Sokrat i Epiktet vs. prva i druga generacija sofista

Abstract

U radu se ispituje razlika između filozofije i sofistike. Preciznije, raspravlja se o onome što razlikuje Sokrata od sofista svoga vremena te o onome što razlikuje Epikteta od sofista uopće. Dok su sofisti bili prvi profesionalni učitelji, Epiktet slovi za jednog od najvećih učitelja (stoičke) filozofije ikada, a Sokrat je, sudeći po Platonovim riječima, poricao da je uopće bio učitelj, unatoč velikom broju onih koji su smatrali suprotno. Nadaleko poznati po svojim besjedama, sofisti su ponajviše privlačili one koji su željeli biti uspješni političari. Sokrat i Epiktet također su bili izvrsni govornici koje su okruživali političari Atene, odnosno Rima. Ipak, to ih nije činilo sofistima. Ono čemu i Sokrat i Epiktet teže život je u skladu s vrlinom, tj. život u skladu s razumom i filozofijom. Retorika ima instrumentalnu vrijednost i njome se netko može potaknuti na bavljenje filozofijom, ali ona nije dobro po sebi.

The paper discusses the difference between philosophy and sophistry. More precisely, it discusses the differences between Socrates and Sophists of the first generation, as well as the differences between Epictetus and Sophists of both first and second generation. While Sophists were the first professional teachers and Epictetus one of the greatest Stoic teachers of all times, Socrates, according to Plato, denied being a teacher by any means, despite many who thought otherwise. Sophists were known for their speeches that most attracted those with a wish to be successful politicians. Socrates and Epictetus were also excellent orators surrounded by Athenian and Roman politicians. However, that didn’t make them Sophists. Socrates and Epictetus opted for a life in accordance with excellence (virtue) that could be achieved by philosophy rather than rhetoric. Rhetoric could only have instrumental value, not an intrinsic one.