Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima

Abstract

Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanali- tičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforièke analize Mar- xovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajuæi ih kao primjerke jednog tipa, ili ra- dije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edi- povog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti ne- svjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između an- tičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argu- menta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subjekt poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na li- jevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reduci- ra na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije