Stanislav Krakov : fenomenologija unutrašnje svijesti borbe
Abstract
U ovom tekstu djelo srpskog književnika Stanislava Krakova, iz- među dva rata znamenite, a kasnije, zbog ideoloških podjela, potisnute i za- boravljene figure, posmatramo kroz prizmu filosofije egzistencije i fenomenologije. „Filosofski“ značaj Krakovljeve autobiografske, ratne proze, koja je u estetskom, naročito formalnom inovativnom pogledu, predstavljala vrhunac tog žanra srpske književnosti, jeste u tome što se ona može posmatrati kao prvorazredni dokument fenomenološke introspekcije čovjeka koji se nalazi u životnoj situaciji borbe, a po izvjesnim dometima, bez pretjerivanja, uporediv sa Jingerom. No povrh autentične dokumentarnosti, Krakovljevo pisanje odlikuju brilijantni uvidi, koje od filosofski dokučenih istina ponekad razlikuje maltene samo drugačiji žanrovski kontekst. Zato se, s jedne strane, Krakov može posmatrati kao mislilac rata i tjelesnosti avant lettre, kao što, na drugoj strani, interpretativno kontekstualizovanje njegove proze unutar pomenute filosofske tradicije... pomaže da se bolje razumije njegova književnost.
Keywords:
Stanislav Krakov / književnost / borba / rat / JüngerSource:
Filozofija i društvo, 2014, 323-342Publisher:
- Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju