Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima

Abstract

Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije.