Mikulić, Borislav

Link to this page

Authority KeyName Variants
691abe1b-5365-446f-a475-5c4db0da4408
  • Mikulić, Borislav (5)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice

Mikulić, Borislav

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Mikulić, Borislav
PY  - 2023
UR  - https://kritika.instifdt.bg.ac.rs/index.php/kc/article/view/146/238
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/3676
AB  - Tragom  tvrdnje  Slavoja  Žižeka  da  je  njegova  kritike  globalnog  sada-šnjeg  svijeta  „bliža  Hegelu  nego  Marxu”,  a  otud  i  dijalektičkom  a  ne  historijskom materijalizmu, u tekstu najprije prikazujem takav pomak kao ponovno preokretanje Marxovog prevrtanja Hegela u nizu mate-rijalističkih „prevrtanja Hegela” koja od Althussera preko Feuerbacha vode  natrag  do  Schellinga.  Na  toj  pozadini,  analiziram  opširne  refe-rence na Hegelovu metaforu „Minervine sove” u njegovim novim tri-ma knjigama iz 2020., posvećenim 250. godišnjici Hegelova rođenja, i to s obzirom na tri „formule pomirenja” apsoluta i sadašnjice (religij-skoj, političkoj i seksualnoj) kao i na slične reference u njegovim rani-jim  „hegelovskim”  knjigama.  U  tekstu  argumentiram  da  Žižekova  ideja o „formuli pomirenja” počiva na zamjeni Hegelovog spekulativ-nog pojma zbiljskog (Wirkliches) negativnim pojmom sadašnjeg (Ge­genwärtiges), koje je moguće samo kroz napuštanje momenta istine i svođenje Hegelove metafore o „noći jastva” na ideju pred-simbolič-kog i pred-svjesnog istinskog Ja kasnijeg Schellinga. Posljedica toga je  da  Žižekova  nova  „vesela  nauka”  paratakse  –  jukstaponiranja  vla-stitog spisateljskog stila s navodno parataktičkom strukturom Hege-lovih  spisa  –  neosnovano  zaobilazi  Freudovu  lekciju  o  uredničkom  radu  sna,  s  jedne  strane,  i  falsificira  dijalektički  karakter  mišljenja,  s  druge. Ono seže još samo dotle da opravda njegove ekscesivne auto-naracije u novijim publikacijama i, u istom aktu, zakriva prešutno na-puštanje radikalnokritičkog impulsa za volju užitka u statusu najpro-davanjije  robe  u  kapitalističkoj  industriji  izdavaštva  koje  treba  „sve  više Žižeka” da bi proizvela sve više potrebe za „još više Žižeka”.
AB  - Following Slavoj Žižek’s reassurement that his critical analysis of the present global world is „closer to Hegel than to Marx” and, consequently, to dialectial materialism than to the historical one, I first present such a shift as a kind of re-reversal of Marx’s turning of Hegel upside down in a series of materialistic Hegel-reversals from Althuss-er through Feuerbach back to Schelling. Against this background, I scrutinize Žižek’s recent extensive references to Hegel’s metaphor of the ‘Owl of Minerva’, in his three 2020 books dedicated to the 250th anniversary of Hegel’s birth, with regard to, on one side, his three „formulas of reconciliation” (the religious, the political and the sex-ual) of the Absolute and actuality, and to related references in Žižek’s earlier „Hege-lian” books, on the other. As I argue, Žižek’s idea of a „formula of reconciliation” sub-stitues Hegel’s negative notion of the Present (Gegenwärtiges) for the speculative notion of the Real (Wirkliches), which is possible only if the moment of the True (Wahres) is omitted from Hegel’s idea of Reality and if Hegel’s metaphor of ‘the dark night of Self’ is identified with the pre-symbolic and pre-conscious true Self in the later Schell-ing. As a consequence, Žižek’s new ‘gay science’ of parataxis — juxtaposing his own writing style with the allegedly paratactic structure of Hegel’s dialectical thinking — unjustifiably bypasses Freud’s lessons on the editorial work of deams, on the one side, and falsifies the character of Hegel’s dialectics, on the other. Eventually, it reaches only so far as to justify Žižek’s excessive self-references and auto-narration and to disguise his ongoing tacit abandonment of his commitment to radical social criticism for the sake of enjoyment in the status of the best selling commodity in the capitalist publishing industry that needs „ever more Žižek” in order to produce yet more need for „more Žižek” as commodity.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
T1  - Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice
T1  - Minerva's owl in the night of the world. Hegel, Schelling and Marx in Žižek's "gay science of the present
IS  - 2
VL  - 4
SP  - 419
EP  - 453
DO  - 10.5281/zenodo.10206863
ER  - 
@article{
author = "Mikulić, Borislav",
year = "2023",
abstract = "Tragom  tvrdnje  Slavoja  Žižeka  da  je  njegova  kritike  globalnog  sada-šnjeg  svijeta  „bliža  Hegelu  nego  Marxu”,  a  otud  i  dijalektičkom  a  ne  historijskom materijalizmu, u tekstu najprije prikazujem takav pomak kao ponovno preokretanje Marxovog prevrtanja Hegela u nizu mate-rijalističkih „prevrtanja Hegela” koja od Althussera preko Feuerbacha vode  natrag  do  Schellinga.  Na  toj  pozadini,  analiziram  opširne  refe-rence na Hegelovu metaforu „Minervine sove” u njegovim novim tri-ma knjigama iz 2020., posvećenim 250. godišnjici Hegelova rođenja, i to s obzirom na tri „formule pomirenja” apsoluta i sadašnjice (religij-skoj, političkoj i seksualnoj) kao i na slične reference u njegovim rani-jim  „hegelovskim”  knjigama.  U  tekstu  argumentiram  da  Žižekova  ideja o „formuli pomirenja” počiva na zamjeni Hegelovog spekulativ-nog pojma zbiljskog (Wirkliches) negativnim pojmom sadašnjeg (Ge­genwärtiges), koje je moguće samo kroz napuštanje momenta istine i svođenje Hegelove metafore o „noći jastva” na ideju pred-simbolič-kog i pred-svjesnog istinskog Ja kasnijeg Schellinga. Posljedica toga je  da  Žižekova  nova  „vesela  nauka”  paratakse  –  jukstaponiranja  vla-stitog spisateljskog stila s navodno parataktičkom strukturom Hege-lovih  spisa  –  neosnovano  zaobilazi  Freudovu  lekciju  o  uredničkom  radu  sna,  s  jedne  strane,  i  falsificira  dijalektički  karakter  mišljenja,  s  druge. Ono seže još samo dotle da opravda njegove ekscesivne auto-naracije u novijim publikacijama i, u istom aktu, zakriva prešutno na-puštanje radikalnokritičkog impulsa za volju užitka u statusu najpro-davanjije  robe  u  kapitalističkoj  industriji  izdavaštva  koje  treba  „sve  više Žižeka” da bi proizvela sve više potrebe za „još više Žižeka”., Following Slavoj Žižek’s reassurement that his critical analysis of the present global world is „closer to Hegel than to Marx” and, consequently, to dialectial materialism than to the historical one, I first present such a shift as a kind of re-reversal of Marx’s turning of Hegel upside down in a series of materialistic Hegel-reversals from Althuss-er through Feuerbach back to Schelling. Against this background, I scrutinize Žižek’s recent extensive references to Hegel’s metaphor of the ‘Owl of Minerva’, in his three 2020 books dedicated to the 250th anniversary of Hegel’s birth, with regard to, on one side, his three „formulas of reconciliation” (the religious, the political and the sex-ual) of the Absolute and actuality, and to related references in Žižek’s earlier „Hege-lian” books, on the other. As I argue, Žižek’s idea of a „formula of reconciliation” sub-stitues Hegel’s negative notion of the Present (Gegenwärtiges) for the speculative notion of the Real (Wirkliches), which is possible only if the moment of the True (Wahres) is omitted from Hegel’s idea of Reality and if Hegel’s metaphor of ‘the dark night of Self’ is identified with the pre-symbolic and pre-conscious true Self in the later Schell-ing. As a consequence, Žižek’s new ‘gay science’ of parataxis — juxtaposing his own writing style with the allegedly paratactic structure of Hegel’s dialectical thinking — unjustifiably bypasses Freud’s lessons on the editorial work of deams, on the one side, and falsifies the character of Hegel’s dialectics, on the other. Eventually, it reaches only so far as to justify Žižek’s excessive self-references and auto-narration and to disguise his ongoing tacit abandonment of his commitment to radical social criticism for the sake of enjoyment in the status of the best selling commodity in the capitalist publishing industry that needs „ever more Žižek” in order to produce yet more need for „more Žižek” as commodity.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva",
title = "Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice, Minerva's owl in the night of the world. Hegel, Schelling and Marx in Žižek's "gay science of the present",
number = "2",
volume = "4",
pages = "419-453",
doi = "10.5281/zenodo.10206863"
}
Mikulić, B.. (2023). Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva
Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 4(2), 419-453.
https://doi.org/10.5281/zenodo.10206863
Mikulić B. Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice. in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva. 2023;4(2):419-453.
doi:10.5281/zenodo.10206863 .
Mikulić, Borislav, "Minervina sova u noći svijeta. Hegel, Schelling i Marx u Žižekovoj "veseloj nauci" današnjice" in Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva, 4, no. 2 (2023):419-453,
https://doi.org/10.5281/zenodo.10206863 . .

Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie

Jovanov, Rastko; Mikulić, Borislav

(2013)

TY  - JOUR
AU  - Mikulić, Borislav
PY  - 2013
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/8
AB  - Der Beitrag behandelt die Annahme von der Universalität
der Metapher sowie ihre Rolle im Diskurs der Philosophie und Wissenschaft.
Im ersten Teil wird die These von der Metapher als “all pervading
means” (I. Richards) und ihr Einfluss auf den Metadiskurs über Philosophie
und Wissenschaft in Beiträgen etlicher gegenwärtiger Epistemologen der
Wissenschaft und Sprachphilosophen erörtert. Ziel ist einerseits zu zeigen,
dass diese Universalisierung der Metapher weitgehend eher als stillschweigende
Verwechslung von Metaphern mit Modellen und Analogien denn als
Herausarbeitung der vermuteten konstitutiven Rolle von echten Metaphern
im rationalen Diskurs durchgeführt worden ist. Auf dieser Grundlage wird im
zweiten und dritten Teil versucht, zusätzliche Argumente für die Verortung
der traditionell angenommenen “Irrationalität” von Metaphern zu geben, um
die Relevanz des Unterschieds zwischen der Wörtlichkeit der zugrundeliegenden
Sprachfunktionen einerseits und der in metaphorischen Äußerungen
enthaltenen emphatischen Aussage neu zu überdenken. Hiermit wird ein
andersartiges, auf ‘normale’ sprachliche Funktionen gestütztes Modell der
Einschätzung von Metaphern als universell, legitim und epistemisch innovativ
im rationalen Diskurs der Philosophie und Wissenschaft nahegelegt.
Eine derartige Sicht auf Metaphern gestattet, den Glauben an den universellen
Charakter der Übertragung in Sprache und Denken in der Universalität
der sprachlichen Funktionen zu begründen und die Metaphern doch als das
anzusehen was sie in Wirklichkeit sind: als speziellen, und doch charakteristischen
Teil der Sprache, ohne den keine Einsicht in den differenziellen und
materiellen Charakter der Sprache möglich zu sein scheint.
T2  - Filozofija i društvo / Philosophy and Society
T1  - Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie
T1  - Models or Metaphors? Remarks on ‚Tranference’ in Philosophy and Science
SP  - 121
EP  - 138
DO  - 10.2298/FID1304121M
ER  - 
@article{
editor = "Jovanov, Rastko",
author = "Mikulić, Borislav",
year = "2013",
abstract = "Der Beitrag behandelt die Annahme von der Universalität
der Metapher sowie ihre Rolle im Diskurs der Philosophie und Wissenschaft.
Im ersten Teil wird die These von der Metapher als “all pervading
means” (I. Richards) und ihr Einfluss auf den Metadiskurs über Philosophie
und Wissenschaft in Beiträgen etlicher gegenwärtiger Epistemologen der
Wissenschaft und Sprachphilosophen erörtert. Ziel ist einerseits zu zeigen,
dass diese Universalisierung der Metapher weitgehend eher als stillschweigende
Verwechslung von Metaphern mit Modellen und Analogien denn als
Herausarbeitung der vermuteten konstitutiven Rolle von echten Metaphern
im rationalen Diskurs durchgeführt worden ist. Auf dieser Grundlage wird im
zweiten und dritten Teil versucht, zusätzliche Argumente für die Verortung
der traditionell angenommenen “Irrationalität” von Metaphern zu geben, um
die Relevanz des Unterschieds zwischen der Wörtlichkeit der zugrundeliegenden
Sprachfunktionen einerseits und der in metaphorischen Äußerungen
enthaltenen emphatischen Aussage neu zu überdenken. Hiermit wird ein
andersartiges, auf ‘normale’ sprachliche Funktionen gestütztes Modell der
Einschätzung von Metaphern als universell, legitim und epistemisch innovativ
im rationalen Diskurs der Philosophie und Wissenschaft nahegelegt.
Eine derartige Sicht auf Metaphern gestattet, den Glauben an den universellen
Charakter der Übertragung in Sprache und Denken in der Universalität
der sprachlichen Funktionen zu begründen und die Metaphern doch als das
anzusehen was sie in Wirklichkeit sind: als speziellen, und doch charakteristischen
Teil der Sprache, ohne den keine Einsicht in den differenziellen und
materiellen Charakter der Sprache möglich zu sein scheint.",
journal = "Filozofija i društvo / Philosophy and Society",
title = "Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie, Models or Metaphors? Remarks on ‚Tranference’ in Philosophy and Science",
pages = "121-138",
doi = "10.2298/FID1304121M"
}
Jovanov, R.,& Mikulić, B.. (2013). Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society, 121-138.
https://doi.org/10.2298/FID1304121M
Jovanov R, Mikulić B. Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society. 2013;:121-138.
doi:10.2298/FID1304121M .
Jovanov, Rastko, Mikulić, Borislav, "Modelle oder Metaphern? Bemerkungen zur ‚Übertragung' in Wissenschaft und Philosophie" in Filozofija i društvo / Philosophy and Society (2013):121-138,
https://doi.org/10.2298/FID1304121M . .

Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije

Jovanov, Rastko; Mikulić, Borislav

(2013)

TY  - JOUR
AU  - Mikulić, Borislav
PY  - 2013
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/610
AB  - The article discusses the relation between the paradigmatic status of film and use of film analogies in the psychoanalytic discourse on society and culture by Slavoj Žižek, which represents the very ground of his philosophical discourse in general. In the first part, starting with a recent discussion by different English and American scholars on controversial aspects of Slavoj Žižek’s activity in academia and on a broader public scene, the paper discusses on some parallel examples and inherent motivators of the form-content controversy in philosophy and pop-culture as well as Žižek’s interpretation of his position. In the second part, the article discusses Žižek’s sporadic meta-reflection on exemplification and provides arguments for the thesis that, in Žižek, on the ground of his ontology of the virtual, one encounters a double conception of ‘inherence’ (paradigmatic and analogical) between instance and principle, its consequence is a shift in the use of film examples from analogy of objects to analogy of analyses, which invents a typical conflict between the metonymic and metaphorical evasion of discourse. On this background, the article reexamines the general contention against Žižek of a ‘virtual totalitarianism’ without contingency of meaning and sense, and points to the position of the subject without discourse as another ground for the condition of analysis of truth. In the third part, the paper analyses and evaluates Žižek’s own understanding of his cinematographic illustrations and his peculiar, performing and self-referential, method of resolving the epistemological problem of film interpretation through imaginary identification or ‘empathy’ with film objects. In the fourth part, the paper discusses the apparent asymmetry between Žižek’s application of psychoanalytic doctrines onto film criticism, on one side, and, on the other, his little elaborated apotheosis of so-called ‘cinematic materialism’. It is argued that this asymmetry ultimately causes what Žižek rejects in principle: a substitution of materialism and contingency of truth-search for a holism of sense. Consequently this seems to turn the psychoanalytic discourse on cinematography into a hermeneutic one.
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije
T1  - Perversion and method.
Žižek’s ‘Platonic Love’ for Film, Dialectics of Exemplification and the Catastrophe of Psychoanalysis in the Cinematic Discourse of Philosophy
SP  - 381
EP  - 422
DO  - 10.2298/FID1301381M
ER  - 
@article{
editor = "Jovanov, Rastko",
author = "Mikulić, Borislav",
year = "2013",
abstract = "The article discusses the relation between the paradigmatic status of film and use of film analogies in the psychoanalytic discourse on society and culture by Slavoj Žižek, which represents the very ground of his philosophical discourse in general. In the first part, starting with a recent discussion by different English and American scholars on controversial aspects of Slavoj Žižek’s activity in academia and on a broader public scene, the paper discusses on some parallel examples and inherent motivators of the form-content controversy in philosophy and pop-culture as well as Žižek’s interpretation of his position. In the second part, the article discusses Žižek’s sporadic meta-reflection on exemplification and provides arguments for the thesis that, in Žižek, on the ground of his ontology of the virtual, one encounters a double conception of ‘inherence’ (paradigmatic and analogical) between instance and principle, its consequence is a shift in the use of film examples from analogy of objects to analogy of analyses, which invents a typical conflict between the metonymic and metaphorical evasion of discourse. On this background, the article reexamines the general contention against Žižek of a ‘virtual totalitarianism’ without contingency of meaning and sense, and points to the position of the subject without discourse as another ground for the condition of analysis of truth. In the third part, the paper analyses and evaluates Žižek’s own understanding of his cinematographic illustrations and his peculiar, performing and self-referential, method of resolving the epistemological problem of film interpretation through imaginary identification or ‘empathy’ with film objects. In the fourth part, the paper discusses the apparent asymmetry between Žižek’s application of psychoanalytic doctrines onto film criticism, on one side, and, on the other, his little elaborated apotheosis of so-called ‘cinematic materialism’. It is argued that this asymmetry ultimately causes what Žižek rejects in principle: a substitution of materialism and contingency of truth-search for a holism of sense. Consequently this seems to turn the psychoanalytic discourse on cinematography into a hermeneutic one.",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije, Perversion and method.
Žižek’s ‘Platonic Love’ for Film, Dialectics of Exemplification and the Catastrophe of Psychoanalysis in the Cinematic Discourse of Philosophy",
pages = "381-422",
doi = "10.2298/FID1301381M"
}
Jovanov, R.,& Mikulić, B.. (2013). Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society, 381-422.
https://doi.org/10.2298/FID1301381M
Jovanov R, Mikulić B. Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije. in Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2013;:381-422.
doi:10.2298/FID1301381M .
Jovanov, Rastko, Mikulić, Borislav, "Perverzija i metoda. Žižekova „platonska ljubav“ za film, dijalektika egzemplifikacije i katastrofa psihoanalize u kinematičkom diskursu filozofije" in Filozofija i društvo/Philosophy and Society (2013):381-422,
https://doi.org/10.2298/FID1301381M . .
7

Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima

Mikulić, Borislav

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2007)

TY  - JOUR
AU  - Mikulić, Borislav
PY  - 2007
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/104
AB  - Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u
samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo
njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije.
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo / Philosophy and Society
T1  - Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima
SP  - 9
EP  - 30
DO  - 10.2298/FID0703009M
ER  - 
@article{
author = "Mikulić, Borislav",
year = "2007",
abstract = "Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u
samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo
njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanalitičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforičke analize Marxovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajući ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između antičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subject poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo / Philosophy and Society",
title = "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima",
pages = "9-30",
doi = "10.2298/FID0703009M"
}
Mikulić, B.. (2007). Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 9-30.
https://doi.org/10.2298/FID0703009M
Mikulić B. Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society. 2007;:9-30.
doi:10.2298/FID0703009M .
Mikulić, Borislav, "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima" in Filozofija i društvo / Philosophy and Society (2007):9-30,
https://doi.org/10.2298/FID0703009M . .

Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima

Mikulić, Borislav

(Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2007)

TY  - JOUR
AU  - Mikulić, Borislav
PY  - 2007
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/102
AB  - Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u
samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo
njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanali-
tičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforièke analize Mar-
xovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij
stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća
novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajuæi ih kao primjerke jednog tipa, ili ra-
dije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edi-
povog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti ne-
svjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se
već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između an-
tičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argu-
menta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subjekt
poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno
razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na li-
jevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reduci-
ra na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo / Philosophy and Society
T1  - Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima
SP  - 9
EP  - 30
DO  - 10.2298/FID0703009M
ER  - 
@article{
author = "Mikulić, Borislav",
year = "2007",
abstract = "Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje „antifilozofije“ u
samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo
njih, kao što su Alain Badiou i Slavoj Žižek koji se obojica pozivaju na psihoanali-
tičara i teoretičara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeći od metaforièke analize Mar-
xovog iskaza o „puko interpretativnom“ karakteru filozofije u odnosu na „studij
stvarnog života“ i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraća
novim pozivanjima na „antifilozofiju“ tretirajuæi ih kao primjerke jednog tipa, ili ra-
dije kao slučajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edi-
povog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na općim pravilima racionalnosti ne-
svjesni je pokušaj izbjegavanja susreta s istinom događaja (incestuozni brak) koji se
već dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije između an-
tičkog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaže – na temelju argu-
menta da je nesvjesno locirano unutar (a ne izvan) racionalnih procesa koje subjekt
poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama (tj. nagonima ega) – da suvremeno
razumijevanje „antifilozofije“ nosi u sebi neprepoznate (nesvjesne) tendencije na li-
jevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reduci-
ra na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo / Philosophy and Society",
title = "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima",
pages = "9-30",
doi = "10.2298/FID0703009M"
}
Mikulić, B.. (2007). Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 9-30.
https://doi.org/10.2298/FID0703009M
Mikulić B. Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima. in Filozofija i društvo / Philosophy and Society. 2007;:9-30.
doi:10.2298/FID0703009M .
Mikulić, Borislav, "Jokastina svojta Marx, Freud i Edip među novim antifilozofima" in Filozofija i društvo / Philosophy and Society (2007):9-30,
https://doi.org/10.2298/FID0703009M . .