: the interpretation whereby it is the awareness of the significance of one's choices and the instrumental usefulness of the moral normativity one adopts that define mental health. This awareness of moral normativity functions dynamically and structurally differently in neurosis and in psychosis.
PB  - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
T1  - Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije
T1  - Moral normativity and mental health: Lacanian view of neurosis and psychosis in the light of integrative psychotherapy
SP  - 203
EP  - 218
ER  - 
@inbook{
author = "Fatić, Aleksandar and Bulatović, Aleksandra",
year = "2021",
abstract = "U tekstu je reč o fundamentalnom razumevanju duševnog zdravlja kao nekoj vrsti društvene idealizacije: konceptualizacija idealno zdrave ličnosti u praksi je slična idealizaciji onih osobina ličnosti koje se u odgovarajućem društvu smatraju idealno poželjnim. Stepenovanje duševnog zdravlja zatim se vrši na osnovu aproksimacije tom idealu.
Ova vrsta shvatanja duševnog zdravlja podrazumeva i razumevanje dobro integrisane ličnosti kao manje ili više sinoniman pojam dobro socijalizovanoj ličnosti. U lakanovskoj psihoanalizi osnovni činilac socijalizacije, istovremeno nosical simbolizacije iskustva, pre svega moralno normativne simbolizacije, upravo je glavni signifikator "Ime Oca", koji upućuje na funkciju očinske figure u socijalizaciji deteta koju mogu vršiti različiti akteri u životu pojedinca.
Na osnovu razumevanja signifikatora Ime Oca, Lacan i lacanovci izvode jasno razgraničene koncepcije neuroze i psihoze, i, na osnovu toga, sasvim različite, metodološki radikalno raznorodne, pristupe u lečenju jednog i drugog.
U tekstu se razmatra različita funkcija moralne normativnosti u konstituciji subjektiviteta u slučaju neuroze i psihoze i nudi se jedna donekle originalna perspektiva u duhu lakanovskih interpretacija do sada, prema kojoj svest o značaju i instrumentalnoj korisnosti moralnog normativiteta definiše duševno zdravlje, a funkcioniše dinamički i strukturno različito u slučaju neuroze i slučaju psihoze., The paper focuses on an understanding of mental health as a sort of social idealisation: the conceptualisation of an ideally healthy personality, in practice, usually overlaps with the idealisation of those personality traits which, in the respective society, are considered particularly desirable. The quantification of mental health is then conducted based on the approximation of an individual's situation with the mentioned ideal.
The described view of mental health presupposes a corresponding understanding of a well integrated personality as more or less synonimous with a well socialised personality. In Lacanian psychoanalysis, the main factor of socialisation, and at the same time the carrier of symbolisation of experience (primarily of its morally normative symbolisation) is the main signified "Name of the Father", which suggests the morally formative role of the father figure in the socialisation of a child  (a function which, admittedly, can be performed by others, as well as by the actual father).
Based on an interpretation of the signifier Name of the Father, Lacan and the Lacanians derive clearly delineated conceptualisations of neurosis and psychosis and, consequently, methodologically radically different approaches to treating the former and the latter.
The paper discusses the roles of moral normativity in the constitution of subjectivity in the case of neurosis and of psychosis, and offers a perspective which is to some extent novel, however still in line with the main Lacanian interpretations offerred so far: the interpretation whereby it is the awareness of the significance of one's choices and the instrumental usefulness of the moral normativity one adopts that define mental health. This awareness of moral normativity functions dynamically and structurally differently in neurosis and in psychosis.",
publisher = "Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu",
booktitle = "Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije, Moral normativity and mental health: Lacanian view of neurosis and psychosis in the light of integrative psychotherapy",
pages = "203-218"
}
Fatić, A.,& Bulatović, A.. (2021). Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije. 
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu., 203-218.
Fatić A, Bulatović A. Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije. 2021;:203-218..
Fatić, Aleksandar, Bulatović, Aleksandra, "Moralna normativnost i duševno zdravlje: lakanovsko razumevanje neuroze i psihoze u svetlu integrativne terapije" (2021):203-218.

Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije

Vasiljević, Jelena

(Beograd: Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Vasiljević, Jelena
PY  - 2021
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2458
AB  - Kulturni  pristup  studijama  sećanja  posebno  naglašava  važnost tekstualizacije  i  vizualizacije  (kulturne  medijacije)  društveno  deljenih  sećanja  na prošlost. Međutim, dok se akcenat prevashodno stavlja na pitanja zašto neke predstave o prošlosti postaju dominantne u odnosu na druge, zašto se preferirane slike prošlosti menjaju tokom vremena, kao i kako se, pod kojim okolnostima i uz pomoć kojih aktera ove izmene u odabiru i predstavljanju „poželjne“ prošlosti odigravaju, manje se pažnje poklanja pitanju smene dominantnih medija kojima se slike prošlosti prenose. Istraživačko pitanje ovog rada jeste zašto u određenim društvenopolitičkim okolnostima i istorijskim periodima neke umetničke forme postaju naročito relevantne za kolektivne predstave  o  deljenoj  prošlosti.  Mogu  li  nam  same  umetničke  forme,  kao  mediji prenošenja poruka iz prošlosti, reći nešto o društveno-istorijskoj funkciji kolektivnog sećanja, kao i o samom društvu koje se na ovaj način „obraća“ svojoj prošlosti? U pokušaju da ponudi potvrdni odgovor na ovo pitanje, rad će se osvrnuti na favorizovane umetničke izraze sećanja na Drugi svetski rat u tri vremenska trenutka, u socijalističkoj Jugoslaviji i nakon nje: radi se o okvirnim vremenskim periodima kada se sećanje na Drugi svetski rat: 1) ozvaničava i institucionalizuje kao narativ o partizanskoj borbi i pobedi; 2) osporava, te preoblikuje u „disidentski“ narativ; 3) preuzima od nekadašnjeg oficijelnog sećanja i pretvara u oblik društveno-kulturne kritike.
AB  - In memory studies, the importance of textualization and visualization (cultural mediation) of the socially shared memories of the past is particularly emphasized. However, while the accent is on the issues of the reasons for some
representations to become dominant in relation to others, why the preferred images of the past change over time, as well as of the circumstances and actors
that facilitate these changes in the choice and representation of the “desirable”
past, less attention is paid to the change in the dominant media through which
these images are transferred. This paper examines the reasons behind certain
socio-political circumstances and historical periods that render particularly relevant some artistic forms in collective representations of the shared past. Can
the artistic forms themselves, as the media of transfer of the messages from the
past, testify of the socio-historical function of collective memory, as well as of
the society that “addresses” its past in this manner? Aiming for the affirmative
answer to this question, the text discusses the favoured artistic expressions of the memory of the World War II in three chronological segments in the socialist
Yugoslavia and after its collapse, when the memory is 1) marked and institutionalized as the narrative of the partisans’ struggle and victory; 2) disputed and
reshaped as the “dissident” narrative; and 3) taken over from the former official
memory and transformed into a form of social-cultural critique.
PB  - Beograd: Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu
T2  - Etnoantropološki problemi
T1  - Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije
T1  - Memorialization of the Past through Artistic Forms: Rememberance of the Partisan Movement during and after Yugoslavia
IS  - 3
VL  - 16
SP  - 899
EP  - 915
DO  - 10.21301/eap.v16i3.11
ER  - 
@article{
author = "Vasiljević, Jelena",
year = "2021",
abstract = "Kulturni  pristup  studijama  sećanja  posebno  naglašava  važnost tekstualizacije  i  vizualizacije  (kulturne  medijacije)  društveno  deljenih  sećanja  na prošlost. Međutim, dok se akcenat prevashodno stavlja na pitanja zašto neke predstave o prošlosti postaju dominantne u odnosu na druge, zašto se preferirane slike prošlosti menjaju tokom vremena, kao i kako se, pod kojim okolnostima i uz pomoć kojih aktera ove izmene u odabiru i predstavljanju „poželjne“ prošlosti odigravaju, manje se pažnje poklanja pitanju smene dominantnih medija kojima se slike prošlosti prenose. Istraživačko pitanje ovog rada jeste zašto u određenim društvenopolitičkim okolnostima i istorijskim periodima neke umetničke forme postaju naročito relevantne za kolektivne predstave  o  deljenoj  prošlosti.  Mogu  li  nam  same  umetničke  forme,  kao  mediji prenošenja poruka iz prošlosti, reći nešto o društveno-istorijskoj funkciji kolektivnog sećanja, kao i o samom društvu koje se na ovaj način „obraća“ svojoj prošlosti? U pokušaju da ponudi potvrdni odgovor na ovo pitanje, rad će se osvrnuti na favorizovane umetničke izraze sećanja na Drugi svetski rat u tri vremenska trenutka, u socijalističkoj Jugoslaviji i nakon nje: radi se o okvirnim vremenskim periodima kada se sećanje na Drugi svetski rat: 1) ozvaničava i institucionalizuje kao narativ o partizanskoj borbi i pobedi; 2) osporava, te preoblikuje u „disidentski“ narativ; 3) preuzima od nekadašnjeg oficijelnog sećanja i pretvara u oblik društveno-kulturne kritike., In memory studies, the importance of textualization and visualization (cultural mediation) of the socially shared memories of the past is particularly emphasized. However, while the accent is on the issues of the reasons for some
representations to become dominant in relation to others, why the preferred images of the past change over time, as well as of the circumstances and actors
that facilitate these changes in the choice and representation of the “desirable”
past, less attention is paid to the change in the dominant media through which
these images are transferred. This paper examines the reasons behind certain
socio-political circumstances and historical periods that render particularly relevant some artistic forms in collective representations of the shared past. Can
the artistic forms themselves, as the media of transfer of the messages from the
past, testify of the socio-historical function of collective memory, as well as of
the society that “addresses” its past in this manner? Aiming for the affirmative
answer to this question, the text discusses the favoured artistic expressions of the memory of the World War II in three chronological segments in the socialist
Yugoslavia and after its collapse, when the memory is 1) marked and institutionalized as the narrative of the partisans’ struggle and victory; 2) disputed and
reshaped as the “dissident” narrative; and 3) taken over from the former official
memory and transformed into a form of social-cultural critique.",
publisher = "Beograd: Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu",
journal = "Etnoantropološki problemi",
title = "Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije, Memorialization of the Past through Artistic Forms: Rememberance of the Partisan Movement during and after Yugoslavia",
number = "3",
volume = "16",
pages = "899-915",
doi = "10.21301/eap.v16i3.11"
}
Vasiljević, J.. (2021). Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije. in Etnoantropološki problemi
Beograd: Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu., 16(3), 899-915.
https://doi.org/10.21301/eap.v16i3.11
Vasiljević J. Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije. in Etnoantropološki problemi. 2021;16(3):899-915.
doi:10.21301/eap.v16i3.11 .
Vasiljević, Jelena, "Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije" in Etnoantropološki problemi, 16, no. 3 (2021):899-915,
https://doi.org/10.21301/eap.v16i3.11 . .

“Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin

Bojanić, Petar

(Universidade Federal de Goiás, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
PY  - 2021
UR  - https://www.revistas.ufg.br/teoria/article/view/71176
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2482
AB  - No parágrafo 18 de “A Crítica da Violência”, os 
termos vida, viver e violência, e as relações entre eles, 
complicam a justificativa de Walter Benjamin para a violência 
divina – a principal descoberta de seu texto. Este artigo 
procura reconstruir os usos de Benjamin da vida e vivência em 
textos anteriores e considerar a influência potencial de vários 
autores que ele estava lendo na época (Heinrich Rickert, 
Erich Unger, Kurt Hiller, Gershom Scholem). A distinção 
de Benjamin entre vida e viver é crucial para sua crítica ao 
pacifismo e para sua mudança de perspectiva: ele muda o 
foco da vítima para aquele que comete um assassinato, mas 
cujo ato violento só pode trazer justiça.
AB  - In paragraph 18 of “Toward the Critique of Violence,” the 
terms life, living, and violence, and the relations among them, 
complicate Walter Benjamin's justification of divine 
violence—his text's main discovery. This article seeks to 
reconstruct Benjamin's uses of life and living in earlier texts 
and to consider the potential influence of various authors he 
was reading at the time (Heinrich Rickert, Erich Unger, Kurt 
Hiller, Gershom Scholem). Benjamin's distinction 
between life and living is crucial for his critique of pacifism 
and for his shift in perspective: he moves the focus from the 
victim to the one committing murder, but whose violent act 
just might bring justice.
PB  - Universidade Federal de Goiás
T2  - Revista de Teoria da História
T1  - “Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin
IS  - 2
VL  - 24
SP  - 54
EP  - 63
DO  - 10.5216/rth.v24i2.71176
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar",
year = "2021",
abstract = "No parágrafo 18 de “A Crítica da Violência”, os 
termos vida, viver e violência, e as relações entre eles, 
complicam a justificativa de Walter Benjamin para a violência 
divina – a principal descoberta de seu texto. Este artigo 
procura reconstruir os usos de Benjamin da vida e vivência em 
textos anteriores e considerar a influência potencial de vários 
autores que ele estava lendo na época (Heinrich Rickert, 
Erich Unger, Kurt Hiller, Gershom Scholem). A distinção 
de Benjamin entre vida e viver é crucial para sua crítica ao 
pacifismo e para sua mudança de perspectiva: ele muda o 
foco da vítima para aquele que comete um assassinato, mas 
cujo ato violento só pode trazer justiça., In paragraph 18 of “Toward the Critique of Violence,” the 
terms life, living, and violence, and the relations among them, 
complicate Walter Benjamin's justification of divine 
violence—his text's main discovery. This article seeks to 
reconstruct Benjamin's uses of life and living in earlier texts 
and to consider the potential influence of various authors he 
was reading at the time (Heinrich Rickert, Erich Unger, Kurt 
Hiller, Gershom Scholem). Benjamin's distinction 
between life and living is crucial for his critique of pacifism 
and for his shift in perspective: he moves the focus from the 
victim to the one committing murder, but whose violent act 
just might bring justice.",
publisher = "Universidade Federal de Goiás",
journal = "Revista de Teoria da História",
title = "“Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin",
number = "2",
volume = "24",
pages = "54-63",
doi = "10.5216/rth.v24i2.71176"
}
Bojanić, P.. (2021). “Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin. in Revista de Teoria da História
Universidade Federal de Goiás., 24(2), 54-63.
https://doi.org/10.5216/rth.v24i2.71176
Bojanić P. “Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin. in Revista de Teoria da História. 2021;24(2):54-63.
doi:10.5216/rth.v24i2.71176 .
Bojanić, Petar, "“Leben und Gewalt” ou “Gewalt und Leben” Comentário ao §18 De a Crítica Da Violência De Walter Benjamin" in Revista de Teoria da História, 24, no. 2 (2021):54-63,
https://doi.org/10.5216/rth.v24i2.71176 . .

What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?

Bojanić, Petar

(Vienna: Axia Academic Publishers, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
PY  - 2021
UR  - https://www.axiapublishers.com/ojs/index.php/labyrinth/article/view/269/172
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2481
AB  - The text reconstructs the protocol of 'victory' as part of the interruption of enmity and establishment of temporary peace. Different understandings of the enemy and enmity imply that victory in war and cessation of conflict can essentially determine the way war is conducted, and that they follow rules of war.  Victory  is  supposed  to  be  a  crucial  moment  that  characterizes  the  ethics  of  war.  Particular testimonies  and  thematizations  of  victory  in  the  Orthodox  Christian  tradition  can  provide  an  intro-duction  into  a  potential  ethics  of  war  that  could  ensure  a  new  relationship  towards  the  enemy  and killing the enemy.
PB  - Vienna: Axia Academic Publishers
T2  - Labyrinth
T1  - What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?
IS  - 2
VL  - 23
SP  - 130
EP  - 144
DO  - http://dx.doi.org/10.25180/lj
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar",
year = "2021",
abstract = "The text reconstructs the protocol of 'victory' as part of the interruption of enmity and establishment of temporary peace. Different understandings of the enemy and enmity imply that victory in war and cessation of conflict can essentially determine the way war is conducted, and that they follow rules of war.  Victory  is  supposed  to  be  a  crucial  moment  that  characterizes  the  ethics  of  war.  Particular testimonies  and  thematizations  of  victory  in  the  Orthodox  Christian  tradition  can  provide  an  intro-duction  into  a  potential  ethics  of  war  that  could  ensure  a  new  relationship  towards  the  enemy  and killing the enemy.",
publisher = "Vienna: Axia Academic Publishers",
journal = "Labyrinth",
title = "What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?",
number = "2",
volume = "23",
pages = "130-144",
doi = "http://dx.doi.org/10.25180/lj"
}
Bojanić, P.. (2021). What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?. in Labyrinth
Vienna: Axia Academic Publishers., 23(2), 130-144.
https://doi.org/http://dx.doi.org/10.25180/lj
Bojanić P. What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?. in Labyrinth. 2021;23(2):130-144.
doi:http://dx.doi.org/10.25180/lj .
Bojanić, Petar, "What Is 'Victory' in the Orthodox Christian Ethics of War?" in Labyrinth, 23, no. 2 (2021):130-144,
https://doi.org/http://dx.doi.org/10.25180/lj . .

Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena

Milenković, Ivan

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Milenković, Ivan
PY  - 2021
UR  - https://kritika.instifdt.bg.ac.rs/index.php/kc/article/view/78
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2480
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
T1  - Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena
IS  - 2
VL  - 2
SP  - 447
EP  - 453
ER  - 
@article{
author = "Milenković, Ivan",
year = "2021",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva",
title = "Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena",
number = "2",
volume = "2",
pages = "447-453"
}
Milenković, I.. (2021). Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 2(2), 447-453.
Milenković I. Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva. 2021;2(2):447-453..
Milenković, Ivan, "Protiv metafizičkih utvara: kritički osvrt na knjigu Lina Veljaka, Izazovi našeg vremena" in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva, 2, no. 2 (2021):447-453.

Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode

Keller, Reiner

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Keller, Reiner
PY  - 2021
UR  - https://kritika.instifdt.bg.ac.rs/index.php/kc/article/view/75
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2477
AB  - Prilog predstavlja program istraživanja koji je poznat pod nazivom „analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja“ (Wissenssowiologische Diskursanalyse). Ovaj pristup diskursu stavlja u vezu promišljanja Mišela Fukoa o teoriji diskursa sa interpretativnom paradigmom u društvenim naukama, naročito utemeljenoj na tradiciji inspirisanoj radovima Petera Bergera i Tomasa Lukmana. Radi se o tome da se analiza diskursa orijentiše prema sociološkoj analizi diskurzivne konstrukcije društvene stvarnosti. Suprotno fukoovskoj tradiciji, sociološka analiza diskursa predstavljena ovde podvlači važnost socijalnih aktera u društvenoj produkciji i cirkulaciji znanja i saznanja. Drugim rečima, ona koristi čisto metodološka oruđa u kvalitativnim istraživanjima u društvenim naukama, posebno neke koncepte proizašle iz sociologije saznanja (interpretativne šeme, klasifikacije, fenomenske strukture, narativne strukture) i „usidrenoj teoretizaciji“.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
T1  - Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode
IS  - 2
VL  - 2
SP  - 401
EP  - 418
ER  - 
@article{
author = "Keller, Reiner",
year = "2021",
abstract = "Prilog predstavlja program istraživanja koji je poznat pod nazivom „analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja“ (Wissenssowiologische Diskursanalyse). Ovaj pristup diskursu stavlja u vezu promišljanja Mišela Fukoa o teoriji diskursa sa interpretativnom paradigmom u društvenim naukama, naročito utemeljenoj na tradiciji inspirisanoj radovima Petera Bergera i Tomasa Lukmana. Radi se o tome da se analiza diskursa orijentiše prema sociološkoj analizi diskurzivne konstrukcije društvene stvarnosti. Suprotno fukoovskoj tradiciji, sociološka analiza diskursa predstavljena ovde podvlači važnost socijalnih aktera u društvenoj produkciji i cirkulaciji znanja i saznanja. Drugim rečima, ona koristi čisto metodološka oruđa u kvalitativnim istraživanjima u društvenim naukama, posebno neke koncepte proizašle iz sociologije saznanja (interpretativne šeme, klasifikacije, fenomenske strukture, narativne strukture) i „usidrenoj teoretizaciji“.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva",
title = "Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode",
number = "2",
volume = "2",
pages = "401-418"
}
Keller, R.. (2021). Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 2(2), 401-418.
Keller R. Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva. 2021;2(2):401-418..
Keller, Reiner, "Analiza diskursa iz ugla sociologije saznanja. Jedna nova perspektiva za kvalitativne metode" in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva, 2, no. 2 (2021):401-418.

Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji

Lošonc, Mark

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Lošonc, Mark
PY  - 2021
UR  - https://kritika.instifdt.bg.ac.rs/index.php/kc/article/view/76
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2478
AB  - Namera mi je da, služeći se novijim talasima interpretacije (između ostalog Votkinom, Zartaludisom i Long Čujem), razmotrim centralne pojmove Agambenove filozofije: signaturu, indiferenciju, (im)potencijalnost (u konfrontaciji sa Delezovim pojmom virtuelnog) i zonu nerazlučivosti. Ovaj rad je istovremeno i pokušaj da se baci novo svetlo na Agambenovu teoriju moći kroz analizu suverenosti, golog života i biomoći iz perspektive njihove strogo konceptualne pozadine, dakle imajući u vidu ontološku bazu Agambenove političke filozofije odnosno filozofije prava. Konceptualno-metodološki pristup bi možda omogućio da se oslobodimo od uobičajenih optužbi na račun Agambenove filozofije, sa posebnim osvrtom na pitanje otpora. Centralno pitanje ovoga rada je: šta čini moć operativnom.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
T1  - Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji
IS  - 2
VL  - 2
SP  - 419
EP  - 435
ER  - 
@article{
author = "Lošonc, Mark",
year = "2021",
abstract = "Namera mi je da, služeći se novijim talasima interpretacije (između ostalog Votkinom, Zartaludisom i Long Čujem), razmotrim centralne pojmove Agambenove filozofije: signaturu, indiferenciju, (im)potencijalnost (u konfrontaciji sa Delezovim pojmom virtuelnog) i zonu nerazlučivosti. Ovaj rad je istovremeno i pokušaj da se baci novo svetlo na Agambenovu teoriju moći kroz analizu suverenosti, golog života i biomoći iz perspektive njihove strogo konceptualne pozadine, dakle imajući u vidu ontološku bazu Agambenove političke filozofije odnosno filozofije prava. Konceptualno-metodološki pristup bi možda omogućio da se oslobodimo od uobičajenih optužbi na račun Agambenove filozofije, sa posebnim osvrtom na pitanje otpora. Centralno pitanje ovoga rada je: šta čini moć operativnom.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva",
title = "Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji",
number = "2",
volume = "2",
pages = "419-435"
}
Lošonc, M.. (2021). Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 2(2), 419-435.
Lošonc M. Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva. 2021;2(2):419-435..
Lošonc, Mark, "Moć i indiferentna (im)potencijalnost u Agambenovoj filozofiji" in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva, 2, no. 2 (2021):419-435.