Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa
Апстракт
U nauci o društvu ne postoji konsenzus oko definicije izraza „intelektualac“. Polazeći od Burdijeovog shvatanja ideje o intelektualcu kao slobodnolebdećoj individui emancipovanoj od klasnih i drugih socijalnih determinizama kao iluziji koja se u određenim stručnim krugovima razume kao profesionalna definicija intelektualca, te da je generalno pogrešno društveni svet misliti naslanjajući se na esencijalističke kategorije i pojmove, cilj ovog rada je da artikuliše potrebu o konceptualizaciji pojma intelektualac u društveno-prostornom i relacionom ključu. Pored toga, naslanjajući se na istorijsko, francusko, korišćenje pojma intelektualac u vreme Drajfusove afere, i prihvatajući Gramšijevo shvatanje da intelektualac nije niti pripadnik neke nezavisne društvene grupe niti se od ostalih građana izdvaja po karakteru svog intelektualnog rada i vrednostima, kao i Baumanovo stanovište da (auto)definicije ne mogu biti neutralne ili socijalno indiferentne, u radu zagovaramo „empirijski pristup“. ...Ovakav pristup nas navodi na odbacivanje teze o potrebi „predefinisanja“ intelektualca preko njegovih ili njenih supstancijalnih karakteristika, što uglavnom dovodi do nametanja socijalnih, profesionalnih i vrednosnih sadržaja toj kategoriji, ali i do jedne u suštini preskriptivne definicije koja nas arbitrarno ograničava u izboru toga ko jeste/nije (pravi)intelektualac. Iz tog razloga insistiramo na promišljanju čiji bi fokus bio utvrđivanje granica intelektualnog polja i sociološka rekonstrukcija strukturisanja tog polja u kome se ideje stvaraju, reprodukuju, ali i osporavaju i negiraju. Takav postupak nam otvara prostor za „depersonalizaciju“, tj. za „sociologizaciju“ pojma „intelektualac“, čime glavni akcenat premeštamo sa konkretnih delatnika i njihovih individualnih osobenosti, na analizu: 1. intelektualnog polja u kome se ideje proizvode i zauzimaju pozicije u odnosu na društveno važna politička pitanja; 2. operativnih kapitala koje delatnici poseduju u „pozicionom ratu“ (Gramsci) za „simboličku dominaciju“ unutar njega.
Кључне речи:
intelektualac / Pjer Burdije / preskriptivna definicija / empirijski pristup / sociologizacijaИзвор:
Sociologija, 2022, LXIV, 1, 51-69Издавач:
- Sociološko naučno društvo Srbije i Institut za sociološka istraživanja, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu
Финансирање / пројекти:
Колекције
Институција/група
IFDTTY - JOUR AU - Mladenović, Ivica PY - 2022 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2604 AB - U nauci o društvu ne postoji konsenzus oko definicije izraza „intelektualac“. Polazeći od Burdijeovog shvatanja ideje o intelektualcu kao slobodnolebdećoj individui emancipovanoj od klasnih i drugih socijalnih determinizama kao iluziji koja se u određenim stručnim krugovima razume kao profesionalna definicija intelektualca, te da je generalno pogrešno društveni svet misliti naslanjajući se na esencijalističke kategorije i pojmove, cilj ovog rada je da artikuliše potrebu o konceptualizaciji pojma intelektualac u društveno-prostornom i relacionom ključu. Pored toga, naslanjajući se na istorijsko, francusko, korišćenje pojma intelektualac u vreme Drajfusove afere, i prihvatajući Gramšijevo shvatanje da intelektualac nije niti pripadnik neke nezavisne društvene grupe niti se od ostalih građana izdvaja po karakteru svog intelektualnog rada i vrednostima, kao i Baumanovo stanovište da (auto)definicije ne mogu biti neutralne ili socijalno indiferentne, u radu zagovaramo „empirijski pristup“. Ovakav pristup nas navodi na odbacivanje teze o potrebi „predefinisanja“ intelektualca preko njegovih ili njenih supstancijalnih karakteristika, što uglavnom dovodi do nametanja socijalnih, profesionalnih i vrednosnih sadržaja toj kategoriji, ali i do jedne u suštini preskriptivne definicije koja nas arbitrarno ograničava u izboru toga ko jeste/nije (pravi)intelektualac. Iz tog razloga insistiramo na promišljanju čiji bi fokus bio utvrđivanje granica intelektualnog polja i sociološka rekonstrukcija strukturisanja tog polja u kome se ideje stvaraju, reprodukuju, ali i osporavaju i negiraju. Takav postupak nam otvara prostor za „depersonalizaciju“, tj. za „sociologizaciju“ pojma „intelektualac“, čime glavni akcenat premeštamo sa konkretnih delatnika i njihovih individualnih osobenosti, na analizu: 1. intelektualnog polja u kome se ideje proizvode i zauzimaju pozicije u odnosu na društveno važna politička pitanja; 2. operativnih kapitala koje delatnici poseduju u „pozicionom ratu“ (Gramsci) za „simboličku dominaciju“ unutar njega. PB - Sociološko naučno društvo Srbije i Institut za sociološka istraživanja, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu T2 - Sociologija T1 - Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa IS - 1 VL - LXIV SP - 51 EP - 69 DO - https://doi.org/10.2298/SOC2201050M ER -
@article{ author = "Mladenović, Ivica", year = "2022", abstract = "U nauci o društvu ne postoji konsenzus oko definicije izraza „intelektualac“. Polazeći od Burdijeovog shvatanja ideje o intelektualcu kao slobodnolebdećoj individui emancipovanoj od klasnih i drugih socijalnih determinizama kao iluziji koja se u određenim stručnim krugovima razume kao profesionalna definicija intelektualca, te da je generalno pogrešno društveni svet misliti naslanjajući se na esencijalističke kategorije i pojmove, cilj ovog rada je da artikuliše potrebu o konceptualizaciji pojma intelektualac u društveno-prostornom i relacionom ključu. Pored toga, naslanjajući se na istorijsko, francusko, korišćenje pojma intelektualac u vreme Drajfusove afere, i prihvatajući Gramšijevo shvatanje da intelektualac nije niti pripadnik neke nezavisne društvene grupe niti se od ostalih građana izdvaja po karakteru svog intelektualnog rada i vrednostima, kao i Baumanovo stanovište da (auto)definicije ne mogu biti neutralne ili socijalno indiferentne, u radu zagovaramo „empirijski pristup“. Ovakav pristup nas navodi na odbacivanje teze o potrebi „predefinisanja“ intelektualca preko njegovih ili njenih supstancijalnih karakteristika, što uglavnom dovodi do nametanja socijalnih, profesionalnih i vrednosnih sadržaja toj kategoriji, ali i do jedne u suštini preskriptivne definicije koja nas arbitrarno ograničava u izboru toga ko jeste/nije (pravi)intelektualac. Iz tog razloga insistiramo na promišljanju čiji bi fokus bio utvrđivanje granica intelektualnog polja i sociološka rekonstrukcija strukturisanja tog polja u kome se ideje stvaraju, reprodukuju, ali i osporavaju i negiraju. Takav postupak nam otvara prostor za „depersonalizaciju“, tj. za „sociologizaciju“ pojma „intelektualac“, čime glavni akcenat premeštamo sa konkretnih delatnika i njihovih individualnih osobenosti, na analizu: 1. intelektualnog polja u kome se ideje proizvode i zauzimaju pozicije u odnosu na društveno važna politička pitanja; 2. operativnih kapitala koje delatnici poseduju u „pozicionom ratu“ (Gramsci) za „simboličku dominaciju“ unutar njega.", publisher = "Sociološko naučno društvo Srbije i Institut za sociološka istraživanja, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu", journal = "Sociologija", title = "Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa", number = "1", volume = "LXIV", pages = "51-69", doi = "https://doi.org/10.2298/SOC2201050M" }
Mladenović, I.. (2022). Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa. in Sociologija Sociološko naučno društvo Srbije i Institut za sociološka istraživanja, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu., LXIV(1), 51-69. https://doi.org/https://doi.org/10.2298/SOC2201050M
Mladenović I. Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa. in Sociologija. 2022;LXIV(1):51-69. doi:https://doi.org/10.2298/SOC2201050M .
Mladenović, Ivica, "Intelektualac kao sociološka kategorija: prilog promišljanju novog teorijskog pristupa" in Sociologija, LXIV, no. 1 (2022):51-69, https://doi.org/https://doi.org/10.2298/SOC2201050M . .