Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima
Abstract
Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u
samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo
njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno loc...irano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije.
Keywords:
teorijska svojta / antifilozofija / critique of philosophy / real worldSource:
Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 2007, 9-30Publisher:
- Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Institution/Community
IFDTTY - JOUR AU - Mikulić, Borislav PY - 2007 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/104 AB - Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije. PB - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju T2 - Filozofija i društvo/Philosophy and Society T1 - Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima SP - 9 EP - 30 DO - 10.2298/FID0703009M ER -
@article{ author = "Mikulić, Borislav", year = "2007", abstract = "Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije.", publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju", journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society", title = "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima", pages = "9-30", doi = "10.2298/FID0703009M" }
Mikulić, B.. (2007). Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 9-30. https://doi.org/10.2298/FID0703009M
Mikulić B. Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2007;:9-30. doi:10.2298/FID0703009M .
Mikulić, Borislav, "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society (2007):9-30, https://doi.org/10.2298/FID0703009M . .