Repository of The Institute for Philosophy and Social Theory
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Radovi istraživača
  • View Item
  •   RIFDT
  • IFDT
  • Radovi istraživača
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina

Authorized Users Only
2014
Authors
Zaharijević, Adriana
Book (Published version)
,
Karpos
Metadata
Show full item record
Abstract
Rukopis knjige ima 320 strana, uz prateće tehničke elemente (naslovna strana, sadržaj i izjava zahvalnosti). Osnovni tekst zauzima 280 strana, a na preostalih 40 strana nalazi se spisak korišćene literature, indeks imena i pojmova. U tekstu je korišćeno 380 bibliografskih jedinica, a navođena literatura je podeljena na primarne i sekundarne izvore, od čega 150 jedinica pripada primarnoj literaturi. Rukopis je organizovan u sedam celina: uvod, pet poglavlja približne dužine, i zaključak. Predmet studije su procesi širenja prostora građanstva. Autorka polazi od pretpostavke da su ti procesi mnogovrsni i složeni, i u tekstu nastoji da opravda ovu tezu. Studija obrađuje procese karakteristične za XIX vek kada pravo glasa, kao politički izraz građanstva, prvi put postaje relevantno političko i društveno pitanje. Da bi se ukazalo na izrazitu slojevitost simboličkog prostora građanstva i da bi se istakla postepenost njegovog širenja, studija se usredsređuje na iskustva Velike Britanije. St...udija nastoji da dokaže da je proces priznavanja mogućnosti bivanja građaninom/kom nemoguće razdvojiti od duboke transformacije političkog, temeljnih reformi u sferi društvenog i ekonomskog, i pojave novog oblika države. U metodološkom smislu, tekst spaja pitanja, uvide i metode različitih humanističkih disciplina i nauka. Da bi bilo moguće pisati o razvoju građanstva kao institucije u XIX veku u Engleskoj, ali tako da taj proces ima značaj i za nas danas, ovaj tekst je koncipiran kao pokušaj pisanja istorije sadašnjosti. Da bi se, dakle, u ovom svetlu čitalo široko postavljeno pitanje građanstva, ova studija se najvećim delom oslanja na arhivsku građu (uzimajući u razmatranje i pamflete i novinske članke, i strogo naučne studije i danas opštepriznatih velikana XIX veka), i na sekundarnu literaturu iz oblasti političke filozofije, društvene, političke i kulturne istorije i feminističke teorije. Ovakav metodološki pristup treba da opravda ključno nastojanje da se jedna kanonska tema čita na nekanonski način. U prvom poglavlju se definišu osnovni pojmovi koji tvore interpretativni okvir ove studije: pojmovi reforme, transformacije političkog i države. Svaki od navedenih pojmova kojima se prilazi posredstvom pojma predstavljanja i pojma suverenosti, imaće ključnu ulogu kasnije u tekstu, pre svega u trećem i petom poglavlju. Pokazuje se da je u XIX veku došlo do preoblikovanja suverene moći, što uslovljava pojavu dva ključna fenomena za savremeni svet: institucionalizaciju reforme i transformaciju političkog. Osnovni zaključak ovog poglavlja je da je nastajanje novog oblika države u neposrednoj vezi s transformacijom političkog koju je uslovilo reformsko delovanje srednje klase. U drugom poglavlju se mogu razložiti tri grupe pitanja. Prva se odnosi na objašnjenje formi reformskog delovanja i njegovih konsekvenci po transformaciju političkog i nastanak novog oblika države. Druga se odnosi na saznajne procese proizvodnje entiteta klase, koja se uvodi posredstvom pitanja klase i predstavljanja, te klase i proizvodnje javnog znanja o razlikama među klasama. Konačno, treća grupa pitanja odnosi se na određenje značenja pojma oko kojeg gravitira ova studija: pojma pojedinca. Povezujući pojmove suverenosti, (moći samostalnog) predstavljanja i načela usavršivosti, autorka ovde uvodi specifičan pristup shvatanju „prava na zvanje pojedincem“ (right to the title of an individual). Ne samo da se time uvodi pojmovna aparatura za tumačenje poglavlja koja slede, već se postavlja i ključno pitanje za razumevanje procesa osvajanja prava glasa i konstitutivnih mogućnosti širenja prostora građanstva: šta znači polagati pravo na zvanje pojedincem i ko je taj ko polaže ovo pravo, a ko onaj kome je ovo pravo uskraćeno i zbog čega? Treće poglavlje posvećeno je objašnjenju sistema privatnog i javnog. Sintagma „sistem privatnog i javnog“ predstavlja stožerni pojam ovog istraživanja čijem je temeljnom definisanju posvećeno ne samo ovo poglavlje, već studija u celini. Njime se označava prožimanje simboličkih i materijalnih praksi i znanja kojima se opravdava distribucija prava na zvanje pojedincem. Pojmovi pojedinca, ali i klase (kojem je posvećeno drugo poglavlje) i pola (kojem je posvećeno četvrto poglavlje), na način predložen u ovom radu, postaju razumljivi tek kada se sagledaju kroz ovaj bitno normativni okvir, koji je kao takav nerazdruživ od procesa reforme i transformacije političkog. Tvrdi se da privatnosti pripada izvanredno važna poziciju u konstituisanju pojedinca, te je za razumevanje procesa transformacije političkog i uspostavljanja sistema privatnog i javnog ključno shvatiti kako je sama privatnost bivala politizovana. Ključnim zaključkom ovog poglavlja može se uzeti teza da je naizgled univerzalno pravo na zvanje pojedincem, a otuda i građaninom, zapravo iznutra ograničeno bitno selektivnim priznanjem prava na privatnost, što ima direktne učinke na mogućnost širenja prava glasa. Pravo na privatnost i način na koji se u sistemu privatnog i javnog konsoliduje neutralnost kategorije pojedinca, posebno se i iz specifične vizure razmatra u četvrtom poglavlju. Tu vizuru omogućava smeštanje kategorije pojedinca u strukturu polnosti. Utoliko ovo poglavlje pokazuje – preispitujući polnost iz perspektive domena rada, pravne subjektivnosti, naučnih opisa ženskosti i medicinskog otkrića seksualnosti – da je žena u sistemu privatnog i javnog nemoguć pojedinac, a samim tim i nemoguć građanin. Pol se ovde tumači kao fukoovski dispozitiv, to jest kao tvorevina koja se mora sagledati posredstvom institucija, regulacionih i administrativnih mera i praksi, skupova merodavnih i zvaničnih znanja koje se proizvodi na osi razdvajanja privatnog i javnog. Ovaj obuhvatni pristup diskurzivnoj izgradnji polnosti hoće da pokaže kako se postepeno sistematizovalo znanje o tome šta je ženskost, a šta muškost, suprotno uvreženoj pretpostavci o tome da je reč o puko prirodnim fenomenima. Time je takođe trebalo da se pokaže nešto što je ključno za peto, poslednje poglavlje: da je pol neraskidivo povezan s kontekstima reforme, klase, transformacije političkog i države. Peto poglavlje se može posmatrati kao zaključno upravo zbog toga što namerava da ponudi odgovore na pitanje kako je pol povezan sa svim navedenim kontekstima, i to vraćajući se na probleme pokrenute u prvom poglavlju – na predstavljanje i suverenost. Svaka od pet manjih celina u ovom poglavlju funkcioniše kao razjašnjenje određenog konteksta: tako prva potcelina povezuje pol s reformom, druga s klasom, treća povezuje pol i pojam pojedinca, četvrta pol, državu i transformaciju političkog, i peta pol i sistem privatnog i javnog. Pitanju prava glasa žena se, dakle, prilazi iz perspektive zahteva za pravo na zvanje pojedincem, koje se tretira kao preduslov za pravo na građanski status.

Keywords:
pojedinac / građanin / reforma / klasa / pol
Source:
Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina, 2014, 1-335
Publisher:
  • Beograd : Karpos
Funding / projects:
  • Politics of Social Memory and National Identity: Regional and European Context (RS-179049)

ISBN: 978-86-85941-96-2

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512
URI
http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1512
Collections
  • Radovi istraživača
Institution/Community
IFDT
TY  - BOOK
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2014
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1512
AB  - Rukopis knjige ima 320 strana, uz prateće tehničke elemente (naslovna strana, sadržaj i izjava zahvalnosti). Osnovni tekst zauzima 280 strana, a na preostalih 40 strana nalazi se spisak korišćene literature, indeks imena i pojmova. U tekstu je korišćeno 380 bibliografskih jedinica, a navođena literatura je podeljena na primarne i sekundarne izvore, od čega 150 jedinica pripada primarnoj literaturi. Rukopis je organizovan u sedam celina: uvod, pet poglavlja približne dužine, i zaključak. 
	Predmet studije su procesi širenja prostora građanstva. Autorka polazi od pretpostavke da su ti procesi mnogovrsni i složeni, i u tekstu nastoji da opravda ovu tezu. Studija obrađuje procese karakteristične za XIX vek kada pravo glasa, kao politički izraz građanstva, prvi put postaje relevantno političko i društveno pitanje. Da bi se ukazalo na izrazitu slojevitost simboličkog prostora građanstva i da bi se istakla postepenost njegovog širenja, studija se usredsređuje na iskustva Velike Britanije. Studija nastoji da dokaže da je proces priznavanja mogućnosti bivanja građaninom/kom nemoguće razdvojiti od duboke transformacije političkog, temeljnih reformi u sferi društvenog i ekonomskog, i pojave novog oblika države. 
  U metodološkom smislu, tekst spaja pitanja, uvide i metode različitih humanističkih disciplina i nauka. Da bi bilo moguće pisati o razvoju građanstva kao institucije u XIX veku u Engleskoj, ali tako da taj proces ima značaj i za nas danas, ovaj tekst je koncipiran kao pokušaj pisanja istorije sadašnjosti. Da bi se, dakle, u ovom svetlu čitalo široko postavljeno pitanje građanstva, ova studija se najvećim delom oslanja na arhivsku građu (uzimajući u razmatranje i pamflete i novinske članke, i strogo naučne studije i danas opštepriznatih velikana XIX veka), i na sekundarnu literaturu iz oblasti političke filozofije, društvene, političke i kulturne istorije i feminističke teorije. Ovakav metodološki pristup treba da opravda ključno nastojanje da se jedna kanonska tema čita na nekanonski način.
U prvom poglavlju se definišu osnovni pojmovi koji tvore interpretativni okvir ove studije: pojmovi reforme, transformacije političkog i države. Svaki od navedenih pojmova kojima se prilazi posredstvom pojma predstavljanja i pojma suverenosti, imaće ključnu ulogu kasnije u tekstu, pre svega u trećem i petom poglavlju. Pokazuje se da je u XIX veku došlo do preoblikovanja suverene moći, što uslovljava pojavu dva ključna fenomena za savremeni svet: institucionalizaciju reforme i transformaciju političkog. Osnovni zaključak ovog poglavlja je da je nastajanje novog oblika države u neposrednoj vezi s transformacijom političkog koju je uslovilo reformsko delovanje srednje klase.
U drugom poglavlju se mogu razložiti tri grupe pitanja. Prva se odnosi na objašnjenje formi reformskog delovanja i njegovih konsekvenci po transformaciju političkog i nastanak novog oblika države. Druga se odnosi na saznajne procese proizvodnje entiteta klase, koja se uvodi posredstvom pitanja klase i predstavljanja, te klase i proizvodnje javnog znanja o razlikama među klasama. Konačno, treća grupa pitanja odnosi se na određenje značenja pojma oko kojeg gravitira ova studija: pojma pojedinca. Povezujući pojmove suverenosti, (moći samostalnog) predstavljanja i načela usavršivosti, autorka ovde uvodi specifičan pristup shvatanju „prava na zvanje pojedincem“ (right to the title of an individual). Ne samo da se time uvodi pojmovna aparatura za tumačenje poglavlja koja slede, već se postavlja i ključno pitanje za razumevanje procesa osvajanja prava glasa i konstitutivnih mogućnosti širenja prostora građanstva: šta znači polagati pravo na zvanje pojedincem i ko je taj ko polaže ovo pravo, a ko onaj kome je ovo pravo uskraćeno i zbog čega?
Treće poglavlje posvećeno je objašnjenju sistema privatnog i javnog. Sintagma „sistem privatnog i javnog“ predstavlja stožerni pojam ovog istraživanja čijem je temeljnom definisanju posvećeno ne samo ovo poglavlje, već studija u celini. Njime se označava prožimanje simboličkih i materijalnih praksi i znanja kojima se opravdava distribucija prava na zvanje pojedincem. Pojmovi pojedinca, ali i klase (kojem je posvećeno drugo poglavlje) i pola (kojem je posvećeno četvrto poglavlje), na način predložen u ovom radu, postaju razumljivi tek kada se sagledaju kroz ovaj bitno normativni okvir, koji je kao takav nerazdruživ od procesa reforme i transformacije političkog. Tvrdi se da privatnosti pripada izvanredno važna poziciju u konstituisanju pojedinca, te je za razumevanje procesa transformacije političkog i uspostavljanja sistema privatnog i javnog ključno shvatiti kako je sama privatnost bivala politizovana. Ključnim zaključkom ovog poglavlja može se uzeti teza da je naizgled univerzalno pravo na zvanje pojedincem, a otuda i građaninom, zapravo iznutra ograničeno bitno selektivnim priznanjem prava na privatnost, što ima direktne učinke na mogućnost širenja prava glasa.
Pravo na privatnost i način na koji se u sistemu privatnog i javnog konsoliduje neutralnost kategorije pojedinca, posebno se i iz specifične vizure razmatra u četvrtom poglavlju. Tu vizuru omogućava smeštanje kategorije pojedinca u strukturu polnosti. Utoliko ovo poglavlje pokazuje – preispitujući polnost iz perspektive domena rada, pravne subjektivnosti, naučnih opisa ženskosti i medicinskog otkrića seksualnosti – da je žena u sistemu privatnog i javnog nemoguć pojedinac, a samim tim i nemoguć građanin. Pol se ovde tumači kao fukoovski dispozitiv, to jest kao tvorevina koja se mora sagledati posredstvom institucija, regulacionih i administrativnih mera i praksi, skupova merodavnih i zvaničnih znanja koje se proizvodi na osi razdvajanja privatnog i javnog. Ovaj obuhvatni pristup diskurzivnoj izgradnji polnosti hoće da pokaže kako se postepeno sistematizovalo znanje o tome šta je ženskost, a šta muškost, suprotno uvreženoj pretpostavci o tome da je reč o puko prirodnim fenomenima. Time je takođe trebalo da se pokaže nešto što je ključno za peto, poslednje poglavlje: da je pol neraskidivo povezan s kontekstima reforme, klase, transformacije političkog i države.
Peto poglavlje se može posmatrati kao zaključno upravo zbog toga što namerava da ponudi odgovore na pitanje kako je pol povezan sa svim navedenim kontekstima, i to vraćajući se na probleme pokrenute u prvom poglavlju – na predstavljanje i suverenost. Svaka od pet manjih celina u ovom poglavlju funkcioniše kao razjašnjenje određenog konteksta: tako prva potcelina povezuje pol s reformom, druga s klasom, treća povezuje pol i pojam pojedinca, četvrta pol, državu i transformaciju političkog, i peta pol i sistem privatnog i javnog. Pitanju prava glasa žena se, dakle, prilazi iz perspektive zahteva za pravo na zvanje pojedincem, koje se tretira kao preduslov za pravo na građanski status.
PB  - Beograd : Karpos
T2  - Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina
T1  - Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina
SP  - 1
EP  - 335
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512
ER  - 
@book{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2014",
abstract = "Rukopis knjige ima 320 strana, uz prateće tehničke elemente (naslovna strana, sadržaj i izjava zahvalnosti). Osnovni tekst zauzima 280 strana, a na preostalih 40 strana nalazi se spisak korišćene literature, indeks imena i pojmova. U tekstu je korišćeno 380 bibliografskih jedinica, a navođena literatura je podeljena na primarne i sekundarne izvore, od čega 150 jedinica pripada primarnoj literaturi. Rukopis je organizovan u sedam celina: uvod, pet poglavlja približne dužine, i zaključak. 
	Predmet studije su procesi širenja prostora građanstva. Autorka polazi od pretpostavke da su ti procesi mnogovrsni i složeni, i u tekstu nastoji da opravda ovu tezu. Studija obrađuje procese karakteristične za XIX vek kada pravo glasa, kao politički izraz građanstva, prvi put postaje relevantno političko i društveno pitanje. Da bi se ukazalo na izrazitu slojevitost simboličkog prostora građanstva i da bi se istakla postepenost njegovog širenja, studija se usredsređuje na iskustva Velike Britanije. Studija nastoji da dokaže da je proces priznavanja mogućnosti bivanja građaninom/kom nemoguće razdvojiti od duboke transformacije političkog, temeljnih reformi u sferi društvenog i ekonomskog, i pojave novog oblika države. 
  U metodološkom smislu, tekst spaja pitanja, uvide i metode različitih humanističkih disciplina i nauka. Da bi bilo moguće pisati o razvoju građanstva kao institucije u XIX veku u Engleskoj, ali tako da taj proces ima značaj i za nas danas, ovaj tekst je koncipiran kao pokušaj pisanja istorije sadašnjosti. Da bi se, dakle, u ovom svetlu čitalo široko postavljeno pitanje građanstva, ova studija se najvećim delom oslanja na arhivsku građu (uzimajući u razmatranje i pamflete i novinske članke, i strogo naučne studije i danas opštepriznatih velikana XIX veka), i na sekundarnu literaturu iz oblasti političke filozofije, društvene, političke i kulturne istorije i feminističke teorije. Ovakav metodološki pristup treba da opravda ključno nastojanje da se jedna kanonska tema čita na nekanonski način.
U prvom poglavlju se definišu osnovni pojmovi koji tvore interpretativni okvir ove studije: pojmovi reforme, transformacije političkog i države. Svaki od navedenih pojmova kojima se prilazi posredstvom pojma predstavljanja i pojma suverenosti, imaće ključnu ulogu kasnije u tekstu, pre svega u trećem i petom poglavlju. Pokazuje se da je u XIX veku došlo do preoblikovanja suverene moći, što uslovljava pojavu dva ključna fenomena za savremeni svet: institucionalizaciju reforme i transformaciju političkog. Osnovni zaključak ovog poglavlja je da je nastajanje novog oblika države u neposrednoj vezi s transformacijom političkog koju je uslovilo reformsko delovanje srednje klase.
U drugom poglavlju se mogu razložiti tri grupe pitanja. Prva se odnosi na objašnjenje formi reformskog delovanja i njegovih konsekvenci po transformaciju političkog i nastanak novog oblika države. Druga se odnosi na saznajne procese proizvodnje entiteta klase, koja se uvodi posredstvom pitanja klase i predstavljanja, te klase i proizvodnje javnog znanja o razlikama među klasama. Konačno, treća grupa pitanja odnosi se na određenje značenja pojma oko kojeg gravitira ova studija: pojma pojedinca. Povezujući pojmove suverenosti, (moći samostalnog) predstavljanja i načela usavršivosti, autorka ovde uvodi specifičan pristup shvatanju „prava na zvanje pojedincem“ (right to the title of an individual). Ne samo da se time uvodi pojmovna aparatura za tumačenje poglavlja koja slede, već se postavlja i ključno pitanje za razumevanje procesa osvajanja prava glasa i konstitutivnih mogućnosti širenja prostora građanstva: šta znači polagati pravo na zvanje pojedincem i ko je taj ko polaže ovo pravo, a ko onaj kome je ovo pravo uskraćeno i zbog čega?
Treće poglavlje posvećeno je objašnjenju sistema privatnog i javnog. Sintagma „sistem privatnog i javnog“ predstavlja stožerni pojam ovog istraživanja čijem je temeljnom definisanju posvećeno ne samo ovo poglavlje, već studija u celini. Njime se označava prožimanje simboličkih i materijalnih praksi i znanja kojima se opravdava distribucija prava na zvanje pojedincem. Pojmovi pojedinca, ali i klase (kojem je posvećeno drugo poglavlje) i pola (kojem je posvećeno četvrto poglavlje), na način predložen u ovom radu, postaju razumljivi tek kada se sagledaju kroz ovaj bitno normativni okvir, koji je kao takav nerazdruživ od procesa reforme i transformacije političkog. Tvrdi se da privatnosti pripada izvanredno važna poziciju u konstituisanju pojedinca, te je za razumevanje procesa transformacije političkog i uspostavljanja sistema privatnog i javnog ključno shvatiti kako je sama privatnost bivala politizovana. Ključnim zaključkom ovog poglavlja može se uzeti teza da je naizgled univerzalno pravo na zvanje pojedincem, a otuda i građaninom, zapravo iznutra ograničeno bitno selektivnim priznanjem prava na privatnost, što ima direktne učinke na mogućnost širenja prava glasa.
Pravo na privatnost i način na koji se u sistemu privatnog i javnog konsoliduje neutralnost kategorije pojedinca, posebno se i iz specifične vizure razmatra u četvrtom poglavlju. Tu vizuru omogućava smeštanje kategorije pojedinca u strukturu polnosti. Utoliko ovo poglavlje pokazuje – preispitujući polnost iz perspektive domena rada, pravne subjektivnosti, naučnih opisa ženskosti i medicinskog otkrića seksualnosti – da je žena u sistemu privatnog i javnog nemoguć pojedinac, a samim tim i nemoguć građanin. Pol se ovde tumači kao fukoovski dispozitiv, to jest kao tvorevina koja se mora sagledati posredstvom institucija, regulacionih i administrativnih mera i praksi, skupova merodavnih i zvaničnih znanja koje se proizvodi na osi razdvajanja privatnog i javnog. Ovaj obuhvatni pristup diskurzivnoj izgradnji polnosti hoće da pokaže kako se postepeno sistematizovalo znanje o tome šta je ženskost, a šta muškost, suprotno uvreženoj pretpostavci o tome da je reč o puko prirodnim fenomenima. Time je takođe trebalo da se pokaže nešto što je ključno za peto, poslednje poglavlje: da je pol neraskidivo povezan s kontekstima reforme, klase, transformacije političkog i države.
Peto poglavlje se može posmatrati kao zaključno upravo zbog toga što namerava da ponudi odgovore na pitanje kako je pol povezan sa svim navedenim kontekstima, i to vraćajući se na probleme pokrenute u prvom poglavlju – na predstavljanje i suverenost. Svaka od pet manjih celina u ovom poglavlju funkcioniše kao razjašnjenje određenog konteksta: tako prva potcelina povezuje pol s reformom, druga s klasom, treća povezuje pol i pojam pojedinca, četvrta pol, državu i transformaciju političkog, i peta pol i sistem privatnog i javnog. Pitanju prava glasa žena se, dakle, prilazi iz perspektive zahteva za pravo na zvanje pojedincem, koje se tretira kao preduslov za pravo na građanski status.",
publisher = "Beograd : Karpos",
journal = "Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina",
title = "Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina",
pages = "1-335",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512"
}
Zaharijević, A.. (2014). Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina. in Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina
Beograd : Karpos., 1-335.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512
Zaharijević A. Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina. in Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina. 2014;:1-335.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512 .
Zaharijević, Adriana, "Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina" in Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje građanina (2014):1-335,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1512 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About RIFDT | Send Feedback

OpenAIRERCUB