Priroda i kultura, još jednom: šta neodarvinizam i teorija razvojnih sistema imaju da kažu?

Abstract

U ovom radu bavim se konceptualnim odnosom prirode i kulture u lamarkizmu, darvinizmu, sociobiologiji, neodarvinizmu i teoriji razvojnih sistema. Cilj rada je da ukažem na koji način sociobiologija odstupa od onoga što je o ovom odnosu postulirano u neodarvinizmu. Naime, zahvaljujući Avgustu Vajzmanu i njegovoj teoriji jakog nasleđivanja i Alfredu Kreberu i njegovoj tezi o kulturnom determinizmu, neodarvinizam, za razliku od redukcionizma socibiologije, polazi od jake konceptualne separacije prirode i kulture u kojoj su priroda i kultura dva odvojena uzročna faktora jednako važna za objašnjenje ljudskog ponašanja i ljudske društvenosti. Na kraju, bavim se kritikom Tima Ingolda koja je usmerena prema ovoj oštroj konceptualnoj separaciji i koja dolazi iz pozicije onih koji u evolucionoj biologiji zastupaju teoriju razvojnih sistema.

In this paper, I deal with the conceptual relationship between nature and culture in Lamarckism, Darwinism, sociobiology, neo-Darwinism, and developmental systems theory. The aim of the paper is to show how sociobiology deviates from what is postulated about this relationship in neo-Darwinism. Namely, thanks to August Weismann’s theory of hard inheritance and Alfred Kroeber’s cultural determinism, neo-Darwinism, unlike the reductionism of sociobiology, starts from a strong conceptual separation of nature and culture in which nature and culture are two separate causal factors equally important for explaining human behavior and human sociability. Finally, I deal with Tim Ingold’s critique of this sharp conceptual separation, which comes from the position of developmental systems theorists in evolutionary biology.