Приказ основних података о документу

dc.creatorFatić, Aleksandar
dc.creatorBulatović, Aleksandra
dc.date.accessioned2022-12-12T10:54:45Z
dc.date.available2022-12-12T10:54:45Z
dc.date.issued2022
dc.identifier.urihttp://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2700
dc.description.abstractPitanja o ljudskim pravima se danas diskutuju pre svega u kontekstu individualnih prava, kao suprotstavljenih kolektivnim interesima. U skladu sa dugom liberalnom političkom tradicijom, ljudska prava se uglavnom sagledavaju kao suštinski protivna kolektivnim pravima, koja mogu ograničiti slobodu pojedinca da pravi izbore koji bi mogli ugroziti relevantne kolektivne interese. U ovom tekstu se ljudska prava sagledavaju kao izvedena socijalna prava. Kao što priroda i identitet zajednice kojoj pojedinac pripada bitno određuju identitet tog pojedinca (Agambenov pojam „Socialitas”, ili „društvenosti”), individualna prava nemaju puno značenje van konteksta vrednosti, prava i interesa zajednice. Opisani kontekst tek omogućava postojanje autentičnog i čvrstog pojma nacionalnog interesa. Po definiciji, nacionalni interesi su povezani sa kolektivnim pravima i vizijama zajednice; oni nikad ne počivaju na pogledima i stavovima individualnog, izolovanog pojedinca. Jedno od ključnih kolektivnih prava, i u isto vreme kolektivnih interesa, koje konstituiše nacionalni interes je skup prava porodice. U ovom tekstu se argumentiše da odgovarajuća zaštita porodice i porodičnih prava baca senku na samu pretpostavku o moralnosti i političkoj legitimnosti različitih savremenih ideologija, uključujući i feminističku ideologiju, koje sugerišu da, umesto da se štite prava i interesi porodice kao primarni nacionalni interes, država treba da štiti pojedince od porodice. Ideologije koje porodicu predstavljaju kao toksičnu, kao izvor pretnje individualnoj dobrobiti, u stvari su antisocijalne, totalitarne ideologije. Najveći broj argumenata koje takve ideologije iznose protiv porodice u stvari se sa jednakom snagom mogu primeniti protiv socijalnosti bilo kog tipa. Stoga u ovom tekstu argumentujemo da se Agambenov „moralni imperativ” da svaki pojedinac doprinosi, na načine koji su mu na raspolaganju, socijalnosti njegovog društva, odnosi na odgovarajuće razumevanje porodice i treba da se shvati kao sama osnova anti-totalitarnog mišljenja.sr
dc.language.isosrsr
dc.publisherBeograd : Institut za političke studijesr
dc.relationinfo:eu-repo/grantAgreement/MESTD/inst-2020/200025/RS//sr
dc.rightsopenAccesssr
dc.sourceSrpska politička misaosr
dc.subjectkolektivna pravasr
dc.subjectljudska pravasr
dc.subjectnacionalni interessr
dc.subjectporodicasr
dc.subjecttotalitarne ideologijesr
dc.titlePorodica kao kategorija kolektivnih političkih pravasr
dc.typearticlesr
dc.rights.licenseARRsr
dc.citation.issue3
dc.citation.volume25
dc.citation.spage93
dc.citation.epage117
dc.identifier.doi10.22182/spm.7732022.5
dc.type.versionpublishedVersionsr
dc.identifier.fulltexthttp://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/bitstream/id/9440/SPM-77-5.pdf


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу