Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva

Abstract

Članak nastoji relativizirati poslovičnu primjedbu historizma prosvjetiteljstvu za njegovu nepovijesnost. U prvome se dijelu unutar same škole filozofske historijske hermeneutike pronalazi napor za rehabilitiranjem prosvjetiteljske filozofije povijesti pred napadima romantizma i pravedno procijene njeni dometi, da bi se potom čitavom historizmu suprotstavila protufilozofska tradicija znanosti povijesti. Na primjeru razumijevanja povijesti čovječanstva Kanta i Herdera, u drugom dijelu rada izlažu se njihove rivalske koncepcije s namjerom testiranja opravdanosti zamjerke za manjak historijske svijesti prosvjetiteljstva i ukaže na korektiv koji »univerzalnoj povijesti« upućuje »kulturna povijest«. Zaključuje se da je uvriježeni refren o nepovijesnosti prosvjetiteljstva prije zgodna akademska poštapalica za svrstavanje u uredne rubrike povijesnofilozofskih usmjerenja nego što se može tekstualno dokumentirati i razložno braniti.

This paper seeks to relativize the proverbial remark that historicism addressed to the Enlightenment for its unhistoricity. The first part finds the effort to rehabilitate the Enlightenment philosophy of history before the attacks of Romanticism and fair assessment of its achievements within the very school of philosophical historical hermeneutics, to be followed by opposing the entire Historicism a counter-philosophical tradition of the science of history. In the examples of Kant’s and Herder’s understanding of the history of mankind, the second part of the paper exhibits their rival concepts, in order to test the validity of criticism for the lack of historical consciousness of the Enlightenment and indicate the corrective that “cultural history” suggests to “universal history”. It is concluded that ingrained refrain about ahistorical Enlightenment is rather convenient academic buzzword for its inclusion in neat columns of historico-philosophical orientations than it can be textually documented and reasonably defended