TY  - JOUR
AU  - Višić, Maroje
PY  - 2023
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/1551
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2811
AB  - Socialists today can learn from Marcuse. Starting from this premise this paper discusses and elaborates on Herbert Marcuse’s trajectory to socialism. Marcuse successfully eluded the trap of “economism”, and turned to subjectivity in search of a socialist solution. The transition to socialism is possible through the creation of new anthropology expressed through the concept of “new sensibility”. The prototype of a new socialist human is an anti-superman. Peace and beauty are important characteristics of Marcuse’s socialism. “Libertarian socialism”, “feminist socialism”, “integral socialism”, “socialist humanism”, “socialism as the work of art”, and “utopian socialism” are all terms that testify to Marcuse’s open and many-faceted understanding of socialism in all of its complexity of meanings. Some of those meanings can inform debates on future prospects of socialism.
AB  - Današnji socijalisti mogu nešto naučiti od Markuzea. Polazeći od ovog stajališta, u ovom radu se raspravlja i elaborira Markuzeov put prema socijalizmu. Tragajući za socijalističkim rešenjem, Markuze je uspešno izbegao zamku ekonomizma i okrenuo se subjektivnosti. Prelaz u socijalizam moguć je stvaranjem nove antropologije izražene pojmom „nove osetilnosti“. Prototip novog socijalističkog čoveka je anti-supermen. Mir i lepota važne su karakteristike Markuzeovog socijalizma. „Libertarijanski socijalizam“, „feministički socijalizam“, „integralni socijalizam“, „socijalistički humanizam“, „socijalizam kao umetničko delo“ i „utopijski socijalizam“ pojmovi su koji svedoče o Markuzeovom otvorenom i mnogostranom razumevanju socijalizma u svoj njegovoj kompleksnosti značenja. Neka od tih značenja mogu nadahnuti savremene rasprave o izgledima socijalizma.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo / Philosophy and Society
T1  - Onwards and Upwards to the Kingdom of Beauty and Love. Herbert Marcuse’s Trajectory to Socialism
T1  - Napred, ne posustajući, prema kraljevstvu lepote i ljubavi. Put do socijalizma Herberta Markuzea
IS  - 1
VL  - 34
SP  - 170
EP  - 194
DO  - 10.2298/FID2301170V
ER  - 

@article{
author = "Višić, Maroje",
year = "2023",
abstract = "Socialists today can learn from Marcuse. Starting from this premise this paper discusses and elaborates on Herbert Marcuse’s trajectory to socialism. Marcuse successfully eluded the trap of “economism”, and turned to subjectivity in search of a socialist solution. The transition to socialism is possible through the creation of new anthropology expressed through the concept of “new sensibility”. The prototype of a new socialist human is an anti-superman. Peace and beauty are important characteristics of Marcuse’s socialism. “Libertarian socialism”, “feminist socialism”, “integral socialism”, “socialist humanism”, “socialism as the work of art”, and “utopian socialism” are all terms that testify to Marcuse’s open and many-faceted understanding of socialism in all of its complexity of meanings. Some of those meanings can inform debates on future prospects of socialism., Današnji socijalisti mogu nešto naučiti od Markuzea. Polazeći od ovog stajališta, u ovom radu se raspravlja i elaborira Markuzeov put prema socijalizmu. Tragajući za socijalističkim rešenjem, Markuze je uspešno izbegao zamku ekonomizma i okrenuo se subjektivnosti. Prelaz u socijalizam moguć je stvaranjem nove antropologije izražene pojmom „nove osetilnosti“. Prototip novog socijalističkog čoveka je anti-supermen. Mir i lepota važne su karakteristike Markuzeovog socijalizma. „Libertarijanski socijalizam“, „feministički socijalizam“, „integralni socijalizam“, „socijalistički humanizam“, „socijalizam kao umetničko delo“ i „utopijski socijalizam“ pojmovi su koji svedoče o Markuzeovom otvorenom i mnogostranom razumevanju socijalizma u svoj njegovoj kompleksnosti značenja. Neka od tih značenja mogu nadahnuti savremene rasprave o izgledima socijalizma.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo / Philosophy and Society",
title = "Onwards and Upwards to the Kingdom of Beauty and Love. Herbert Marcuse’s Trajectory to Socialism, Napred, ne posustajući, prema kraljevstvu lepote i ljubavi. Put do socijalizma Herberta Markuzea",
number = "1",
volume = "34",
pages = "170-194",
doi = "10.2298/FID2301170V"
}

Višić, M.. (2023). Onwards and Upwards to the Kingdom of Beauty and Love. Herbert Marcuse’s Trajectory to Socialism. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 34(1), 170-194.
https://doi.org/10.2298/FID2301170V

Višić M. Onwards and Upwards to the Kingdom of Beauty and Love. Herbert Marcuse’s Trajectory to Socialism. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society. 2023;34(1):170-194.
doi:10.2298/FID2301170V .

Višić, Maroje, "Onwards and Upwards to the Kingdom of Beauty and Love. Herbert Marcuse’s Trajectory to Socialism" in Filozofija i društvo / Philosophy and Society, 34, no. 1 (2023):170-194,
https://doi.org/10.2298/FID2301170V . .

TY  - JOUR
AU  - Višić, Maroje
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2083
AB  - The events of 1968/69 initiated a dispute between Adorno and Marcuse over the (alleged) separation of theory and praxis. While Marcuse “stood at the barricades” Adorno sought recluse in the “ivory tower”. Marcuse and German students perceived Adorno’s move as departure from fundamental postulates of critical theory as laid down in Horkheimer’s 1937 essay. Adorno died amidst the process of clarifying his differences with Marcuse and thus the “unlimited discussions” between the two remain unfinished. This paper sets to examine how both Marcuse and Adorno remained dedicated to the unity of theory and praxis, albeit in different ways. I argue that Adorno did not separate theory and praxis; instead, he perceived the gap between critical theory and concrete historical situation. Adorno rejected simple and unreflective translation of theory into praxis. Hence his attempt to recalibrate critical theory. Marcuse’s and Adorno’s differences lie in their different evaluation of the student movement and this (mis)evaluation was context related. My second argument is that Marcuse/Adorno disagreement is partly caused by the absence of the two from the concrete historical context.
AB  - Događaji iz 1968/69. su inicirali raspravu između Adorna i Markuzea oko (navodnog) odvajanja teorije od prakse. Dok je Markuze „stajao na barikadama“ Adorno je težio da se osami u „kuli od slonovače“. Markuze i nemački studenti su Adornov potez videli kao odstupanje od osnovnih postulata kritičke teorije kako ih je Horkhajmer postavio 1937. godine u svom eseju. Adorno je preminuo tokom procesa razjašnjavanja svojih neslaganja sa Markuzeom, te je „neprestana diskusija“ između njih ostala nedovršena. Ovaj rad teži da ispita kako su Markuze i Adorno ostali posvećeni jedinstvu teorije i prakse ali na drugačiji način. Tvrdiću da Adorno nije odvajao teoriju od prakse. Umesto toga on je video jaz između kritičke teorije i konkretne istorijske situacije. Adorno je odbacivao jednostavno i nerefleksivno prevođenje teorije u praksu. Dakle, Adorno je pokušao da rekalibrira kritičku teoriju. Razlike između Markuzea i Adorna leže u njihovim različitim procenjivanjima studentskog pokreta, a to (pogrešno) procenjivanje je vezano za kontekst. Moj drugi argument će biti da je rasprava između Markuzea i Adorna delimično uslovljena njihovim odsustvom iz konkretnog istorijskog konteksta.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Ivory Tower and Barricades: Marcuse and Adorno on the Separation of Theory and Praxis
T1  - Kula od slonovače i barikade: Markuze i Adorno o razdvajanju teorije od prakse
IS  - 2
VL  - 31
SP  - 220
EP  - 241
DO  - 10.2298/FID2002220V
ER  - 

@article{
author = "Višić, Maroje",
year = "2020",
abstract = "The events of 1968/69 initiated a dispute between Adorno and Marcuse over the (alleged) separation of theory and praxis. While Marcuse “stood at the barricades” Adorno sought recluse in the “ivory tower”. Marcuse and German students perceived Adorno’s move as departure from fundamental postulates of critical theory as laid down in Horkheimer’s 1937 essay. Adorno died amidst the process of clarifying his differences with Marcuse and thus the “unlimited discussions” between the two remain unfinished. This paper sets to examine how both Marcuse and Adorno remained dedicated to the unity of theory and praxis, albeit in different ways. I argue that Adorno did not separate theory and praxis; instead, he perceived the gap between critical theory and concrete historical situation. Adorno rejected simple and unreflective translation of theory into praxis. Hence his attempt to recalibrate critical theory. Marcuse’s and Adorno’s differences lie in their different evaluation of the student movement and this (mis)evaluation was context related. My second argument is that Marcuse/Adorno disagreement is partly caused by the absence of the two from the concrete historical context., Događaji iz 1968/69. su inicirali raspravu između Adorna i Markuzea oko (navodnog) odvajanja teorije od prakse. Dok je Markuze „stajao na barikadama“ Adorno je težio da se osami u „kuli od slonovače“. Markuze i nemački studenti su Adornov potez videli kao odstupanje od osnovnih postulata kritičke teorije kako ih je Horkhajmer postavio 1937. godine u svom eseju. Adorno je preminuo tokom procesa razjašnjavanja svojih neslaganja sa Markuzeom, te je „neprestana diskusija“ između njih ostala nedovršena. Ovaj rad teži da ispita kako su Markuze i Adorno ostali posvećeni jedinstvu teorije i prakse ali na drugačiji način. Tvrdiću da Adorno nije odvajao teoriju od prakse. Umesto toga on je video jaz između kritičke teorije i konkretne istorijske situacije. Adorno je odbacivao jednostavno i nerefleksivno prevođenje teorije u praksu. Dakle, Adorno je pokušao da rekalibrira kritičku teoriju. Razlike između Markuzea i Adorna leže u njihovim različitim procenjivanjima studentskog pokreta, a to (pogrešno) procenjivanje je vezano za kontekst. Moj drugi argument će biti da je rasprava između Markuzea i Adorna delimično uslovljena njihovim odsustvom iz konkretnog istorijskog konteksta.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Ivory Tower and Barricades: Marcuse and Adorno on the Separation of Theory and Praxis, Kula od slonovače i barikade: Markuze i Adorno o razdvajanju teorije od prakse",
number = "2",
volume = "31",
pages = "220-241",
doi = "10.2298/FID2002220V"
}

Višić, M.. (2020). Ivory Tower and Barricades: Marcuse and Adorno on the Separation of Theory and Praxis. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(2), 220-241.
https://doi.org/10.2298/FID2002220V

Višić M. Ivory Tower and Barricades: Marcuse and Adorno on the Separation of Theory and Praxis. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(2):220-241.
doi:10.2298/FID2002220V .

Višić, Maroje, "Ivory Tower and Barricades: Marcuse and Adorno on the Separation of Theory and Praxis" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 31, no. 2 (2020):220-241,
https://doi.org/10.2298/FID2002220V . .