Brain-Machine Interface: New Challenge for Humanity

Abstract

The aim of this paper is to clarify specific aspects of the impact of the brain-machine interface on our understanding of subjectivity. The brain-machine interface is presented as a phase of cyborgization of humans. Some projects in the field of brain-machine interface are aimed at enabling consensual telepathy – communication without symbolic mediation. Consensual telepathy refers to one of potential ways of transmission of information within singularity. Therefore, consensual telepathy is an important aspect of singularity. Singularity or human-machine symbiosis shows some similarities with child-mother unity. Therefore, the psychodynamic perspective might be considered useful in thinking about human-machine symbiosis. Knowledge from developmental psychodynamic psychology combined with insights by Slavoj Žižek and Jean Baudrillard provides an additional perspective looking at human-machine symbiosis. The paper claims that if consensual telepathy becomes another way of communication, it will have the potential to annihilate subjectivity making it schizophrenic. At the same time, we look at the possibility of an escape from our inner world through the prism of addictions.

Cilj ovog rada je da razjasni neke specifične aspekte koji se odnose na uticaj interfejsa mozak-mašina na naše razumevanje subjektivnosti. Interfejs mozak-mašina predstavljen je kao faza u kiborgizaciji ljudi. Određeni projekti u oblasti interfejs mozak-mašina imaju za cilj da omoguće uspostavljanje konsenzualne telepatije – komunikacije bez simboličkog posredovanja. Konsenzualna telepatija upućuje na jedan od mogućih načina transmisije informacija unutar singularnosti. Stoga, konsenzualna telepatija predstavlja važan aspekt singularnosti. Singularnost ili simbioza čovek-mašina pokazuje neke sličnosti sa jedinstvom deteta i majke. Stoga bi se psihodinamska perspektiva mogla pokazati korisna u razmišljanju o simbiozi čovek-mašina. Znanje iz razvojne psihodinamske psihologije u kombinaciji sa uvidima Slavoja Žižeka i Žana Bodrijara treba da pruži dodatnu perspektivu gledanja na simbiozu između ljudi i mašina. Stav iznet u radu je da ukoliko konsenzualna telepatija postane moguć i način komunikacije, imaće potencijal da uništi subjektivnost čineć i je shizofrenom.U isto vreme, mogućnost brzog bega od našeg unutruašnjeg sveta posmatramo kroz prizmu zavisnosti.