Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora
Članak u časopisu (Objavljena verzija)
Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Prostori koje generišu novomedijske tehnologije, koliko god oni bili apstraktni, predstavljaju kvalitativno novu formu medijskog okruženja i integrisani su u svakodnevni život tako da su, na neki način, postali konstituenti društvene realnosti. Utemeljeno u dualističkom, kartezijanskom shvatanju realnog i virtuelnog prostora, virtuelno još uvek ima konotaciju 'drugog' sveta, koji se ontološki i fenomenološki razlikuje od 'realnosti'. Ipak, virtuelnost kao karakteristiku novomedijskih tehnologija ne treba poistovetiti sa iluzijom, obmanom ili fikcijom i postaviti u opoziciju sa realnošću, jer se ona bazira na veoma realnim interakcijama. Pre bi se moglo reći da postoje različite vrste ili nivoi realnosti, i da virtuelno ima realnu egzistenciju koja se kvalitativno razlikuje od one u fizičkoj realnosti. Danas, kada svako mesto na planeti, ali i društene, političke i kulturalne aktivnosti imaju svoju digitalnu manifestaciju, da li još uvek možemo da govorimo o virtuelnom prostoru kao izol...ovanom fenomenu? Upravo zahvaljujući rasprostranjenoj upotrebi novih tehnologija kao što su pametni, mobilni uređaji ili telesno-orijentisani uređaji (wearables), iskustvo savremenog čoveka određeno je tehnološki posredovanom realnošću, odnosno proširenom realnošću. S tim u vezi, jedno od ključnih pitanja savremenog društva, a koja su predmet ovog teksta, jesu načini na koje tehnološki posredovani prostori redefinišu ne samo društvene odnose, već i poimanje identiteta, telesnosti i jastva.
Ključne reči:
fizički i virtuelni prostor / virtuelna realnost / proširena realnost / digitalni identiteti / telesnostIzvor:
Sociološki pregled, 2015, 49, 3, 265-277Izdavač:
- Beograd: Srpsko sociološko društvo
Kolekcije
Institucija/grupa
IFDTTY - JOUR AU - Guga, Jelena PY - 2015 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2635 AB - Prostori koje generišu novomedijske tehnologije, koliko god oni bili apstraktni, predstavljaju kvalitativno novu formu medijskog okruženja i integrisani su u svakodnevni život tako da su, na neki način, postali konstituenti društvene realnosti. Utemeljeno u dualističkom, kartezijanskom shvatanju realnog i virtuelnog prostora, virtuelno još uvek ima konotaciju 'drugog' sveta, koji se ontološki i fenomenološki razlikuje od 'realnosti'. Ipak, virtuelnost kao karakteristiku novomedijskih tehnologija ne treba poistovetiti sa iluzijom, obmanom ili fikcijom i postaviti u opoziciju sa realnošću, jer se ona bazira na veoma realnim interakcijama. Pre bi se moglo reći da postoje različite vrste ili nivoi realnosti, i da virtuelno ima realnu egzistenciju koja se kvalitativno razlikuje od one u fizičkoj realnosti. Danas, kada svako mesto na planeti, ali i društene, političke i kulturalne aktivnosti imaju svoju digitalnu manifestaciju, da li još uvek možemo da govorimo o virtuelnom prostoru kao izolovanom fenomenu? Upravo zahvaljujući rasprostranjenoj upotrebi novih tehnologija kao što su pametni, mobilni uređaji ili telesno-orijentisani uređaji (wearables), iskustvo savremenog čoveka određeno je tehnološki posredovanom realnošću, odnosno proširenom realnošću. S tim u vezi, jedno od ključnih pitanja savremenog društva, a koja su predmet ovog teksta, jesu načini na koje tehnološki posredovani prostori redefinišu ne samo društvene odnose, već i poimanje identiteta, telesnosti i jastva. PB - Beograd: Srpsko sociološko društvo T2 - Sociološki pregled T1 - Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora IS - 3 VL - 49 SP - 265 EP - 277 DO - 10.5937/socpreg1503265G ER -
@article{ author = "Guga, Jelena", year = "2015", abstract = "Prostori koje generišu novomedijske tehnologije, koliko god oni bili apstraktni, predstavljaju kvalitativno novu formu medijskog okruženja i integrisani su u svakodnevni život tako da su, na neki način, postali konstituenti društvene realnosti. Utemeljeno u dualističkom, kartezijanskom shvatanju realnog i virtuelnog prostora, virtuelno još uvek ima konotaciju 'drugog' sveta, koji se ontološki i fenomenološki razlikuje od 'realnosti'. Ipak, virtuelnost kao karakteristiku novomedijskih tehnologija ne treba poistovetiti sa iluzijom, obmanom ili fikcijom i postaviti u opoziciju sa realnošću, jer se ona bazira na veoma realnim interakcijama. Pre bi se moglo reći da postoje različite vrste ili nivoi realnosti, i da virtuelno ima realnu egzistenciju koja se kvalitativno razlikuje od one u fizičkoj realnosti. Danas, kada svako mesto na planeti, ali i društene, političke i kulturalne aktivnosti imaju svoju digitalnu manifestaciju, da li još uvek možemo da govorimo o virtuelnom prostoru kao izolovanom fenomenu? Upravo zahvaljujući rasprostranjenoj upotrebi novih tehnologija kao što su pametni, mobilni uređaji ili telesno-orijentisani uređaji (wearables), iskustvo savremenog čoveka određeno je tehnološki posredovanom realnošću, odnosno proširenom realnošću. S tim u vezi, jedno od ključnih pitanja savremenog društva, a koja su predmet ovog teksta, jesu načini na koje tehnološki posredovani prostori redefinišu ne samo društvene odnose, već i poimanje identiteta, telesnosti i jastva.", publisher = "Beograd: Srpsko sociološko društvo", journal = "Sociološki pregled", title = "Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora", number = "3", volume = "49", pages = "265-277", doi = "10.5937/socpreg1503265G" }
Guga, J.. (2015). Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora. in Sociološki pregled Beograd: Srpsko sociološko društvo., 49(3), 265-277. https://doi.org/10.5937/socpreg1503265G
Guga J. Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora. in Sociološki pregled. 2015;49(3):265-277. doi:10.5937/socpreg1503265G .
Guga, Jelena, "Ka proširenoj realnosti - dijalektika fizičkog i virtuelnog prostora" in Sociološki pregled, 49, no. 3 (2015):265-277, https://doi.org/10.5937/socpreg1503265G . .