Novac i zajednica: mjerenje nemjerljivog Novac kao pravda, vrijeme i lihvarenje

Abstract

Razmišljanje o novcu kao društvenoj i ekonomskoj realnosti, k tuje Levinas, nipošto nije moguće bez ozbiljne analize empirijskih podataka. Razmišljanje o novcu, s druge strane, uvijek uključuje i nešto drugo, tako da novac nikad nije isključivo ekonomska kategorija. U tom smislu, Levinas predlaže jednu refleksiju o nekoliko „dimenzija“ koje novac posjeduje u zapadnoj tradiciji. Ovaj članak analizira dva teksta, nastala u razmaku od 25 godina, koja Levinas posvećuje promišljanju novca. Nasuprot tradicionalnoj osudi novca, koja uvijek ostaje na snazi – u onoj mjeri u kojoj čovjek i sam rizikuje da postane roba – novac, za Levinasa, nikad nije samo puko postvarenje, nego uključuje i pozitivnu stranu. Daleko od toga da bi bio samo nešto negativno ili samo neutralno što prekriva ljudske odnose, novac je, naprotiv, uslov zajednice. Novac se ovdje pojavljuje kao mjera nemjerljivog, kao neophodan za genezu socijalnog. U toj perspektivi, bez obzira kako to šokantno i skandalozno zvučalo, novac je ujedno i osnova pravde. Novac omogućava zajednicu, otvara budućnost, ljudi novcem sebi daju kredit: kredit kao vrijeme i kao povjerenje. Oko ove centralne ideje mjerljvosti nemjerljivog, pokušaćemo da propitamo i tematiziramo nekoliko problema koje ova teza implicira, posebno problem odnosa vremena novca i kredita. Na kraju, možda se možemo zapitati nije li – nasuprot Levinasu – ovaj kredit, neodvojiv od suštine novca, uvijek već i lihvarenje?

Levinas confirms: a reflection about a money as a social and economical reality is not possible without a serious analysis of empirical data. On the other hand, this reflection always involves something else, so a money is never a merely economical category. In that sense, Levinas proposes an intriguing meditation about some “dimensions” of a money in the western tradition. Contrary to the traditional moral condemnation of a money – which however remains unquestionable because of the fact that a man always carries a risk of becoming a merchandise – Levinas suggests that money never simply means a reification, but always implies some positive dimensions. Levinas suggests that a money is not something morally bad or simply neutral covering human relationships, but rather a condition of human community. Furthermore, he claims that a money is a fundament of the justice. A money makes possible a community, he explains, because it opens up the dimension of the future, and implies the existence of human beings who give themselves a credit; a credit understood as a time and a confidence. We shall try to address some problems implied by this thesis, particularly the problem of the relationship between time, money and credit. Finally, we are going to ask whether this credit – inseparable from the very essence of the money – is not always already a sort of usury.