Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija
Апстракт
Ovaj rad odnos obrazovanja i emancipacije tematizuje odstupajući od uobičajenog pitanja dometa obrazovanja u funkciji ovog ili onog cilja emancipacije i pita se za značenje i mogućnost „emancipovanog obrazovanja“. Prvi deo rada izlaže pojam emancipacije u istorijskoj meni njegove ideje i njegovog društvenog statusa i izražava sumnju u pogledu mogućnosti njegovog jednoznačnog zahvatanja. Oslonjen na Liotarovu kritiku „velike priče o emancipaciji“, drugi deo rada proverava diskurzivnu održivost i manje ili više fatalne praktične posledice „volje za emancipacijom“. U završnoj elaboraciji se skicira vizija jednog kardinalno emancipovanog obrazovanja i obračunavaju potencijalne prednosti i opasnosti koje proizilaze iz takve njegove radikalne autonomizacije. Zaključuje se da tek potpuno emancipovano obrazovanje, samo naizgled paradoksalno, može ne samo da prestane da bude instrument različitih projekata emancipacije, nego i da upravo postane praksa emancipacije.
The paper thematizes the relationship between education and emancipation, deviating
from the usual question of the scope of education in the function of this or that
emancipatory goal, and asks about the meaning and possibility of ‘emancipated education’.
The first part of the paper presents the notion of emancipation from the historical
perspective of his idea and his social status. It expresses doubts about the possibility
of its unambiguous grasping. Drawing on Lyotard’s critique of the ‘ meta-narrative of
emancipation,’ the second part of the paper examines discursive viability and the more
or less fatal practical consequences of the ‘will to emancipate.’ The final elaboration
outlines the vision of a cardinally emancipated education and calculates the potential
advantages and dangers of such radical autonomy. It is concluded that
only fully emancipated education, seemingly paradoxically, can not only cease to be
an instrument of various emancipation projects but also be...come a practice of
emancipation.
Кључне речи:
obrazovanje / emancipacija / autonomija / prosvetiteljstvo / Liotar / education / emancipation / autonomy / Enlightenment / LyotardИзвор:
Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije, 2022, 65, 1, 167-183Издавач:
- Beograd : Filozofsko društvo Srbije
Колекције
Институција/група
IFDTTY - JOUR AU - Krstić, Predrag PY - 2022 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/3092 AB - Ovaj rad odnos obrazovanja i emancipacije tematizuje odstupajući od uobičajenog pitanja dometa obrazovanja u funkciji ovog ili onog cilja emancipacije i pita se za značenje i mogućnost „emancipovanog obrazovanja“. Prvi deo rada izlaže pojam emancipacije u istorijskoj meni njegove ideje i njegovog društvenog statusa i izražava sumnju u pogledu mogućnosti njegovog jednoznačnog zahvatanja. Oslonjen na Liotarovu kritiku „velike priče o emancipaciji“, drugi deo rada proverava diskurzivnu održivost i manje ili više fatalne praktične posledice „volje za emancipacijom“. U završnoj elaboraciji se skicira vizija jednog kardinalno emancipovanog obrazovanja i obračunavaju potencijalne prednosti i opasnosti koje proizilaze iz takve njegove radikalne autonomizacije. Zaključuje se da tek potpuno emancipovano obrazovanje, samo naizgled paradoksalno, može ne samo da prestane da bude instrument različitih projekata emancipacije, nego i da upravo postane praksa emancipacije. AB - The paper thematizes the relationship between education and emancipation, deviating from the usual question of the scope of education in the function of this or that emancipatory goal, and asks about the meaning and possibility of ‘emancipated education’. The first part of the paper presents the notion of emancipation from the historical perspective of his idea and his social status. It expresses doubts about the possibility of its unambiguous grasping. Drawing on Lyotard’s critique of the ‘ meta-narrative of emancipation,’ the second part of the paper examines discursive viability and the more or less fatal practical consequences of the ‘will to emancipate.’ The final elaboration outlines the vision of a cardinally emancipated education and calculates the potential advantages and dangers of such radical autonomy. It is concluded that only fully emancipated education, seemingly paradoxically, can not only cease to be an instrument of various emancipation projects but also become a practice of emancipation. PB - Beograd : Filozofsko društvo Srbije T2 - Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije T1 - Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija IS - 1 VL - 65 SP - 167 EP - 183 DO - 10.2298/THEO2201167K ER -
@article{ author = "Krstić, Predrag", year = "2022", abstract = "Ovaj rad odnos obrazovanja i emancipacije tematizuje odstupajući od uobičajenog pitanja dometa obrazovanja u funkciji ovog ili onog cilja emancipacije i pita se za značenje i mogućnost „emancipovanog obrazovanja“. Prvi deo rada izlaže pojam emancipacije u istorijskoj meni njegove ideje i njegovog društvenog statusa i izražava sumnju u pogledu mogućnosti njegovog jednoznačnog zahvatanja. Oslonjen na Liotarovu kritiku „velike priče o emancipaciji“, drugi deo rada proverava diskurzivnu održivost i manje ili više fatalne praktične posledice „volje za emancipacijom“. U završnoj elaboraciji se skicira vizija jednog kardinalno emancipovanog obrazovanja i obračunavaju potencijalne prednosti i opasnosti koje proizilaze iz takve njegove radikalne autonomizacije. Zaključuje se da tek potpuno emancipovano obrazovanje, samo naizgled paradoksalno, može ne samo da prestane da bude instrument različitih projekata emancipacije, nego i da upravo postane praksa emancipacije., The paper thematizes the relationship between education and emancipation, deviating from the usual question of the scope of education in the function of this or that emancipatory goal, and asks about the meaning and possibility of ‘emancipated education’. The first part of the paper presents the notion of emancipation from the historical perspective of his idea and his social status. It expresses doubts about the possibility of its unambiguous grasping. Drawing on Lyotard’s critique of the ‘ meta-narrative of emancipation,’ the second part of the paper examines discursive viability and the more or less fatal practical consequences of the ‘will to emancipate.’ The final elaboration outlines the vision of a cardinally emancipated education and calculates the potential advantages and dangers of such radical autonomy. It is concluded that only fully emancipated education, seemingly paradoxically, can not only cease to be an instrument of various emancipation projects but also become a practice of emancipation.", publisher = "Beograd : Filozofsko društvo Srbije", journal = "Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije", title = "Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija", number = "1", volume = "65", pages = "167-183", doi = "10.2298/THEO2201167K" }
Krstić, P.. (2022). Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija. in Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije Beograd : Filozofsko društvo Srbije., 65(1), 167-183. https://doi.org/10.2298/THEO2201167K
Krstić P. Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija. in Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije. 2022;65(1):167-183. doi:10.2298/THEO2201167K .
Krstić, Predrag, "Emancipovano obrazovanje – obrazovanje kao emancipacija" in Theoria: časopis Filozofskog društva Srbije, 65, no. 1 (2022):167-183, https://doi.org/10.2298/THEO2201167K . .