Repository of The Institute for Philosophy and Social Theory
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Glavna kolekcija
  • View Item
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Glavna kolekcija
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja

Thumbnail
2015
232.pdf (275.8Kb)
Authors
Subotić, Milan
Contributors
Jovanov, Rastko
Article (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
U ovom radu se razmatra pitanje mogućnosti primene postkolonijalnih studija u istraživanju istorije i savremenosti post-sovjetskih društava. Početno ograničene na razmatranje odnosa imperijalnih metropola (Prvog sveta) i njegovih (post)kolonijalnih periferija (Trećeg sveta), postkolonijalne studije ne nailaze na širu recepciju u akademskim krugovima post-sovjetskih društava, te se paradigma postkolonijalizma retko koristi u tumačenju prošlosti i sadašnjosti zemalja bivšeg socijalizma (Drugog sveta). Odbacivanje teze o sopstvenom (post)kolonijalnom statusu u većini istočnoevropskih država najčešće se zasniva na neprihvatanju pretpostavke o postojanju „civilizacijske misije“ komunizma sovjetskog tipa. Stoga se Sovjetski Savez ne smatra kolonijalnom metropolom, već okupatorskom silom, a epoha socijalizma se tumači kao spolja nametnuti prekid u istorijskom razvoju koji se odvijao prema evropskom uzoru. S druge strane, konceptom tranzicije u ovim zemljama otvara se problem njihovog (post)ko...lonijalnog statusa u odnosu na „Evropu" kao centar ekonomske, političke i kulturne moći. Stoga je postkolonijalna kritika u post-sovjetskim društvima češće usmerena na tematizaciju fenomena neoimperijalne dominacije i neo-kolonijalne zavisnosti, nego na objašnjenje socijalističke prošlosti. To, prema mišljenju autora, ne znači da niz koncepata postkolonijalne teorije - poput „unutrašnjeg kolonijalizma" - ne može bi ti produktivno iskorišćen u potpunijem razumevanju sovjetske prošlosti, kao ni da nam u interpretaciji „hibridnih formi“post-sovjetske stvarnosti postkolonijalne studije ne mogu biti od koristi.

Keywords:
postkolonijalizam / post-sovjetska društva / kolonijalizam / imperija / unutrašnji kolonijalizam
Source:
Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 2015, 458-480
Publisher:
  • Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Funding / projects:
  • Prospective of the Serbia's European Frame (RS-149026)

DOI: 10.2298/FID1502458S

[ Google Scholar ]
URI
http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/234
Collections
  • Glavna kolekcija
  • Filozofija i društvo [Philosophy and Society]
Institution/Community
IFDT
TY  - JOUR
AU  - Subotić, Milan
PY  - 2015
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/234
AB  - U ovom radu se razmatra pitanje mogućnosti primene postkolonijalnih studija u istraživanju istorije i savremenosti post-sovjetskih društava. Početno ograničene na razmatranje odnosa imperijalnih metropola (Prvog sveta) i njegovih (post)kolonijalnih periferija (Trećeg sveta), postkolonijalne studije ne nailaze na širu recepciju u akademskim krugovima post-sovjetskih društava, te se paradigma postkolonijalizma retko koristi u tumačenju prošlosti i sadašnjosti zemalja bivšeg socijalizma (Drugog sveta). Odbacivanje teze o sopstvenom (post)kolonijalnom statusu u većini istočnoevropskih država najčešće se zasniva na neprihvatanju pretpostavke o postojanju „civilizacijske misije“ komunizma sovjetskog tipa. Stoga se Sovjetski Savez ne smatra kolonijalnom metropolom, već okupatorskom silom, a epoha socijalizma se tumači kao spolja nametnuti prekid u istorijskom razvoju koji se odvijao prema evropskom uzoru. S druge strane, konceptom tranzicije u ovim zemljama otvara se problem njihovog (post)kolonijalnog statusa u odnosu na „Evropu" kao centar ekonomske, političke i kulturne moći. Stoga je postkolonijalna kritika u post-sovjetskim društvima češće usmerena na tematizaciju fenomena neoimperijalne dominacije i neo-kolonijalne zavisnosti, nego na objašnjenje socijalističke prošlosti. To, prema mišljenju autora, ne znači da niz koncepata postkolonijalne teorije - poput „unutrašnjeg kolonijalizma" - ne može bi ti produktivno iskorišćen u potpunijem razumevanju sovjetske prošlosti, kao ni da nam u interpretaciji „hibridnih formi“post-sovjetske stvarnosti postkolonijalne studije ne mogu biti od koristi.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja
SP  - 458
EP  - 480
DO  - 10.2298/FID1502458S
ER  - 
@article{
editor = "Jovanov, Rastko",
author = "Subotić, Milan",
year = "2015",
abstract = "U ovom radu se razmatra pitanje mogućnosti primene postkolonijalnih studija u istraživanju istorije i savremenosti post-sovjetskih društava. Početno ograničene na razmatranje odnosa imperijalnih metropola (Prvog sveta) i njegovih (post)kolonijalnih periferija (Trećeg sveta), postkolonijalne studije ne nailaze na širu recepciju u akademskim krugovima post-sovjetskih društava, te se paradigma postkolonijalizma retko koristi u tumačenju prošlosti i sadašnjosti zemalja bivšeg socijalizma (Drugog sveta). Odbacivanje teze o sopstvenom (post)kolonijalnom statusu u većini istočnoevropskih država najčešće se zasniva na neprihvatanju pretpostavke o postojanju „civilizacijske misije“ komunizma sovjetskog tipa. Stoga se Sovjetski Savez ne smatra kolonijalnom metropolom, već okupatorskom silom, a epoha socijalizma se tumači kao spolja nametnuti prekid u istorijskom razvoju koji se odvijao prema evropskom uzoru. S druge strane, konceptom tranzicije u ovim zemljama otvara se problem njihovog (post)kolonijalnog statusa u odnosu na „Evropu" kao centar ekonomske, političke i kulturne moći. Stoga je postkolonijalna kritika u post-sovjetskim društvima češće usmerena na tematizaciju fenomena neoimperijalne dominacije i neo-kolonijalne zavisnosti, nego na objašnjenje socijalističke prošlosti. To, prema mišljenju autora, ne znači da niz koncepata postkolonijalne teorije - poput „unutrašnjeg kolonijalizma" - ne može bi ti produktivno iskorišćen u potpunijem razumevanju sovjetske prošlosti, kao ni da nam u interpretaciji „hibridnih formi“post-sovjetske stvarnosti postkolonijalne studije ne mogu biti od koristi.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja",
pages = "458-480",
doi = "10.2298/FID1502458S"
}
Jovanov, R.,& Subotić, M.. (2015). Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 458-480.
https://doi.org/10.2298/FID1502458S
Jovanov R, Subotić M. Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2015;:458-480.
doi:10.2298/FID1502458S .
Jovanov, Rastko, Subotić, Milan, "Postkolonijalne studije i post-sovjetska društva : mogućnosti i ograničenja ukrštanja" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society (2015):458-480,
https://doi.org/10.2298/FID1502458S . .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB