Država, sloboda, znanje
State, freedom, knowledge
Abstract
U ovom tekstu razmatra se Platonova problematizacija odnosa države, slobode i znanja, u njegovim analizama različitih aspekata uzorne država. Državu Platon razumjeva kao opšte dobro, a svrha njenog uspostavljanja jeste da se, u skladu s pravičnošću, nadomjesti nedovoljnost koja je imanentna svakom pojedincu. Pravičnost je prisutna samo ukoliko su u cjelinu polisa harmonično povezane sve različite i pojedinačne sposobnosti. Platon u svojim suptilnim analizama ukazuje da je za postojanje pravične države neophodno da volja čovjeka, u klasi čuvara, bude u potpunosti vezana za dobro, odnosno za poznavanje dobra. Ovo stavljanje u jedan uzročni sklop znanja, volje i dobra najbolje pokazuje odsutnost saznanja da volja čovjeka, uslijed njene slobode izbora zapravo ne stoji pod potpuno određujućim uticajem znanja i dobra. Nalazeći se neprestano u stanju slobode izbora, čovjek često bira suprotno sopstvenom saznanju i razumjevanju dobra. U sferi teorijskog mogu se navesti dobri primjeri međusobne... uslovljenosti volje, znanja i dobra. Naime, sticanjem uverenja da je neko saznanje istinito, sâmo to uvjerenje najčešće povlači našu volju da stoji uz to saznanje. Platon podrazumijeva da se ova povezanost u domenu teorijskog može prenijeti i u sferu prakse, odakle proizilazi i njegova zamisao da se život polisa uredi na osnovu učestovanja u istinitom svijetu ideja. Ali, opravdano se postavlja pitanje da li se ovo iskustvo iz teorijske sfere može u potpunosti prenijeti u polje praktičnog.
Keywords:
država / znanje / teorija / free will / praxisSource:
Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 2008, 37-57Publisher:
- Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Funding / projects:
Institution/Community
IFDTTY - JOUR AU - Nikitović, Aleksandar PY - 2008 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/682 AB - U ovom tekstu razmatra se Platonova problematizacija odnosa države, slobode i znanja, u njegovim analizama različitih aspekata uzorne država. Državu Platon razumjeva kao opšte dobro, a svrha njenog uspostavljanja jeste da se, u skladu s pravičnošću, nadomjesti nedovoljnost koja je imanentna svakom pojedincu. Pravičnost je prisutna samo ukoliko su u cjelinu polisa harmonično povezane sve različite i pojedinačne sposobnosti. Platon u svojim suptilnim analizama ukazuje da je za postojanje pravične države neophodno da volja čovjeka, u klasi čuvara, bude u potpunosti vezana za dobro, odnosno za poznavanje dobra. Ovo stavljanje u jedan uzročni sklop znanja, volje i dobra najbolje pokazuje odsutnost saznanja da volja čovjeka, uslijed njene slobode izbora zapravo ne stoji pod potpuno određujućim uticajem znanja i dobra. Nalazeći se neprestano u stanju slobode izbora, čovjek često bira suprotno sopstvenom saznanju i razumjevanju dobra. U sferi teorijskog mogu se navesti dobri primjeri međusobne uslovljenosti volje, znanja i dobra. Naime, sticanjem uverenja da je neko saznanje istinito, sâmo to uvjerenje najčešće povlači našu volju da stoji uz to saznanje. Platon podrazumijeva da se ova povezanost u domenu teorijskog može prenijeti i u sferu prakse, odakle proizilazi i njegova zamisao da se život polisa uredi na osnovu učestovanja u istinitom svijetu ideja. Ali, opravdano se postavlja pitanje da li se ovo iskustvo iz teorijske sfere može u potpunosti prenijeti u polje praktičnog. PB - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju T2 - Filozofija i društvo/Philosophy and Society T1 - Država, sloboda, znanje T1 - State, freedom, knowledge SP - 37 EP - 57 DO - 10.2298/FID0803037N ER -
@article{ author = "Nikitović, Aleksandar", year = "2008", abstract = "U ovom tekstu razmatra se Platonova problematizacija odnosa države, slobode i znanja, u njegovim analizama različitih aspekata uzorne država. Državu Platon razumjeva kao opšte dobro, a svrha njenog uspostavljanja jeste da se, u skladu s pravičnošću, nadomjesti nedovoljnost koja je imanentna svakom pojedincu. Pravičnost je prisutna samo ukoliko su u cjelinu polisa harmonično povezane sve različite i pojedinačne sposobnosti. Platon u svojim suptilnim analizama ukazuje da je za postojanje pravične države neophodno da volja čovjeka, u klasi čuvara, bude u potpunosti vezana za dobro, odnosno za poznavanje dobra. Ovo stavljanje u jedan uzročni sklop znanja, volje i dobra najbolje pokazuje odsutnost saznanja da volja čovjeka, uslijed njene slobode izbora zapravo ne stoji pod potpuno određujućim uticajem znanja i dobra. Nalazeći se neprestano u stanju slobode izbora, čovjek često bira suprotno sopstvenom saznanju i razumjevanju dobra. U sferi teorijskog mogu se navesti dobri primjeri međusobne uslovljenosti volje, znanja i dobra. Naime, sticanjem uverenja da je neko saznanje istinito, sâmo to uvjerenje najčešće povlači našu volju da stoji uz to saznanje. Platon podrazumijeva da se ova povezanost u domenu teorijskog može prenijeti i u sferu prakse, odakle proizilazi i njegova zamisao da se život polisa uredi na osnovu učestovanja u istinitom svijetu ideja. Ali, opravdano se postavlja pitanje da li se ovo iskustvo iz teorijske sfere može u potpunosti prenijeti u polje praktičnog.", publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju", journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society", title = "Država, sloboda, znanje, State, freedom, knowledge", pages = "37-57", doi = "10.2298/FID0803037N" }
Nikitović, A.. (2008). Država, sloboda, znanje. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 37-57. https://doi.org/10.2298/FID0803037N
Nikitović A. Država, sloboda, znanje. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2008;:37-57. doi:10.2298/FID0803037N .
Nikitović, Aleksandar, "Država, sloboda, znanje" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society (2008):37-57, https://doi.org/10.2298/FID0803037N . .