Приказ основних података о документу

dc.creatorBulatović, Aleksandra
dc.creatorPavićević, Olivera
dc.date.accessioned2023-11-18T11:54:32Z
dc.date.available2023-11-18T11:54:32Z
dc.date.issued2016
dc.identifier.issn0350-2694
dc.identifier.urihttp://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/3248
dc.description.abstractInstitucionalna reakcija na kriminal je zasnovana na formalnopravnom normiranju i primeni normi. Terapeutska jurisprudencija menja tradicionalnu krivičnopravnu perspektivu na krivično delo, zasnivajući je novu perspektivu na analiziranju interakcija među akterima u pravnim procedurama i posledicama koje nastaju tim interakcijama. Polazeći od razumevanja prava kao regulatora društvenih odnosa koji omogućava njihovo unapređivanje, u centru koncepta terapeutske jurisprudencije su posledice normiranja i primene normi koje su usmerene na čoveka, emocije i psihološku dimenziju funkcionisanja pravnog poretka. Autorke u radu ukazuju na mogućnosti terapeutske jurisprudencije da utiče na konvergenciju subjektivne i objektivne dobrobiti kao rezultata optimizacije društvenih odnosa u kontekstu kompletne, realne slike vrednosti u društvu. Cilj ovog rada je da ukaže na perspektivu primene terapeutske jurisprudencije i njen potencijal da intenzivira traženje boljih načina i puteva da se problemi koji se tradicionalnom krivičnopravnom represijom ne mogu rešiti, rešavaju na jedan drugi, adekvatniji način. Institutional reaction to crime is based on formal norms and their implementation. Therapeutic jurisprudence alters traditional perspective on crime as it is outlined by criminal procedure. The new perspective is founded on analysis of interactions between actors in proceedings and consequences of those proceedings. Law is being understood as a regulator of social relations that supports their advancement. In the center of the concept of therapeutic jurisprudence, consequences of legal norms applications are placed as they are directed towards emotions and psychological dimension of functioning of legal system. In the article, authors highlight therapeutic jurisprudence capacity to influence convergence of subjective and objective well–being as a result of optimisation of social relations within a wider framework set by social values. The aim of this article is to point towards perspective of implementation of therapeutic justice to intensify a quest for the better ways and approaches to confronting problems in a way that is more appropriate than the one of traditional criminal procedure.sr
dc.language.isosrsr
dc.publisherBeograd : Institut za kriminološka i sociološka istraživanjasr
dc.rightsopenAccesssr
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by/4.0/
dc.sourceZbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanjasr
dc.subjectterapeutska jurisprudencijasr
dc.subjectkrivičnopravni processr
dc.subjectkrivično delosr
dc.subjectizvršilac krivičnog delasr
dc.subjectdobrobitsr
dc.titleKoncept terapeutske jurisprudencije kao model formalnog društvenog reagovanja na kriminalitetsr
dc.typearticlesr
dc.rights.licenseBYsr
dc.citation.issue1
dc.citation.volume35
dc.citation.spage79
dc.citation.epage95
dc.type.versionpublishedVersionsr
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_3248


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу