Autonomy, Dignity and History in Caranti’s Kant’s Political Legacy

Abstract

In this paper I discuss some relevant theses of Caranti’s Kant’s Political Legacy, whose aim is to provide a consistent account of how we could develop Kant’s political thought and see to what extent Kant’s insights can help us to critically understand the 21st century’s political world. First, I will focus on autonomy as the ground of dignity and discuss Caranti’s arguments against the exclusiveness of the Categorical Imperative as the sole principle of true moral agency. Second, I will take into account Caranti’s views on history and consider whether human rational nature can be regarded as containing teleological – though non-biological – elements, thereby questioning Caranti’s Separability Thesis.

U radu razmatram neke važne teze Karantijeve knjige Kantovo političko nasleđe, čiji je cilj da ponudi konzistentni uvid u to kako možemo razvijati Kantovu političku misao i da odgovori do koje nam mere Kantovi zaključci mogu pomoći da kritički razumemo politički svet 21. veka. Prvo se usredsređujem na autonomiju kao osnovu dostojanstva i raspravljam o Karantijevim argumentima koji u pitanje dovode ekskluzivnost kategoričkog imperativa kao jedinog načela istinskog moralnog delovanja. Zatim, razmatram Karantijeve poglede na istoriju i postavljam pitanje da li se može prihvatiti da racionalna priroda ljudi sadrži teleološke – iako ne-biološke – elemente, dovodeći na na taj način u pitanje Karantijevu tezu o razdvajanju.