Sort By
Publication Year
Deposit Date
Title
Type
Access
Publication Year
2021 (1)
2020-10 (1)
2020-09 (1)
2020-06 (1)
2020 (94)
2019 (87)
2018 (122)
2017 (153)
2016 (144)
2015 (131)
2014 (176)
2013 (161)
2012 (232)
2011 (108)
2010 (79)
2009 (110)
2008 (95)
2007 (75)
2006 (59)
2005 (53)
2004 (24)
2003 (36)
2002 (20)
2001 (8)
2000 (16)
1999 (24)
1998 (12)
1997 (17)
1996 (21)
1995 (17)

All Publications

Link to this page

Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu"

Albahari, Biljana; Rezinović, Ornela

TY  - BOOK
AU  - Albahari, Biljana
AU  - Rezinović, Ornela
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1912
UR  - http://www.instifdt.bg.ac.rs/secanje-na-holokaust/
AB  - Regionalni naučni centar Instituta za filozofiju i društvenu teoriju organizovao je u Novom Sadu od 18. do 21. aprila 2017. godine seriju događaja „Sećanje na Holokaust“, koja je sadržavala konferenciju „Holokaust i filozofija“, tribinu istoričara „Jevrejski identitet, antisemitizam i Holokaust“, jedan školski dan o Holokaustu „Lekcije za budućnost“ i simpozijum „Učiti o Holokaustu: utopija ili šansa – obrazovne prakse i pedagoški izazovi“. Čitavo događanje otvoreno je koncertom hora Jevrejske opštine Novi Sad – „Hašira“ i izložbom u novosadskoj Sinagogi pod nazivom „Pisanje stradanja: vodič kroz publikacije o Holokaustu“ autorke, Bilјane Albahari i dizajnerke Ornele Rezinović. Izložbu je pratio katalog  koji ima odlike samostalne knjige. 
Cilј izložbe bio je da se jednim savremenim, a temi odgovarajućim dizajnerskim rešenjem, na upečatlјiv način predstavi izbor preko stotinu knjiga koje su o Holokaustu štampane u Srbiji i da se na taj način ukaže na neke od najvažnijih elemenata i događaja vezanih za istoriju Holokausta u okupiranoj Srbiji. Autorke se nadaju da su na taj način uspele da usklade zahteve profesionalnog izraza i neophodnog pijeteta primerenog težini teme. Izložbeni plakati tematski i hronološki prate odigravanje Holokausta: počinju od spalјivanja knjiga i Kristalne noći u nacističkoj Nemačkoj, preko nastajanja sabirnih centara, stratišta i internacijskih i koncentracionih logora, do tragičnih učinaka nastojanja da se masovno uništi jevrejski narod. Kroz individualne sudbine, lične i porodične priče, istoriografske dokumente i arhivsku građu svedoči se o jednom od najvećih zločina u istoriji čovečanstva. Deo izložbe koji se odnosi na posleratni period govori o hvatanju počinitelјa ratnih zločina, pravednicima koji su pomagali jevrejskim porodicama da prežive racije i progone, tumačenju Holokausta, kao i o pedagoškom radu na izučavanje Holokausta.
Izložbenu postavku obišli su učenici tokom školskog dana „Lekcije za budućnost“, koji se odvijao u sklopu ove manifestacije. Tom prilikom se potvrdilo da se predstavlјeni plakati (u štampanoj i digitalnoj formi), koje je Institut poklonio Narodnoj biblioteci Srbije, zajedno sa knjigom-katalogom mogu koristiti kao pokretna izložba ili kao dopunski, edukativni i prateći materijal za različite seminare, interaktivne časove i radionice posvećene ovoj temi.
AB  - 16 plakata u koloru veličine 70 x 100 cm
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.
T1  - Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu"
ER  - 
@book{
author = "Albahari, Biljana and Rezinović, Ornela",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1912, http://www.instifdt.bg.ac.rs/secanje-na-holokaust/",
abstract = "Regionalni naučni centar Instituta za filozofiju i društvenu teoriju organizovao je u Novom Sadu od 18. do 21. aprila 2017. godine seriju događaja „Sećanje na Holokaust“, koja je sadržavala konferenciju „Holokaust i filozofija“, tribinu istoričara „Jevrejski identitet, antisemitizam i Holokaust“, jedan školski dan o Holokaustu „Lekcije za budućnost“ i simpozijum „Učiti o Holokaustu: utopija ili šansa – obrazovne prakse i pedagoški izazovi“. Čitavo događanje otvoreno je koncertom hora Jevrejske opštine Novi Sad – „Hašira“ i izložbom u novosadskoj Sinagogi pod nazivom „Pisanje stradanja: vodič kroz publikacije o Holokaustu“ autorke, Bilјane Albahari i dizajnerke Ornele Rezinović. Izložbu je pratio katalog  koji ima odlike samostalne knjige. 
Cilј izložbe bio je da se jednim savremenim, a temi odgovarajućim dizajnerskim rešenjem, na upečatlјiv način predstavi izbor preko stotinu knjiga koje su o Holokaustu štampane u Srbiji i da se na taj način ukaže na neke od najvažnijih elemenata i događaja vezanih za istoriju Holokausta u okupiranoj Srbiji. Autorke se nadaju da su na taj način uspele da usklade zahteve profesionalnog izraza i neophodnog pijeteta primerenog težini teme. Izložbeni plakati tematski i hronološki prate odigravanje Holokausta: počinju od spalјivanja knjiga i Kristalne noći u nacističkoj Nemačkoj, preko nastajanja sabirnih centara, stratišta i internacijskih i koncentracionih logora, do tragičnih učinaka nastojanja da se masovno uništi jevrejski narod. Kroz individualne sudbine, lične i porodične priče, istoriografske dokumente i arhivsku građu svedoči se o jednom od najvećih zločina u istoriji čovečanstva. Deo izložbe koji se odnosi na posleratni period govori o hvatanju počinitelјa ratnih zločina, pravednicima koji su pomagali jevrejskim porodicama da prežive racije i progone, tumačenju Holokausta, kao i o pedagoškom radu na izučavanje Holokausta.
Izložbenu postavku obišli su učenici tokom školskog dana „Lekcije za budućnost“, koji se odvijao u sklopu ove manifestacije. Tom prilikom se potvrdilo da se predstavlјeni plakati (u štampanoj i digitalnoj formi), koje je Institut poklonio Narodnoj biblioteci Srbije, zajedno sa knjigom-katalogom mogu koristiti kao pokretna izložba ili kao dopunski, edukativni i prateći materijal za različite seminare, interaktivne časove i radionice posvećene ovoj temi., 16 plakata u koloru veličine 70 x 100 cm",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.",
title = "Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu""
}
Albahari, B.,& Rezinović, O.Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu".
Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017.Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju..
Albahari B, Rezinović O. Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu". Konferencija "Sećanje na Holokaust", 18-22 april 2017..
Albahari Biljana, Rezinović Ornela, "Izložbeni plakati "Pisanje stradanja: knjiga o knjigama: vodič kroz publikacije o Holokaustu""

On Butler’s Theory of Agency

Zaharijević, Adriana

(University of Amsterdam Press, 2021)

TY  - CHAP
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2021
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2172
AB  - This essay addresses the notion of agency in Judith Butler’s work. Its central claim is that her political philosophy revolves around a specific understanding of agency, even a theory of agency, which has not as yet received due attention. The first part of the essay examines two main thought traditions in which agency became an operational notion, through the lenses of intentionality and constraints, voluntarism and determinism. The second part elaborates on the centrality of the body, the social, and the power in Butler’s understanding of agency, conjoining agency with performativity. The essay argues that agency in Butler exceeds freedom, autonomy, and liberation, and has a potent political meaning of its own.
PB  - University of Amsterdam Press
T2  - Bodies That Still Matter: Resonances of the Work of Judith Butler
T1  - On Butler’s Theory of Agency
VL  - 21-30
DO  - 10.5117/9789463722940
ER  - 
@article{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2021",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2172",
abstract = "This essay addresses the notion of agency in Judith Butler’s work. Its central claim is that her political philosophy revolves around a specific understanding of agency, even a theory of agency, which has not as yet received due attention. The first part of the essay examines two main thought traditions in which agency became an operational notion, through the lenses of intentionality and constraints, voluntarism and determinism. The second part elaborates on the centrality of the body, the social, and the power in Butler’s understanding of agency, conjoining agency with performativity. The essay argues that agency in Butler exceeds freedom, autonomy, and liberation, and has a potent political meaning of its own.",
publisher = "University of Amsterdam Press",
journal = "Bodies That Still Matter: Resonances of the Work of Judith Butler",
title = "On Butler’s Theory of Agency",
volume = "21-30",
doi = "10.5117/9789463722940"
}
Zaharijević, A. (2021). On Butler’s Theory of Agency.
Bodies That Still Matter: Resonances of the Work of Judith ButlerUniversity of Amsterdam Press., 21-30.
https://doi.org/10.5117/9789463722940
Zaharijević A. On Butler’s Theory of Agency. Bodies That Still Matter: Resonances of the Work of Judith Butler. 2021;21-30
Zaharijević Adriana, "On Butler’s Theory of Agency" 21-30 (2021),
https://doi.org/10.5117/9789463722940 .

Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država

Petrović, Luka

(Novi Sad: Kultura - Polis, 2020-10)

TY  - JOUR
AU  - Petrović, Luka
PY  - 2020-10
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2157
AB  - Још од Француске револуција сукобљавају се принципи просветитељства који у својој основу имају једнако морално вредновање свих људских бића и
универзално гарантована права и патриотско вредновање посебног начина живота
једне заједнице. У крилу апсолутистичке монархије настали су предуслови за развој
индивидуалистичког грађанског друштва, а модерна држава је раскинувши са феудалним поретком легитимисала себе као просветитељски пројекат заснован на универзалним људским правима. Истовремено су већина модерних државе националне државе
које су спроводиле политике које су асимиловале мањинске заједнице. Национализам
је од настанка модерне државе служио као везивно ткиво индивидуалистичког
грађанског друштва. У овом тексту одговарам на питање да ли је могуће на концептуалном нивоу одвојити државу, грађанство и национализам и конципирати лојалност
према држави на рационалним основама. Следећи тезу да је веза модерне државе и
национализма историјски контингентна анализирам могућност лојалности засноване
на рационалном и активном грађанству и комуникацији грађана у јавној сфери. Један
такав одговор био би заснован на концепту уставног патриотизма који прави отклон од
националистичке концепције грађанства истовремено стварајући јединствену лојалност грађана према поретку.
AB  - Since the French Revolution, the principles of the Enlightenment which
were based on the equal moral evaluation of all human beings and universally guaranteed
rights clashed with the patriotic value of the special way of life of a community. Under the
absolutist monarchy, the preconditions for the development of an individualistic civil society
were created, and the modern state, breaking with the feudal order, legitimized itself as an
enlightenment project based on universal human rights. At the same time, most modern
states are nation-states which were pursuing policies that assimilated minority communities.
Since the emergence of the modern state, nationalism has served as the connective tissue of
individualistic civil society. In this paper, I answer the question of whether it is possible on a
conceptual level to separate the state, citizenship and nationalism and to conceptualize loyalty to the state on rational grounds. Following the thesis that the connection between the
modern state and nationalism is historically contingent, I analyze the possibility of loyalty
based on rational and active citizenship and communication of citizens in the public sphere.
One such answer would be based on the concept of constitutional patriotism, which deviates
from the nationalist conception of citizenship while creating a unique loyalty of citizens to
the polity.
PB  - Novi Sad: Kultura - Polis
PB  - Beograd: Institut za evropske studije
T2  - Kultura polisa
T1  - Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država
IS  - 43
VL  - 17
SP  - 195
EP  - 208
ER  - 
@article{
author = "Petrović, Luka",
year = "2020-10",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2157",
abstract = "Још од Француске револуција сукобљавају се принципи просветитељства који у својој основу имају једнако морално вредновање свих људских бића и
универзално гарантована права и патриотско вредновање посебног начина живота
једне заједнице. У крилу апсолутистичке монархије настали су предуслови за развој
индивидуалистичког грађанског друштва, а модерна држава је раскинувши са феудалним поретком легитимисала себе као просветитељски пројекат заснован на универзалним људским правима. Истовремено су већина модерних државе националне државе
које су спроводиле политике које су асимиловале мањинске заједнице. Национализам
је од настанка модерне државе служио као везивно ткиво индивидуалистичког
грађанског друштва. У овом тексту одговарам на питање да ли је могуће на концептуалном нивоу одвојити државу, грађанство и национализам и конципирати лојалност
према држави на рационалним основама. Следећи тезу да је веза модерне државе и
национализма историјски контингентна анализирам могућност лојалности засноване
на рационалном и активном грађанству и комуникацији грађана у јавној сфери. Један
такав одговор био би заснован на концепту уставног патриотизма који прави отклон од
националистичке концепције грађанства истовремено стварајући јединствену лојалност грађана према поретку., Since the French Revolution, the principles of the Enlightenment which
were based on the equal moral evaluation of all human beings and universally guaranteed
rights clashed with the patriotic value of the special way of life of a community. Under the
absolutist monarchy, the preconditions for the development of an individualistic civil society
were created, and the modern state, breaking with the feudal order, legitimized itself as an
enlightenment project based on universal human rights. At the same time, most modern
states are nation-states which were pursuing policies that assimilated minority communities.
Since the emergence of the modern state, nationalism has served as the connective tissue of
individualistic civil society. In this paper, I answer the question of whether it is possible on a
conceptual level to separate the state, citizenship and nationalism and to conceptualize loyalty to the state on rational grounds. Following the thesis that the connection between the
modern state and nationalism is historically contingent, I analyze the possibility of loyalty
based on rational and active citizenship and communication of citizens in the public sphere.
One such answer would be based on the concept of constitutional patriotism, which deviates
from the nationalist conception of citizenship while creating a unique loyalty of citizens to
the polity.",
publisher = "Novi Sad: Kultura - Polis, Beograd: Institut za evropske studije",
journal = "Kultura polisa",
title = "Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država",
number = "43",
volume = "17",
pages = "195-208"
}
Petrović, L. (2020-10). Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država.
Kultura polisaBeograd: Institut za evropske studije., 17(43), 195-208.
Petrović L. Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država. Kultura polisa. 2020;17(43):195-208
Petrović Luka, "Građanstvo, nacionalizam i ustavna demokratska država" 17, no. 43 (2020-10):195-208

Evropsko građanstvo i ustavni patriotizam: ka solidarnijoj Evropi

Petrović, Luka

(Beograd : Fakultet političkih nauka, 2020-09)

Petrović, L. (2020-09). Evropsko građanstvo i ustavni patriotizam: ka solidarnijoj Evropi.
Političke posledice pandemije, knjiga sažetaka sa redovne međunarodne konferencije Sabor politikologa, Udruženje za političke nauke Srbije - Fakultet političkih nauka, Univerzitet u BeograduBeograd : Fakultet političkih nauka., 17-18.
Petrović L. Evropsko građanstvo i ustavni patriotizam: ka solidarnijoj Evropi. Političke posledice pandemije, knjiga sažetaka sa redovne međunarodne konferencije Sabor politikologa, Udruženje za političke nauke Srbije - Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Beogradu. 2020;:17-18
Petrović Luka, "Evropsko građanstvo i ustavni patriotizam: ka solidarnijoj Evropi" (2020-09):17-18

Ograničenost politika priznanja u zahtevima za redistribucijom

Petrović, Luka

(Beograd : Fakultet političkih nauka, 2020-06)

TY  - JOUR
AU  - Petrović, Luka
PY  - 2020-06
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2156
AB  - U radu se ispituju dometi zahteva za redistribucijom koji dolaze iz politika
priznanja. Politike priznanja, odnosno politike razlike, u osnovi izvode redistributivne zahteve na osnovu priznanja specifičnog načina života određene društvene grupe. Radi se, pre svega, o zahtevima koji dolaze iz LGBT
zajednice, manjinskih etničkih zajednica i ženskih grupa, a u ranijim vremenima iz radničkog pokreta. Sa jedne strane, takva teorijska pozicija nudi
dobru osnovu za praktično-političku mobilizaciju članova date grupe i istorijski primeri organizovanja na osnovu zajedničkog identiteta argumenti su
u korist politika priznanja. Jačanjem specifičnog identiteta razvija se osećaj
solidarnosti unutar grupe, čime se stvaraju preduslovi za uspešno političko
delovanje. Sa druge strane, javlja se problem definisanja granica grupe i isključivanja zbog nepripadanja grupi, iako se osobe mogu nalaziti u jednako
lošem ekonomskom položaju, što je osnova kritike iz univerzalističkih pozicija. Osim problematizovanja ograničenosti zahteva za redistribucijom koji
dolaze iz politika priznanja, u radu se ispituju i mogućnosti saradnje identitetski definisanih grupa, kroz različite alternativne modele demokratije.
PB  - Beograd : Fakultet političkih nauka
T2  - Godišnjak FPN
T1  - Ograničenost politika priznanja u zahtevima za redistribucijom
T1  - Limitations of Redistribution Requirements That Come from Recognition Policie
IS  - 23
VL  - 14
SP  - 39
EP  - 57
ER  - 
@article{
author = "Petrović, Luka",
year = "2020-06",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2156",
abstract = "U radu se ispituju dometi zahteva za redistribucijom koji dolaze iz politika
priznanja. Politike priznanja, odnosno politike razlike, u osnovi izvode redistributivne zahteve na osnovu priznanja specifičnog načina života određene društvene grupe. Radi se, pre svega, o zahtevima koji dolaze iz LGBT
zajednice, manjinskih etničkih zajednica i ženskih grupa, a u ranijim vremenima iz radničkog pokreta. Sa jedne strane, takva teorijska pozicija nudi
dobru osnovu za praktično-političku mobilizaciju članova date grupe i istorijski primeri organizovanja na osnovu zajedničkog identiteta argumenti su
u korist politika priznanja. Jačanjem specifičnog identiteta razvija se osećaj
solidarnosti unutar grupe, čime se stvaraju preduslovi za uspešno političko
delovanje. Sa druge strane, javlja se problem definisanja granica grupe i isključivanja zbog nepripadanja grupi, iako se osobe mogu nalaziti u jednako
lošem ekonomskom položaju, što je osnova kritike iz univerzalističkih pozicija. Osim problematizovanja ograničenosti zahteva za redistribucijom koji
dolaze iz politika priznanja, u radu se ispituju i mogućnosti saradnje identitetski definisanih grupa, kroz različite alternativne modele demokratije.",
publisher = "Beograd : Fakultet političkih nauka",
journal = "Godišnjak FPN",
title = "Ograničenost politika priznanja u zahtevima za redistribucijom, Limitations of Redistribution Requirements That Come from Recognition Policie",
number = "23",
volume = "14",
pages = "39-57"
}
Petrović, L. (2020-06). Limitations of Redistribution Requirements That Come from Recognition Policie.
Godišnjak FPNBeograd : Fakultet političkih nauka., 14(23), 39-57.
Petrović L. Limitations of Redistribution Requirements That Come from Recognition Policie. Godišnjak FPN. 2020;14(23):39-57
Petrović Luka, "Limitations of Redistribution Requirements That Come from Recognition Policie" 14, no. 23 (2020-06):39-57

Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020)

Ćipranić, Miloš

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Ćipranić, Miloš
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2190
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020)
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 443
EP  - 447
ER  - 
@article{
author = "Ćipranić, Miloš",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2190",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020)",
number = "3",
volume = "31",
pages = "443-447"
}
Ćipranić, M. (2020). Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020).
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 443-447.
Ćipranić M. Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020). Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):443-447
Ćipranić Miloš, "Punoletstvo misli: Trivo Inđić (1938–2020)" 31, no. 3 (2020):443-447

Ethical and legal aspects of the right to die with dignity

Golijan, Iva D.

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Golijan, Iva D.
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2189
AB  - The issue of euthanasia presents a contact area of ethics, law, and politics. 
This text provides a contribution to the expert public debate on the 
introduction of euthanasia into Serbian legislation. It does so first by 
clarifies the term – euthanasia (as a right to die with dignity). Further, it 
considers the obligations of other persons that arise from this right and 
the conditions under which they present a restriction on personality rights.
By citing examples from the fields of ethics and law, the text states that 
the distinction between active and passive euthanasia is in fact a product 
of inadequate deliberation during the implementation of this differentiation.
AB  - Problem eutanazije predstavlja dodirno područje etike, prava i politike. U ovom tekstu, koji 
nastoji da pruži doprinos stručnoj javnoj raspravi o uvođenju eutanazije u srpsko zakonodav stvo, najpre je terminološki jasno preciziran sam termin – eutanazija (kao pravo na dostojan stvenu smrt). Nadalje, u tekstu se razmatra kakve su obaveze drugih lica koje proističu iz 
ovog prava i pod kojim uslovima obaveze drugih lica, koje proističu iz pomenutog prava, 
predstavljaju ograničavanje njihovih prava ličnosti. Navođenjem primera iz područja etike i 
prava, u tekstu se konstatuje da je razlikovanje aktivne i pasivne eutanazije zapravo proizvod 
neadekvatnog promišljanja prilikom izvođenja ove diferencije.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Ethical and legal aspects of the right to die with dignity
T1  - Etički i pravni aspeкti prava na dostojanstvenu smrt
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 420
EP  - 439
DO  - 10.2298/FID2003420G
ER  - 
@article{
author = "Golijan, Iva D.",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2189",
abstract = "The issue of euthanasia presents a contact area of ethics, law, and politics. 
This text provides a contribution to the expert public debate on the 
introduction of euthanasia into Serbian legislation. It does so first by 
clarifies the term – euthanasia (as a right to die with dignity). Further, it 
considers the obligations of other persons that arise from this right and 
the conditions under which they present a restriction on personality rights.
By citing examples from the fields of ethics and law, the text states that 
the distinction between active and passive euthanasia is in fact a product 
of inadequate deliberation during the implementation of this differentiation., Problem eutanazije predstavlja dodirno područje etike, prava i politike. U ovom tekstu, koji 
nastoji da pruži doprinos stručnoj javnoj raspravi o uvođenju eutanazije u srpsko zakonodav stvo, najpre je terminološki jasno preciziran sam termin – eutanazija (kao pravo na dostojan stvenu smrt). Nadalje, u tekstu se razmatra kakve su obaveze drugih lica koje proističu iz 
ovog prava i pod kojim uslovima obaveze drugih lica, koje proističu iz pomenutog prava, 
predstavljaju ograničavanje njihovih prava ličnosti. Navođenjem primera iz područja etike i 
prava, u tekstu se konstatuje da je razlikovanje aktivne i pasivne eutanazije zapravo proizvod 
neadekvatnog promišljanja prilikom izvođenja ove diferencije.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Ethical and legal aspects of the right to die with dignity, Etički i pravni aspeкti prava na dostojanstvenu smrt",
number = "3",
volume = "31",
pages = "420-439",
doi = "10.2298/FID2003420G"
}
Golijan, I. D. (2020). Etički i pravni aspeкti prava na dostojanstvenu smrt.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 420-439.
https://doi.org/10.2298/FID2003420G
Golijan ID. Etički i pravni aspeкti prava na dostojanstvenu smrt. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):420-439
Golijan Iva D., "Etički i pravni aspeкti prava na dostojanstvenu smrt" 31, no. 3 (2020):420-439,
https://doi.org/10.2298/FID2003420G .

Propositions as (non-linguistic) objects and philosophy of law: Norms-as-propositions

Feis, Guglielmo

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Feis, Guglielmo
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2188
AB  - The paper distinguishes two accounts of legal normativity. One-source 
accounts claim there is only one source for legal normativity, which is 
ultimately linguistic. Two-source accounts claim legal normativity is both 
linguistic and non-linguistic. Two-source accounts claim we need to go 
beyond language and beyond propositions taken as linguistic entities, 
while they are one-source accounts’ main conceptual tool. Both accounts 
construct propositions as linguistic. There is, nevertheless, a documented 
analytic tradition starting with G.E. Moore that constructs propositions 
as non-linguistic entities. Today, the problem of the unity of proposition 
and structured propositions are highly debated in metaphysics. How 
does such debates fit into the one-source vs. two-source picture of legal 
normativity? Why has analytic legal philosophy failed to consider such 
an option concerning propositions (arguably calling descriptive sentences
about norms “normative propositions” did not help)? This paper thus (I) 
reconstructs the argumentative dynamics between one-source and two source accounts; (II) presents the less considered philosophical view of 
propositions as non-linguistic entities and (III) discusses how to include 
or dismiss such a philosophical view in the one-source/two-source debate 
on legal normativity
AB  - U radu se razlikuju dve pozicije u pogledu pravne normativnosti. Pozicije jednoizvornosti 
tvrde da postoji samo jedan izvor pravne normativnosti, koji je naposletku lingvistički. Pozi cije dvoizvornosti tvrde da je pravna normativnost i jezička i nejezička. Pozicije dvoizvornosti 
tvrde da treba da prevaziđemo jezik i propozicije uzete kao lingvistički entiteti, glavno kon ceptualno sredstvo pozicije jednoizvornosti. U obe pozicije konstruišu se propozicije kao 
jezičke, ali je zabeležena analitička tradicija počevši od Dž. E. Mura koja propozicije konstru iše kao nejezičke entitete. Danas se u metafizici jako raspravlja o problemu jedinstva propo zicija i strukturiranih propozicija. Kako se takva teorija uklapa u sliku jednoizvornosti protiv
dvoizvornosti pravne normativnosti? Zašto analitička filozofija prava nije uzela u obzir takvu 
opciju u vezi sa propozicijama (nesporno, nazivanje opisniih rečenica o normama „normativ nim propozicijama“ nije pomoglo)? Članak: (I) rekonstruiše argumentativnu dinamiku između 
pozicija jednoizvornosti dvoizvornosti; (II) predstavlja manje razmatrani filozofski pogled na 
propozicije kao nejezičke entitete i (III) razmatra kako uključiti ili odbaciti takav filozofski po gled u raspravi o pravnoj normativnosti u pogledu jednoizvornosti i dvoizvornosti.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Propositions as (non-linguistic) objects and philosophy of law: Norms-as-propositions
T1  - Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava:  norme-kao-propozicije
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 406
EP  - 419
DO  - 10.2298/FID2003406F
ER  - 
@article{
author = "Feis, Guglielmo",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2188",
abstract = "The paper distinguishes two accounts of legal normativity. One-source 
accounts claim there is only one source for legal normativity, which is 
ultimately linguistic. Two-source accounts claim legal normativity is both 
linguistic and non-linguistic. Two-source accounts claim we need to go 
beyond language and beyond propositions taken as linguistic entities, 
while they are one-source accounts’ main conceptual tool. Both accounts 
construct propositions as linguistic. There is, nevertheless, a documented 
analytic tradition starting with G.E. Moore that constructs propositions 
as non-linguistic entities. Today, the problem of the unity of proposition 
and structured propositions are highly debated in metaphysics. How 
does such debates fit into the one-source vs. two-source picture of legal 
normativity? Why has analytic legal philosophy failed to consider such 
an option concerning propositions (arguably calling descriptive sentences
about norms “normative propositions” did not help)? This paper thus (I) 
reconstructs the argumentative dynamics between one-source and two source accounts; (II) presents the less considered philosophical view of 
propositions as non-linguistic entities and (III) discusses how to include 
or dismiss such a philosophical view in the one-source/two-source debate 
on legal normativity, U radu se razlikuju dve pozicije u pogledu pravne normativnosti. Pozicije jednoizvornosti 
tvrde da postoji samo jedan izvor pravne normativnosti, koji je naposletku lingvistički. Pozi cije dvoizvornosti tvrde da je pravna normativnost i jezička i nejezička. Pozicije dvoizvornosti 
tvrde da treba da prevaziđemo jezik i propozicije uzete kao lingvistički entiteti, glavno kon ceptualno sredstvo pozicije jednoizvornosti. U obe pozicije konstruišu se propozicije kao 
jezičke, ali je zabeležena analitička tradicija počevši od Dž. E. Mura koja propozicije konstru iše kao nejezičke entitete. Danas se u metafizici jako raspravlja o problemu jedinstva propo zicija i strukturiranih propozicija. Kako se takva teorija uklapa u sliku jednoizvornosti protiv
dvoizvornosti pravne normativnosti? Zašto analitička filozofija prava nije uzela u obzir takvu 
opciju u vezi sa propozicijama (nesporno, nazivanje opisniih rečenica o normama „normativ nim propozicijama“ nije pomoglo)? Članak: (I) rekonstruiše argumentativnu dinamiku između 
pozicija jednoizvornosti dvoizvornosti; (II) predstavlja manje razmatrani filozofski pogled na 
propozicije kao nejezičke entitete i (III) razmatra kako uključiti ili odbaciti takav filozofski po gled u raspravi o pravnoj normativnosti u pogledu jednoizvornosti i dvoizvornosti.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Propositions as (non-linguistic) objects and philosophy of law: Norms-as-propositions, Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava:  norme-kao-propozicije",
number = "3",
volume = "31",
pages = "406-419",
doi = "10.2298/FID2003406F"
}
Feis, G. (2020). Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava:  norme-kao-propozicije.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 406-419.
https://doi.org/10.2298/FID2003406F
Feis G. Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava:  norme-kao-propozicije. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):406-419
Feis Guglielmo, "Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava:  norme-kao-propozicije" 31, no. 3 (2020):406-419,
https://doi.org/10.2298/FID2003406F .
1

Conjuring legitimacy: Shakespeare’s Macbeth as contemporary English politics

Đorđević, Edward

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Edward
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2187
AB  - The text provides a political reading of Shakespeare’s Macbeth, claiming 
that the play is responding to the curious connection between witchcraft 
and state power in the preceding century, as well as contemporary political 
events. Namely, practices variously labeled as witchcraft, magic, conjuring 
were an integral aspect of English politics and struggles over royal 
succession in the sixteenth century; even more so were the witch hunts 
and attempts by British monarchs to control witchcraft. These issues 
reached a head with the accession of James VI of Scotland to the English 
throne in 1603, and the Gunpowder Plot in 1605. On the surface, 
Shakespeare’s play, written in the immediate aftermath of the failed 
attempt at regicide, brings these historical and political issues together 
in an effort to legitimize James’ rule. However, the article shows that a 
closer look reveals a more complicated, indeed subversive undercurrent 
at play. Paradoxically, while Macbeth does provide James with legitimacy, 
at the same time it calls into question the grounds of that legitimacy.
AB  - Članak polazi od političkog čitanja Šekspirovog Makbeta, tvrdeći da je to delo odgovor na 
možda neobičnu vezu između magije i državne moći u 16. veku, kao i na politička dešavanja 
u vreme njegovog pisanja. Naime, delatnosti koje su raznorodno obeležene rečima vradžbi na, magija, prizivanje, itd. bile su sastavni deo engleske političke sfere u 16. veku, naročito u 
borbama za presto. Međutim, još važniju ulogu u političkom smislu je imao lov na veštice i 
pokušaji britanskih kraljeva da kontrolišu magiju. Ova pitanja su dostigla svoj istorijski vrhu nac 1603. godine, dolaskom na engleski presto Džejmsa I (koji je do tada bio Škotski kralj 
Džejms VI), kao i Barutnom zaverom 1605. Šekspirova drama, napisana odmah posle suđe nja zaverenicima za neuspeli pokušaj ubistva engleskog kralja, naizgled služi tome da legiti miše vladavinu kralja Džejmsa. Međutim, pažljivijim čitanjem i stavljanjem u istorijski i poli tički kontekst, uviđa se da Makbet sadrži izvestan subverzivni element. Paradoksalno, iako 
Makbet uistinu legitimiše Džejmsa za kralja, istovremeno dovodi u pitanje osnov po kome on 
ima kraljevski legitimitet.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Conjuring legitimacy: Shakespeare’s Macbeth as contemporary English politics
T1  - Prizivanje legitimnosti magijom: Šekspirov Makbet kao savremeni  engleski politički činilac
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 393
EP  - 405
DO  - 10.2298/FID2003393D
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Edward",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2187",
abstract = "The text provides a political reading of Shakespeare’s Macbeth, claiming 
that the play is responding to the curious connection between witchcraft 
and state power in the preceding century, as well as contemporary political 
events. Namely, practices variously labeled as witchcraft, magic, conjuring 
were an integral aspect of English politics and struggles over royal 
succession in the sixteenth century; even more so were the witch hunts 
and attempts by British monarchs to control witchcraft. These issues 
reached a head with the accession of James VI of Scotland to the English 
throne in 1603, and the Gunpowder Plot in 1605. On the surface, 
Shakespeare’s play, written in the immediate aftermath of the failed 
attempt at regicide, brings these historical and political issues together 
in an effort to legitimize James’ rule. However, the article shows that a 
closer look reveals a more complicated, indeed subversive undercurrent 
at play. Paradoxically, while Macbeth does provide James with legitimacy, 
at the same time it calls into question the grounds of that legitimacy., Članak polazi od političkog čitanja Šekspirovog Makbeta, tvrdeći da je to delo odgovor na 
možda neobičnu vezu između magije i državne moći u 16. veku, kao i na politička dešavanja 
u vreme njegovog pisanja. Naime, delatnosti koje su raznorodno obeležene rečima vradžbi na, magija, prizivanje, itd. bile su sastavni deo engleske političke sfere u 16. veku, naročito u 
borbama za presto. Međutim, još važniju ulogu u političkom smislu je imao lov na veštice i 
pokušaji britanskih kraljeva da kontrolišu magiju. Ova pitanja su dostigla svoj istorijski vrhu nac 1603. godine, dolaskom na engleski presto Džejmsa I (koji je do tada bio Škotski kralj 
Džejms VI), kao i Barutnom zaverom 1605. Šekspirova drama, napisana odmah posle suđe nja zaverenicima za neuspeli pokušaj ubistva engleskog kralja, naizgled služi tome da legiti miše vladavinu kralja Džejmsa. Međutim, pažljivijim čitanjem i stavljanjem u istorijski i poli tički kontekst, uviđa se da Makbet sadrži izvestan subverzivni element. Paradoksalno, iako 
Makbet uistinu legitimiše Džejmsa za kralja, istovremeno dovodi u pitanje osnov po kome on 
ima kraljevski legitimitet.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Conjuring legitimacy: Shakespeare’s Macbeth as contemporary English politics, Prizivanje legitimnosti magijom: Šekspirov Makbet kao savremeni  engleski politički činilac",
number = "3",
volume = "31",
pages = "393-405",
doi = "10.2298/FID2003393D"
}
Đorđević, E. (2020). Prizivanje legitimnosti magijom: Šekspirov Makbet kao savremeni  engleski politički činilac.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 393-405.
https://doi.org/10.2298/FID2003393D
Đorđević E. Prizivanje legitimnosti magijom: Šekspirov Makbet kao savremeni  engleski politički činilac. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):393-405
Đorđević Edward, "Prizivanje legitimnosti magijom: Šekspirov Makbet kao savremeni  engleski politički činilac" 31, no. 3 (2020):393-405,
https://doi.org/10.2298/FID2003393D .

Proportionality and responsibility

Walzer, Michael

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Walzer, Michael
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2186
AB  - This article examines two versions of the proportionality constraint in 
just war theory, one minimalist, prohibiting almost no military acts, and 
one maximalist, prohibiting pretty much everything. I argue that neither 
one meets the needs of the theory and that they should be supplemented 
and modified by an ethic of responsibility.
AB  - Ovaj članak ispituje dve verzije ograničenja proporcionalnosti u teoriji pravednog rata, jednu 
minimalističku, koja ne zabranjuje gotovo nijedna vojna dejstva, i jednu maksimalističku, koja 
zabranjuje gotovo sve. Tvrdim da nijedna ne zadovoljava potrebe teorije i da bi ih trebalo 
dopuniti i modifikovati etikom odgovornosti.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Proportionality and responsibility
T1  - Proporcionalnost i odgovornost
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 363
EP  - 381
DO  - 10.2298/FID2003385W
ER  - 
@article{
author = "Walzer, Michael",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2186",
abstract = "This article examines two versions of the proportionality constraint in 
just war theory, one minimalist, prohibiting almost no military acts, and 
one maximalist, prohibiting pretty much everything. I argue that neither 
one meets the needs of the theory and that they should be supplemented 
and modified by an ethic of responsibility., Ovaj članak ispituje dve verzije ograničenja proporcionalnosti u teoriji pravednog rata, jednu 
minimalističku, koja ne zabranjuje gotovo nijedna vojna dejstva, i jednu maksimalističku, koja 
zabranjuje gotovo sve. Tvrdim da nijedna ne zadovoljava potrebe teorije i da bi ih trebalo 
dopuniti i modifikovati etikom odgovornosti.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Proportionality and responsibility, Proporcionalnost i odgovornost",
number = "3",
volume = "31",
pages = "363-381",
doi = "10.2298/FID2003385W"
}
Walzer, M. (2020). Proporcionalnost i odgovornost.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 363-381.
https://doi.org/10.2298/FID2003385W
Walzer M. Proporcionalnost i odgovornost. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):363-381
Walzer Michael, "Proporcionalnost i odgovornost" 31, no. 3 (2020):363-381,
https://doi.org/10.2298/FID2003385W .

The possibilities and limits of non-territorial autonomy in securing indigenous self-determination

Shikova, Natalija

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Shikova, Natalija
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2185
AB  - Non-territorial autonomy (NTA) incorporates a mixture of different 
arrangements such as consociationalism and national-cultural autonomy 
(NCA), and forms of representation that de-territorialize self-determination. 
The paper analyses NTA possibilities in reaching indigenous self-governance 
and reveals the dilemmas in the applicability of NTA for securing the 
right to self-determination of indigenous peoples. Although the practice 
points towards some positive examples and successes of NTA institutions 
related to ingenious peoples (e.g. Sámi Parliaments), the question remains 
whether NTA holds sufficient potential for addressing indigenous needs 
upheld by the international principle “right to land, territories and 
traditionally owned resources.”
AB  - Neteritorijalna autonomija (NTA) obuhvata spoj različitih aranžmana kao što su konsocijati onalizam (consociationalism) i nacionalna kulturna autonomija (NCA) i razne oblike repre zentacije koji deteritorijalizuju princip samoopredeljenja. Ovaj članak analizira mogućnosti 
NTA u ostvarivanju samoopredeljenja kod starosedelačkog stanovništva, i otkriva dileme o 
primenljivosti NTA u omogućavanju prava na samoopredeljenje starosedelačkih naroda. Iako 
praksa ukazuje nan eke pozitivne primere i uspehe NTA institucija povezane sa starosede lačkim narodima (poput Laponskih parlamenata), opstaje pitanje da li NTA ima dovoljan po tencijal da odgovori na potrebe starosedelaca u pogledu njihovog međunarodno priznatog 
“prava na zemljište, teritorije i resurse koje su tradicionalno posedovali”
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - The possibilities and limits of non-territorial autonomy in securing indigenous self-determination
T1  - Mogućnosti i ograničenja neteritorijalne autonomije u obezbeđivanju  samoopredeljenja starosedeocima
IS  - 3
VL  - 31
DO  - 10.2298/FID2003363S
ER  - 
@article{
author = "Shikova, Natalija",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2185",
abstract = "Non-territorial autonomy (NTA) incorporates a mixture of different 
arrangements such as consociationalism and national-cultural autonomy 
(NCA), and forms of representation that de-territorialize self-determination. 
The paper analyses NTA possibilities in reaching indigenous self-governance 
and reveals the dilemmas in the applicability of NTA for securing the 
right to self-determination of indigenous peoples. Although the practice 
points towards some positive examples and successes of NTA institutions 
related to ingenious peoples (e.g. Sámi Parliaments), the question remains 
whether NTA holds sufficient potential for addressing indigenous needs 
upheld by the international principle “right to land, territories and 
traditionally owned resources.”, Neteritorijalna autonomija (NTA) obuhvata spoj različitih aranžmana kao što su konsocijati onalizam (consociationalism) i nacionalna kulturna autonomija (NCA) i razne oblike repre zentacije koji deteritorijalizuju princip samoopredeljenja. Ovaj članak analizira mogućnosti 
NTA u ostvarivanju samoopredeljenja kod starosedelačkog stanovništva, i otkriva dileme o 
primenljivosti NTA u omogućavanju prava na samoopredeljenje starosedelačkih naroda. Iako 
praksa ukazuje nan eke pozitivne primere i uspehe NTA institucija povezane sa starosede lačkim narodima (poput Laponskih parlamenata), opstaje pitanje da li NTA ima dovoljan po tencijal da odgovori na potrebe starosedelaca u pogledu njihovog međunarodno priznatog 
“prava na zemljište, teritorije i resurse koje su tradicionalno posedovali”",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "The possibilities and limits of non-territorial autonomy in securing indigenous self-determination, Mogućnosti i ograničenja neteritorijalne autonomije u obezbeđivanju  samoopredeljenja starosedeocima",
number = "3",
volume = "31",
doi = "10.2298/FID2003363S"
}
Shikova, N. (2020). Mogućnosti i ograničenja neteritorijalne autonomije u obezbeđivanju  samoopredeljenja starosedeocima.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3).
https://doi.org/10.2298/FID2003363S
Shikova N. Mogućnosti i ograničenja neteritorijalne autonomije u obezbeđivanju  samoopredeljenja starosedeocima. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3)
Shikova Natalija, "Mogućnosti i ograničenja neteritorijalne autonomije u obezbeđivanju  samoopredeljenja starosedeocima" 31, no. 3 (2020),
https://doi.org/10.2298/FID2003363S .

Beyond the territory principle: Non-territorial approach to the Kosovo question(s)

Ćeriman, Jelena; Pavlović, Aleksandar

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Ćeriman, Jelena
AU  - Pavlović, Aleksandar
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2184
AB  - This article presents an attempt to approach the dispute over Kosovo 
between Serbs and Albanians from a non-territorial perspective, with 
particular focus on the preservation of the Serbian cultural and religious 
heritage. First, we argue that the Kosovo issue is at present commonly 
understood as an either-or territorial dispute over sovereignty and 
recognition between Serbian and Kosovo Albanian politicians. However, 
we claim that a lasting resolution to the Kosovo issue actually needs to 
account for at least three separate aspects: 1) status of Northern Kosovo 
which is ethnically Serbian and still maintains various ties with the Serbian 
state, 2) status of Serbian cultural and religious heritage, chiefly UNESCO 
world heritage Serbian medieval monasteries and churches and 3) the 
fact that the Serbian population in central Kosovo, i.e. south of the river 
Ibar, where most of the mentioned monasteries and churches are located, 
are located in small municipalities or enclaves of Serbs surrounded by 
vast Albanian populations. We examine the applicability of the non–
territorial approach (NTA) to the Kosovo issue by analyzing the normative 
framework directly regulating the Serbian cultural and religious heritage 
in Kosovo, its preservation and protection, particularly of Serbian Orthodox 
monasteries, churches and other historical and cultural sites, while 
comparing these regulations to the existing normative NTAs in Croatia 
and Montenegro. Arguably, since most Serbian monasteries and churches 
are not included in any sovereignty negotiations, we point to the potential 
to combine territorial and non–territorial approaches, regardless of the 
continued obstacles in implementation arising from continued contestation 
of Kosovo’s sovereign status.
AB  - Tekst se fokusira na neteritorijalni pristup (NTA) sporu oko Kosova između Srba i Albanaca, 
posmatrano preko srpskog kulturno-religijskog nasleđa na ovoj teritoriji. Polazno stanovište 
je da se kosovsko pitanje uobičajeno shvata kao teritorijalni spor između srpskih i kosov sko-albanskih političara oko priznanja suvereniteta. Stav autora je da trajno rešenje kosov skog pitanja mora obuhvatiti najmanje tri odvojena aspekta: 1) status Severnog Kosova koji 
je etnički srpski i još uvek održava veze sa Srbijom, 2) status srpskog kulturno-religijskog na sleđa, odnosno srpskih srednjovekovnih manastira i crkava koji su uglavnom prepoznati kao 
svetska baština UNESCO-a i 3) činjenicu da srpsko stanovništvo na centralnom Kosovu, tj. 
južno od reke Ibar gde se nalazi većina pomenutih manastira i crkava, naseljava male opštine 
ili enklave Srba okružene većinskim albanskim stanovništvom. Primenljivost NTA koncepta 
na kosovsko pitanje analizira se preko normativnog okvira koji se direktno odnosi na srpsko 
kulturno-religijsko nasleđe na Kosovu, odnosno na očuvanje i zaštitu srpskih pravoslavnih 
manastira, crkava i drugih istorijskih i kulturnih mesta na Kosovu, komparirano sa NTA reše njima koja se odnose na očuvanje srpskog kulturno-religijskog nasleđa u normativnom okviru 
Hrvatske i Crne Gore. S obzirom da lokacije na kojima se nalazi većina srpskih manastira i 
crkava nisu uključene u pregovore o suverenosti Kosova, namera je da se ukaže na potencijale koji dolaze iz kombinovanja teritorijalnog i neteritorijalnog pristupa, bez obzira na stalne 
prepreke za sprovođenje takve zamisli koja prevashodno proizlazi iz stalnog osporavanja su verenog statusa Kosova.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Beyond the territory principle: Non-territorial approach to the Kosovo question(s)
T1  - Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 340
EP  - 362
DO  - 10.2298/FID2003340C
ER  - 
@article{
author = "Ćeriman, Jelena and Pavlović, Aleksandar",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2184",
abstract = "This article presents an attempt to approach the dispute over Kosovo 
between Serbs and Albanians from a non-territorial perspective, with 
particular focus on the preservation of the Serbian cultural and religious 
heritage. First, we argue that the Kosovo issue is at present commonly 
understood as an either-or territorial dispute over sovereignty and 
recognition between Serbian and Kosovo Albanian politicians. However, 
we claim that a lasting resolution to the Kosovo issue actually needs to 
account for at least three separate aspects: 1) status of Northern Kosovo 
which is ethnically Serbian and still maintains various ties with the Serbian 
state, 2) status of Serbian cultural and religious heritage, chiefly UNESCO 
world heritage Serbian medieval monasteries and churches and 3) the 
fact that the Serbian population in central Kosovo, i.e. south of the river 
Ibar, where most of the mentioned monasteries and churches are located, 
are located in small municipalities or enclaves of Serbs surrounded by 
vast Albanian populations. We examine the applicability of the non–
territorial approach (NTA) to the Kosovo issue by analyzing the normative 
framework directly regulating the Serbian cultural and religious heritage 
in Kosovo, its preservation and protection, particularly of Serbian Orthodox 
monasteries, churches and other historical and cultural sites, while 
comparing these regulations to the existing normative NTAs in Croatia 
and Montenegro. Arguably, since most Serbian monasteries and churches 
are not included in any sovereignty negotiations, we point to the potential 
to combine territorial and non–territorial approaches, regardless of the 
continued obstacles in implementation arising from continued contestation 
of Kosovo’s sovereign status., Tekst se fokusira na neteritorijalni pristup (NTA) sporu oko Kosova između Srba i Albanaca, 
posmatrano preko srpskog kulturno-religijskog nasleđa na ovoj teritoriji. Polazno stanovište 
je da se kosovsko pitanje uobičajeno shvata kao teritorijalni spor između srpskih i kosov sko-albanskih političara oko priznanja suvereniteta. Stav autora je da trajno rešenje kosov skog pitanja mora obuhvatiti najmanje tri odvojena aspekta: 1) status Severnog Kosova koji 
je etnički srpski i još uvek održava veze sa Srbijom, 2) status srpskog kulturno-religijskog na sleđa, odnosno srpskih srednjovekovnih manastira i crkava koji su uglavnom prepoznati kao 
svetska baština UNESCO-a i 3) činjenicu da srpsko stanovništvo na centralnom Kosovu, tj. 
južno od reke Ibar gde se nalazi većina pomenutih manastira i crkava, naseljava male opštine 
ili enklave Srba okružene većinskim albanskim stanovništvom. Primenljivost NTA koncepta 
na kosovsko pitanje analizira se preko normativnog okvira koji se direktno odnosi na srpsko 
kulturno-religijsko nasleđe na Kosovu, odnosno na očuvanje i zaštitu srpskih pravoslavnih 
manastira, crkava i drugih istorijskih i kulturnih mesta na Kosovu, komparirano sa NTA reše njima koja se odnose na očuvanje srpskog kulturno-religijskog nasleđa u normativnom okviru 
Hrvatske i Crne Gore. S obzirom da lokacije na kojima se nalazi većina srpskih manastira i 
crkava nisu uključene u pregovore o suverenosti Kosova, namera je da se ukaže na potencijale koji dolaze iz kombinovanja teritorijalnog i neteritorijalnog pristupa, bez obzira na stalne 
prepreke za sprovođenje takve zamisli koja prevashodno proizlazi iz stalnog osporavanja su verenog statusa Kosova.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Beyond the territory principle: Non-territorial approach to the Kosovo question(s), Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju",
number = "3",
volume = "31",
pages = "340-362",
doi = "10.2298/FID2003340C"
}
Ćeriman, J.,& Pavlović, A. (2020). Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 340-362.
https://doi.org/10.2298/FID2003340C
Ćeriman J, Pavlović A. Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):340-362
Ćeriman Jelena, Pavlović Aleksandar, "Izvan teritorijalnog pristupa: neteritorijalni pristup kosovskom pitanju" 31, no. 3 (2020):340-362,
https://doi.org/10.2298/FID2003340C .

Otto Bauer: The idea of nation as a plural community and the question of territorial and non-territorial autonomy

Máiz, Ramón; Pereira, María

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Máiz, Ramón
AU  - Pereira, María
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2183
AB  - This article presents a detailed analysis of the concept of nation in the 
work of Austro-Marxist Otto Bauer. In his view, the nation is conceived 
as an evolutionary process of political, open and plural construction. His 
work also unravels the connections of nation with a plurinational democratic 
state, which was at the time a novel political and institutional vision. The 
article argues that his work is very relevant today, with rising complexity 
of the new contexts of global society and the multiplication of migrations 
and refugees; and the need to respond through an accommodation of 
minorities through mechanisms of territorial and non-territorial autonomy. 
Much of these concerns form the substance of Otto Bauer’s work.
AB  - Ovaj članak predstavlja detaljnu analizu kocepta nacije u delu austrijskog marksiste Ota 
Bauera. U njegovom viđenju, nacija je osmišljena kao evolutivni proces političke, otvorene i 
pluralne konstrukcije. Njegovo delo takođe otkriva i veze između nacije sa plurinacionalnom 
demokratskom državom, što je u njegovo doba predstavljalo novu političku i institucionalnu 
viziju. Zastupa se stanovište da je, danas, sa sve većim usložnjavanjem novih koncepata glo balnog društva i umnožavanjem migracija i izbeglica – kao i potrebom da se na to odgovori 
putem prilagođavanja manjina kroz mehanizme teritorijalne i neteritorijalne autonomije – 
njegovo delo i dalje veoma relevantno. Sva ova pitanja umnogome čine samu suštinu dela 
Ota Bauera.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Otto Bauer: The idea of nation as a plural community and the question of territorial and non-territorial autonomy
T1  - Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne  i neteritorijalne autonomije
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 287
EP  - 300
DO  - 10.2298/FID2003287M
ER  - 
@article{
author = "Máiz, Ramón and Pereira, María",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/issue/view/53, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2183",
abstract = "This article presents a detailed analysis of the concept of nation in the 
work of Austro-Marxist Otto Bauer. In his view, the nation is conceived 
as an evolutionary process of political, open and plural construction. His 
work also unravels the connections of nation with a plurinational democratic 
state, which was at the time a novel political and institutional vision. The 
article argues that his work is very relevant today, with rising complexity 
of the new contexts of global society and the multiplication of migrations 
and refugees; and the need to respond through an accommodation of 
minorities through mechanisms of territorial and non-territorial autonomy. 
Much of these concerns form the substance of Otto Bauer’s work., Ovaj članak predstavlja detaljnu analizu kocepta nacije u delu austrijskog marksiste Ota 
Bauera. U njegovom viđenju, nacija je osmišljena kao evolutivni proces političke, otvorene i 
pluralne konstrukcije. Njegovo delo takođe otkriva i veze između nacije sa plurinacionalnom 
demokratskom državom, što je u njegovo doba predstavljalo novu političku i institucionalnu 
viziju. Zastupa se stanovište da je, danas, sa sve većim usložnjavanjem novih koncepata glo balnog društva i umnožavanjem migracija i izbeglica – kao i potrebom da se na to odgovori 
putem prilagođavanja manjina kroz mehanizme teritorijalne i neteritorijalne autonomije – 
njegovo delo i dalje veoma relevantno. Sva ova pitanja umnogome čine samu suštinu dela 
Ota Bauera.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Otto Bauer: The idea of nation as a plural community and the question of territorial and non-territorial autonomy, Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne  i neteritorijalne autonomije",
number = "3",
volume = "31",
pages = "287-300",
doi = "10.2298/FID2003287M"
}
Máiz, R.,& Pereira, M. (2020). Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne  i neteritorijalne autonomije.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 287-300.
https://doi.org/10.2298/FID2003287M
Máiz R, Pereira M. Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne  i neteritorijalne autonomije. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):287-300
Máiz Ramón, Pereira María, "Oto Bauer: ideja nacije kao pluralne zajednice i pitanje teritorijalne  i neteritorijalne autonomije" 31, no. 3 (2020):287-300,
https://doi.org/10.2298/FID2003287M .

Violence and “Counter Violence”. On Correct Rejection. A Sketch of a Possible Russian Ethics of War Considered through the Understanding of Violence in Tolstoy and in Petar II Petrović Njegoš

Bojanić, Petar

(Peoples’ Friendship University of Russia (RUDN University), 2020)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
PY  - 2020
UR  - http://journals.rudn.ru/philosophy/article/view/25012/18772
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2182
AB  - The article’s intention is to construct a possible minimal response to violence, 
that is, to describe what would be justified (necessary or legitimate) “противонасилие” 
(counter-violence). This argument is built on reviving several important philosophical texts in 
Russian of the first half of the twentieth century as well as on going beyond that historical 
moment. Starting with the reconstruction of Tolstoy’s criticism of any use of violence, it is then 
shown that, paradoxically, resistance to Tolstoy’s or ‘pseudo’—Tolstoy’s teachings ends up 
incorporating Tolstoy’s thematization of counter-violence into various theories, which sought 
to legitimate the use of force. In particular, Tolstoy’s discovery of a force, which, on the one 
hand, is not grounded in violence and, on the other hand, which is capable of countering 
violence, becomes fundamental in reasoning about the just use of force. The connection is made 
between Tolstoy and Petar II Petrović Njegoš, who also thematizes the use of force in Christian 
perspective. In his view, justice, “blessed by the Creator’s hand,” has the capacity to protect 
from violent force. Any living thing defends itself from what endangers it by means Creator 
bestowed it with. Living force and protective use of force are conceptually linked in Njegoš’s 
reasoning. Thus, only protective force can defeat aggressive force. This is shown to be Njegoš’s 
contribution to the Orthodox Christian discourse on violence. If a force can be counter-violent, 
the next step in our argument would be to search for a protocol that should have universal 
validity, that is, it has to be valid for all conflicting sides, The protocol of counter-violence 
requires that, firstly, it is a response to violence; secondly, it interrupts violence and forestalls 
any possible future violence (it is the ‘last’ violence); thirdly, it is subject to verification, it 
addresses those who are a priori against any response to violence (which usually refers to 
various forms of “Tolstoyism”).
AB  - Цель статьи заключается в построении возможного минимального ответа на наси лие, иными словами, в описании того, что было бы оправданным (необходимым или 
законным) «противонасилием». Этот аргумент основан на реконструкции нескольких 
важных философских текстов на русском языке первой половины ХХ века, а также на 
расширении анализа проблемы за пределы этого исторического момента. После рекон струкции критики Л. Толстым любого применения насилия показывается, что, как это ни 
парадоксально, противники учения Толстого включили разработанную Толстым идею 
противонасилия в свои теории, в которых стремились легитимизировать применение 
силы. В частности, открытие Толстым силы, которая, с одной стороны, не основана на 
насилии, а, с другой стороны, способна противостоять насилию, становится основопола гающим в рассуждениях о справедливом применении силы. Далее выстраивается связь 
между Л. Толстым и Петаром II Петровичем Ньегошем, который также тематизирует 
применение силы в христианской перспективе. По его мнению, справедливость, «благо словенная рукой Творца», способна защитить от насильственной силы. Любое живое 
существо защищается от того, что ему угрожает теми средствами, которыми его одарил 
Творец. Живая сила и защитное применение силы концептуально связываются в рассуж дениях Ньегоша. Таким образом, только защищающая сила может победить агрессивную 
силу. Это свидетельствует о вкладе Ньегоша в православный христианский дискурс 
о насилии. Если сила может быть противонасильственной, следующим шагом в нашем 
аргументе будет поиск протокола, который должен иметь универсальную силу, то есть 
он должен быть действительным для всех конфликтующих сторон. Протокол о борьбе с 
насилием требует, чтобы, во-первых, сила была ответом на насилие; во-вторых, преры вала насилие и предотвращала любое возможное насилие в будущем (это «последнее» 
насилие); в-третьих, применение силы подлежит проверке, обращено к тем, кто априори
против любой ответ на насилие (что обычно относится к различным формам «толстов ства»). Наконец, показано, что государственная власть не создает закон, а лишь правота 
создает закон, дает жизнь общественному порядку и тем самым может санкционировать 
применение силы. Это новшество в истории оправдания силы, отсутствующее на Западе. 
Агрессивному насилию может быть противопоставлена лишь та сила, которая предпола гает возможность установления закона и порядка.
PB  - Peoples’ Friendship University of Russia (RUDN University)
T2  - Вестник РУДН. Серия "Философия
T1  - Violence and “Counter Violence”.  On Correct Rejection.  A Sketch of a Possible Russian Ethics of War Considered  through the Understanding of Violence in Tolstoy   and in Petar II Petrović Njegoš
T1  - Насилие и противонасилие.  О правильном отказе от насилия  (Очерк возможной русской этики войны  на основании понимания насилия Л. Толстым  и Петаром Петровичем Ньегошем)
IS  - 4
VL  - 24
SP  - 657
EP  - 668
DO  - 10.22363/2313-2302-2020-24-4-657-668
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar",
year = "2020",
url = "http://journals.rudn.ru/philosophy/article/view/25012/18772, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2182",
abstract = "The article’s intention is to construct a possible minimal response to violence, 
that is, to describe what would be justified (necessary or legitimate) “противонасилие” 
(counter-violence). This argument is built on reviving several important philosophical texts in 
Russian of the first half of the twentieth century as well as on going beyond that historical 
moment. Starting with the reconstruction of Tolstoy’s criticism of any use of violence, it is then 
shown that, paradoxically, resistance to Tolstoy’s or ‘pseudo’—Tolstoy’s teachings ends up 
incorporating Tolstoy’s thematization of counter-violence into various theories, which sought 
to legitimate the use of force. In particular, Tolstoy’s discovery of a force, which, on the one 
hand, is not grounded in violence and, on the other hand, which is capable of countering 
violence, becomes fundamental in reasoning about the just use of force. The connection is made 
between Tolstoy and Petar II Petrović Njegoš, who also thematizes the use of force in Christian 
perspective. In his view, justice, “blessed by the Creator’s hand,” has the capacity to protect 
from violent force. Any living thing defends itself from what endangers it by means Creator 
bestowed it with. Living force and protective use of force are conceptually linked in Njegoš’s 
reasoning. Thus, only protective force can defeat aggressive force. This is shown to be Njegoš’s 
contribution to the Orthodox Christian discourse on violence. If a force can be counter-violent, 
the next step in our argument would be to search for a protocol that should have universal 
validity, that is, it has to be valid for all conflicting sides, The protocol of counter-violence 
requires that, firstly, it is a response to violence; secondly, it interrupts violence and forestalls 
any possible future violence (it is the ‘last’ violence); thirdly, it is subject to verification, it 
addresses those who are a priori against any response to violence (which usually refers to 
various forms of “Tolstoyism”)., Цель статьи заключается в построении возможного минимального ответа на наси лие, иными словами, в описании того, что было бы оправданным (необходимым или 
законным) «противонасилием». Этот аргумент основан на реконструкции нескольких 
важных философских текстов на русском языке первой половины ХХ века, а также на 
расширении анализа проблемы за пределы этого исторического момента. После рекон струкции критики Л. Толстым любого применения насилия показывается, что, как это ни 
парадоксально, противники учения Толстого включили разработанную Толстым идею 
противонасилия в свои теории, в которых стремились легитимизировать применение 
силы. В частности, открытие Толстым силы, которая, с одной стороны, не основана на 
насилии, а, с другой стороны, способна противостоять насилию, становится основопола гающим в рассуждениях о справедливом применении силы. Далее выстраивается связь 
между Л. Толстым и Петаром II Петровичем Ньегошем, который также тематизирует 
применение силы в христианской перспективе. По его мнению, справедливость, «благо словенная рукой Творца», способна защитить от насильственной силы. Любое живое 
существо защищается от того, что ему угрожает теми средствами, которыми его одарил 
Творец. Живая сила и защитное применение силы концептуально связываются в рассуж дениях Ньегоша. Таким образом, только защищающая сила может победить агрессивную 
силу. Это свидетельствует о вкладе Ньегоша в православный христианский дискурс 
о насилии. Если сила может быть противонасильственной, следующим шагом в нашем 
аргументе будет поиск протокола, который должен иметь универсальную силу, то есть 
он должен быть действительным для всех конфликтующих сторон. Протокол о борьбе с 
насилием требует, чтобы, во-первых, сила была ответом на насилие; во-вторых, преры вала насилие и предотвращала любое возможное насилие в будущем (это «последнее» 
насилие); в-третьих, применение силы подлежит проверке, обращено к тем, кто априори
против любой ответ на насилие (что обычно относится к различным формам «толстов ства»). Наконец, показано, что государственная власть не создает закон, а лишь правота 
создает закон, дает жизнь общественному порядку и тем самым может санкционировать 
применение силы. Это новшество в истории оправдания силы, отсутствующее на Западе. 
Агрессивному насилию может быть противопоставлена лишь та сила, которая предпола гает возможность установления закона и порядка.",
publisher = "Peoples’ Friendship University of Russia (RUDN University)",
journal = "Вестник РУДН. Серия "Философия",
title = "Violence and “Counter Violence”.  On Correct Rejection.  A Sketch of a Possible Russian Ethics of War Considered  through the Understanding of Violence in Tolstoy   and in Petar II Petrović Njegoš, Насилие и противонасилие.  О правильном отказе от насилия  (Очерк возможной русской этики войны  на основании понимания насилия Л. Толстым  и Петаром Петровичем Ньегошем)",
number = "4",
volume = "24",
pages = "657-668",
doi = "10.22363/2313-2302-2020-24-4-657-668"
}
Bojanić, P. (2020). Насилие и противонасилие.  О правильном отказе от насилия  (Очерк возможной русской этики войны  на основании понимания насилия Л. Толстым  и Петаром Петровичем Ньегошем).
Вестник РУДН. Серия "ФилософияPeoples’ Friendship University of Russia (RUDN University)., 24(4), 657-668.
https://doi.org/10.22363/2313-2302-2020-24-4-657-668
Bojanić P. Насилие и противонасилие.  О правильном отказе от насилия  (Очерк возможной русской этики войны  на основании понимания насилия Л. Толстым  и Петаром Петровичем Ньегошем). Вестник РУДН. Серия "Философия. 2020;24(4):657-668
Bojanić Petar, "Насилие и противонасилие.  О правильном отказе от насилия  (Очерк возможной русской этики войны  на основании понимания насилия Л. Толстым  и Петаром Петровичем Ньегошем)" 24, no. 4 (2020):657-668,
https://doi.org/10.22363/2313-2302-2020-24-4-657-668 .

Primeira cena de construção institucional: incorporatio babilônico

Bojanić, Petar

(Universidade Federal de Uberlândia, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
PY  - 2020
UR  - https://www.revistafenix.pro.br/revistafenix
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2181
AB  - A partir da exposição realizada na Dickson Poon School of Law do King's College London 
(2016/2017) pelo artista e professor alemão da Universidade de Bonn, Werner Gephart, propõe-se aqui 
análise da obra “Produção babilônica de normatividade na Europa (2016)”, em diálogo com “A Torre de 
Babel”, de 1563 do artista belga Pieter Bruegel, o Velho, ambas cotejadas com os textos religiosos com 
os quais dialogam, com vistas a compreender as analogias feitas pelo autor da obra com história atual da 
Europa, sua unificação e os seus tantos dilemas mais contemporâneos.
AB  - Based on the exhibition held at the Dickson Poon School of Law at King's College London 
(2016/2017) by the German artist and professor at the University of Bonn, Werner Gephart, we propose 
here an analysis of the work “Babylonian production of norms in Europe (2016) ”, In dialogue with“ The 
Tower of Babel ”, from 1563 by the Belgian artist Pieter Bruegel the Elder, both collated with the
religious texts with which they dialogue, in order to understand the analogies made by the author of the 
work with current European history , its unification and its many more contemporary dilemmas.
PB  - Universidade Federal de Uberlândia
T2  - Fênix: revista de história e estudos culturais
T1  - Primeira cena de construção institucional: incorporatio babilônico
T1  - First Scene of Institutional Building: Babylon Incorporatio
IS  - 2
VL  - 17
SP  - 37
EP  - 48
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar",
year = "2020",
url = "https://www.revistafenix.pro.br/revistafenix, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2181",
abstract = "A partir da exposição realizada na Dickson Poon School of Law do King's College London 
(2016/2017) pelo artista e professor alemão da Universidade de Bonn, Werner Gephart, propõe-se aqui 
análise da obra “Produção babilônica de normatividade na Europa (2016)”, em diálogo com “A Torre de 
Babel”, de 1563 do artista belga Pieter Bruegel, o Velho, ambas cotejadas com os textos religiosos com 
os quais dialogam, com vistas a compreender as analogias feitas pelo autor da obra com história atual da 
Europa, sua unificação e os seus tantos dilemas mais contemporâneos., Based on the exhibition held at the Dickson Poon School of Law at King's College London 
(2016/2017) by the German artist and professor at the University of Bonn, Werner Gephart, we propose 
here an analysis of the work “Babylonian production of norms in Europe (2016) ”, In dialogue with“ The 
Tower of Babel ”, from 1563 by the Belgian artist Pieter Bruegel the Elder, both collated with the
religious texts with which they dialogue, in order to understand the analogies made by the author of the 
work with current European history , its unification and its many more contemporary dilemmas.",
publisher = "Universidade Federal de Uberlândia",
journal = "Fênix: revista de história e estudos culturais",
title = "Primeira cena de construção institucional: incorporatio babilônico, First Scene of Institutional Building: Babylon Incorporatio",
number = "2",
volume = "17",
pages = "37-48"
}
Bojanić, P. (2020). First Scene of Institutional Building: Babylon Incorporatio.
Fênix: revista de história e estudos culturaisUniversidade Federal de Uberlândia., 17(2), 37-48.
Bojanić P. First Scene of Institutional Building: Babylon Incorporatio. Fênix: revista de história e estudos culturais. 2020;17(2):37-48
Bojanić Petar, "First Scene of Institutional Building: Babylon Incorporatio" 17, no. 2 (2020):37-48

A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1

Bojanić, Petar

(Instituto Brasiliense de Direito Público – IDP, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Bojanić, Petar
PY  - 2020
UR  - https://www.portaldeperiodicos.idp.edu.br/direitopublico/issue/view/213/showToc
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2180
AB  - Inicialmente, para justificar uma leitura suplementar da Crítica da vio lência de Benjamin, eu gostaria de apresentar as formas pelas quais esse tex to foi recebido e explicar as razões por trás da rica história de suas recons truções, que vão de Scholem e Löwenthal, até Honneth, Žižek e Butler. O 
que é que produz a “força desconstrutiva” dessa colagem densa e complexa 
de textos? Não é apenas a brilhante montagem de Benjamin, mas, tam bém, parece-me, esse poderoso mal-entendido que se dissimula no título 
de meu texto: A violência divina de Benjamin e o caso de Coré. Gostaria, 
então, de completar imediatamente essa analogia entre a violência divi na e o nome de Coré com duas anotações que devem limitar e complicar 
toda interpretação suplementar: (a) diferentemente de Leo Löwenthal (1990, 
p. 174), tratarei o texto de Benjamin como uma soma de figuras e de catego rias messiânicas e, analogamente, (b) acompanharei os célebres qualificati vos que Scholem atribui ao “texto puramente judeu” de Benjamin [ein rein 
jüdischer Text], quando o caracteriza como uma manifestação de “niilismo 
positivo” ou de “nobre e positiva violência da destruição” [die edle und 
positive Gewalt der Zerstörung] (Scholem, 2007, p. 501-502). Esses dois 
elementos (o messianismo e o niilismo positivo) poderiam ampliar a minha 
intervenção sobre o texto de Benjamin e, talvez, negar a vantagem que o 
título do presente artigo goza em relação a seu subtítulo (A rebelião contra 
Moisés como o primeiro ato de messianismo). Estaria em posição de des taque, então, a sugestão ou intuição genial de Benjamin de que a primeira grande rebelião na história da justiça (e a última no quadro do mito5
 ou do 
direito) evoca ou provoca qualquer coisa de messiânico; que esse episódio 
maior na vida de certo povo – cujos iniciadores são Coré e alguns rebeldes 
– representa o começo da construção do teatro messiânico.
PB  - Instituto Brasiliense de Direito Público – IDP
T2  - Revista Direito Público
T1  - A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra  Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1
IS  - 96
VL  - 17
SP  - 358
EP  - 377
ER  - 
@article{
author = "Bojanić, Petar",
year = "2020",
url = "https://www.portaldeperiodicos.idp.edu.br/direitopublico/issue/view/213/showToc, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2180",
abstract = "Inicialmente, para justificar uma leitura suplementar da Crítica da vio lência de Benjamin, eu gostaria de apresentar as formas pelas quais esse tex to foi recebido e explicar as razões por trás da rica história de suas recons truções, que vão de Scholem e Löwenthal, até Honneth, Žižek e Butler. O 
que é que produz a “força desconstrutiva” dessa colagem densa e complexa 
de textos? Não é apenas a brilhante montagem de Benjamin, mas, tam bém, parece-me, esse poderoso mal-entendido que se dissimula no título 
de meu texto: A violência divina de Benjamin e o caso de Coré. Gostaria, 
então, de completar imediatamente essa analogia entre a violência divi na e o nome de Coré com duas anotações que devem limitar e complicar 
toda interpretação suplementar: (a) diferentemente de Leo Löwenthal (1990, 
p. 174), tratarei o texto de Benjamin como uma soma de figuras e de catego rias messiânicas e, analogamente, (b) acompanharei os célebres qualificati vos que Scholem atribui ao “texto puramente judeu” de Benjamin [ein rein 
jüdischer Text], quando o caracteriza como uma manifestação de “niilismo 
positivo” ou de “nobre e positiva violência da destruição” [die edle und 
positive Gewalt der Zerstörung] (Scholem, 2007, p. 501-502). Esses dois 
elementos (o messianismo e o niilismo positivo) poderiam ampliar a minha 
intervenção sobre o texto de Benjamin e, talvez, negar a vantagem que o 
título do presente artigo goza em relação a seu subtítulo (A rebelião contra 
Moisés como o primeiro ato de messianismo). Estaria em posição de des taque, então, a sugestão ou intuição genial de Benjamin de que a primeira grande rebelião na história da justiça (e a última no quadro do mito5
 ou do 
direito) evoca ou provoca qualquer coisa de messiânico; que esse episódio 
maior na vida de certo povo – cujos iniciadores são Coré e alguns rebeldes 
– representa o começo da construção do teatro messiânico.",
publisher = "Instituto Brasiliense de Direito Público – IDP",
journal = "Revista Direito Público",
title = "A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra  Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1",
number = "96",
volume = "17",
pages = "358-377"
}
Bojanić, P. (2020). A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra  Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1.
Revista Direito PúblicoInstituto Brasiliense de Direito Público – IDP., 17(96), 358-377.
Bojanić P. A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra  Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1. Revista Direito Público. 2020;17(96):358-377
Bojanić Petar, "A Violência Divina de Benjamin e o Caso de Coré – A Rebelião contra  Moisés Como Primeira Cena do Messianismo (Números, 16)1" 17, no. 96 (2020):358-377

Rod i ideologija. O pobuni protiv jednakosti

Zaharijević, Adriana; Lončarević, Katarina

(Beograd : Srpska akademija nauka i umetnosti, 2020)

TY  - CHAP
AU  - Zaharijević, Adriana
AU  - Lončarević, Katarina
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2174
AB  - Последњих година род и питања родне равноправности се у различитим геополитичким контекстима, па и у Србији, користе као политичко оруђе у борби против демократије, постигнуте једнакости и освојених слобода. Род функционише као „симболички лепак“ који у себи спаја различита друштвена незадовољства, те се родна равноправност у конзервативним и, све чешће, популистичким круговима одређујe као оно што води уништењу породице, нације и државе. Циљ излагања је да покаже како се јавни наратив против такозване родне идеологије лако може претворити у позив на укидање стечених слобода, постигнуте једнакости и равноправности, и одвећ крхке демократије. Настојаћемо да укажемо на сличности у национално различитим приступима овом питању, и да покажемо да тренд који се издаје као битно национални има суштински транснационални карактер. У
тексту ћемо мапирати кључна места за разумевање борбе против такозване родне идеологије.
AB  - During the last decade the notion of gender (in gender equality, gender
mainstreaming, theory & studies) increasingly began to figure as a threat to the
‘common man’, family, nation and the state – despite the fact that gender equality
has not been fully reached anywhere in the world. Gender functions as a ‘symbolic
glue’ or an obscure source for divergent, and at times contradictory grievances.
Although anti-gender discourses tend to present them as particular to a given nation, the trend is pointedly international. The paper demonstrates that anti-gender
discourses belong to an arsenal of right-wing populist political tools aimed at
dismantling democracy, equality and attained liberties. We focus on various cases,
Serbian among them. Our aim is to discern the discursive patterns that frame antigender attitudes, and to show that the context in which they appear replicates itself
in different national settings.
PB  - Beograd : Srpska akademija nauka i umetnosti
T2  - Rodna ravnopravnost, od jednakih prava do jednakih mogućnosti
T1  - Rod i ideologija. O pobuni protiv jednakosti
T1  - Gender And Ideology: On An Inssurection Against Equality
SP  - 29
EP  - 44
ER  - 
@article{
author = "Zaharijević, Adriana and Lončarević, Katarina",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2174",
abstract = "Последњих година род и питања родне равноправности се у различитим геополитичким контекстима, па и у Србији, користе као политичко оруђе у борби против демократије, постигнуте једнакости и освојених слобода. Род функционише као „симболички лепак“ који у себи спаја различита друштвена незадовољства, те се родна равноправност у конзервативним и, све чешће, популистичким круговима одређујe као оно што води уништењу породице, нације и државе. Циљ излагања је да покаже како се јавни наратив против такозване родне идеологије лако може претворити у позив на укидање стечених слобода, постигнуте једнакости и равноправности, и одвећ крхке демократије. Настојаћемо да укажемо на сличности у национално различитим приступима овом питању, и да покажемо да тренд који се издаје као битно национални има суштински транснационални карактер. У
тексту ћемо мапирати кључна места за разумевање борбе против такозване родне идеологије., During the last decade the notion of gender (in gender equality, gender
mainstreaming, theory & studies) increasingly began to figure as a threat to the
‘common man’, family, nation and the state – despite the fact that gender equality
has not been fully reached anywhere in the world. Gender functions as a ‘symbolic
glue’ or an obscure source for divergent, and at times contradictory grievances.
Although anti-gender discourses tend to present them as particular to a given nation, the trend is pointedly international. The paper demonstrates that anti-gender
discourses belong to an arsenal of right-wing populist political tools aimed at
dismantling democracy, equality and attained liberties. We focus on various cases,
Serbian among them. Our aim is to discern the discursive patterns that frame antigender attitudes, and to show that the context in which they appear replicates itself
in different national settings.",
publisher = "Beograd : Srpska akademija nauka i umetnosti",
journal = "Rodna ravnopravnost, od jednakih prava do jednakih mogućnosti",
title = "Rod i ideologija. O pobuni protiv jednakosti, Gender And Ideology: On An Inssurection Against Equality",
pages = "29-44"
}
Zaharijević, A.,& Lončarević, K. (2020). Gender And Ideology: On An Inssurection Against Equality.
Rodna ravnopravnost, od jednakih prava do jednakih mogućnostiBeograd : Srpska akademija nauka i umetnosti., 29-44.
Zaharijević A, Lončarević K. Gender And Ideology: On An Inssurection Against Equality. Rodna ravnopravnost, od jednakih prava do jednakih mogućnosti. 2020;:29-44
Zaharijević Adriana, Lončarević Katarina, "Gender And Ideology: On An Inssurection Against Equality" (2020):29-44

Independent and Invulnerable: Politics of an Individual

Zaharijević, Adriana

(London : Palgrave Macmillan, 2020)

TY  - CHAP
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2173
AB  - When from the early 1980s onwards a reconfiguration of the politics of dependence began to take place, followed by a thorough dismantling of welfarism and real-socialism, individuals were called upon to use their freedom to self-actualize –to depend only on their own wits and capacities to deal with globalized insecurities. Government could no longer be interested in taking care of the governed. The governed needed to become more dependent on themselves, and less dependent on the state in particular. The governed, in other words, needed to be less vulnerable. It was repeated time and again that the welfare of individuals is best secured and promoted when they are prompted to be independent, to use all their might and imagination to be the only carers for themselves. To not be cared for by others implies a certain level of imagined invulnerability. Each and every one of us –simply by being individuals– has the capacity to demonstrate one’s sovereignty over oneself through one’s independence.   
	Such reprogrammed neo-Victorian language urges us to meticulously revisit its source. The link between early liberalism and neoliberalism, at least in their shared tendency to produce strong aversion to dependence and vulnerability, to correlate it with utter abjection, is by no means accidental. I will claim that the notion of independence is inextricable from an incessant circuit of exclusions, systemic blockades, restrictions or obstructions of opportunities, rights and resources. It is, however also closely related to a specific epistemic and normative configuration of the creature who is the bearer of independence, i.e. a sovereign individual who governs himself.
PB  - London : Palgrave Macmillan
T2  - Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays
T1  - Independent and Invulnerable: Politics of an Individual
SP  - 83
EP  - 100
DO  - https://doi.org/10.1007/978-3-030-60519-3_5
ER  - 
@article{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2173",
abstract = "When from the early 1980s onwards a reconfiguration of the politics of dependence began to take place, followed by a thorough dismantling of welfarism and real-socialism, individuals were called upon to use their freedom to self-actualize –to depend only on their own wits and capacities to deal with globalized insecurities. Government could no longer be interested in taking care of the governed. The governed needed to become more dependent on themselves, and less dependent on the state in particular. The governed, in other words, needed to be less vulnerable. It was repeated time and again that the welfare of individuals is best secured and promoted when they are prompted to be independent, to use all their might and imagination to be the only carers for themselves. To not be cared for by others implies a certain level of imagined invulnerability. Each and every one of us –simply by being individuals– has the capacity to demonstrate one’s sovereignty over oneself through one’s independence.   
	Such reprogrammed neo-Victorian language urges us to meticulously revisit its source. The link between early liberalism and neoliberalism, at least in their shared tendency to produce strong aversion to dependence and vulnerability, to correlate it with utter abjection, is by no means accidental. I will claim that the notion of independence is inextricable from an incessant circuit of exclusions, systemic blockades, restrictions or obstructions of opportunities, rights and resources. It is, however also closely related to a specific epistemic and normative configuration of the creature who is the bearer of independence, i.e. a sovereign individual who governs himself.",
publisher = "London : Palgrave Macmillan",
journal = "Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays",
title = "Independent and Invulnerable: Politics of an Individual",
pages = "83-100",
doi = "https://doi.org/10.1007/978-3-030-60519-3_5"
}
Zaharijević, A. (2020). Independent and Invulnerable: Politics of an Individual.
Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical EssaysLondon : Palgrave Macmillan., 83-100.
https://doi.org/https://doi.org/10.1007/978-3-030-60519-3_5
Zaharijević A. Independent and Invulnerable: Politics of an Individual. Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays. 2020;:83-100
Zaharijević Adriana, "Independent and Invulnerable: Politics of an Individual" (2020):83-100,
https://doi.org/https://doi.org/10.1007/978-3-030-60519-3_5 .

Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today

Zaharijević, Adriana; Ristić, Aleksandar; Milčić, Nenad

(Basingstoke : Springer Nature, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Zaharijević, Adriana
AU  - Ristić, Aleksandar
AU  - Milčić, Nenad
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2166
AB  - The article examines the patient-doctor relationship, relying on Michel Foucault’s concept of the clinical gaze. We argue that during the last decades, a profound transformation
of the social nature of medicine took place, one that Foucault’s understanding of the clinical gaze cannot adequately account for. First, the article offers an elaboration of the three-node network of clinical gaze, the clinic, and nosology to explain the positioning of the doctor and the patient within the specific social ontology generated by the rise of medicine. We then discuss intensive but irresolute developments brought by technological advancements, especially the X-ray tube. Finally, we argue that in the contemporary clinic, equipped with a plethora of
sophisticated devices, the position of the doctor endured the most radical transformation in comparison with Foucault’s proponent of the clinical gaze at the dawn of modern medicine.
PB  - Basingstoke : Springer Nature
T2  - Health Care Analysis An International Journal of Health, Philosophy and Policy
T1  - Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today
VL  - online
DO  - https://doi.org/10.1007/s10728-020-00402-0
ER  - 
@article{
author = "Zaharijević, Adriana and Ristić, Aleksandar and Milčić, Nenad",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2166",
abstract = "The article examines the patient-doctor relationship, relying on Michel Foucault’s concept of the clinical gaze. We argue that during the last decades, a profound transformation
of the social nature of medicine took place, one that Foucault’s understanding of the clinical gaze cannot adequately account for. First, the article offers an elaboration of the three-node network of clinical gaze, the clinic, and nosology to explain the positioning of the doctor and the patient within the specific social ontology generated by the rise of medicine. We then discuss intensive but irresolute developments brought by technological advancements, especially the X-ray tube. Finally, we argue that in the contemporary clinic, equipped with a plethora of
sophisticated devices, the position of the doctor endured the most radical transformation in comparison with Foucault’s proponent of the clinical gaze at the dawn of modern medicine.",
publisher = "Basingstoke : Springer Nature",
journal = "Health Care Analysis An International Journal of Health, Philosophy and Policy",
title = "Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today",
volume = "online",
doi = "https://doi.org/10.1007/s10728-020-00402-0"
}
Zaharijević, A., Ristić, A.,& Milčić, N. (2020). Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today.
Health Care Analysis An International Journal of Health, Philosophy and PolicyBasingstoke : Springer Nature., online.
https://doi.org/https://doi.org/10.1007/s10728-020-00402-0
Zaharijević A, Ristić A, Milčić N. Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today. Health Care Analysis An International Journal of Health, Philosophy and Policy. 2020;online
Zaharijević Adriana, Ristić Aleksandar, Milčić Nenad, "Foucault’s Concept of Clinical Gaze Today" online (2020),
https://doi.org/https://doi.org/10.1007/s10728-020-00402-0 .

Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless

Zaharijević, Adriana

(Helsinki University Press, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2165
AB  - Reading Robinson Crusoe 300 years after its first publication can help us understand two major fantasies of our current moment: the desire to be in complete possession of oneself and thus invulnerable to the endless reconfigurations of the world one merely happens to be part of; and the desire to return to the times when society was ordained as an aggregate of self-contained, self-actualizing individuals. Both fantasies have been invested in the creation of the two paradigmatic figures of our time – the neoliberal homo economicus and the white masculine master of his property and affairs. Both desires have, additionally, rested upon numerous erasures not only of vulnerability and inter/dependence in general, but also and significantly of the body. I argue, however, that the desire to be bodiless goes hand in hand with the desire to place and possess bodies, as material or symbolic property, which are for various reasons denied the capacity to be self-actualizing, indivisible, and independent. Robinson Crusoe works as a fictional figure with which a self-possessed master identifies with and desires to return to.
PB  - Helsinki University Press
T2  - Redescriptions. Political Thought, Conceptual History and Feminist Theory
T1  - Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless
IS  - 2
VL  - 23
SP  - 107
EP  - 119
DO  - https://doi.org/10.33134/rds.322
ER  - 
@article{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2165",
abstract = "Reading Robinson Crusoe 300 years after its first publication can help us understand two major fantasies of our current moment: the desire to be in complete possession of oneself and thus invulnerable to the endless reconfigurations of the world one merely happens to be part of; and the desire to return to the times when society was ordained as an aggregate of self-contained, self-actualizing individuals. Both fantasies have been invested in the creation of the two paradigmatic figures of our time – the neoliberal homo economicus and the white masculine master of his property and affairs. Both desires have, additionally, rested upon numerous erasures not only of vulnerability and inter/dependence in general, but also and significantly of the body. I argue, however, that the desire to be bodiless goes hand in hand with the desire to place and possess bodies, as material or symbolic property, which are for various reasons denied the capacity to be self-actualizing, indivisible, and independent. Robinson Crusoe works as a fictional figure with which a self-possessed master identifies with and desires to return to.",
publisher = "Helsinki University Press",
journal = "Redescriptions. Political Thought, Conceptual History and Feminist Theory",
title = "Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless",
number = "2",
volume = "23",
pages = "107-119",
doi = "https://doi.org/10.33134/rds.322"
}
Zaharijević, A. (2020). Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless.
Redescriptions. Political Thought, Conceptual History and Feminist TheoryHelsinki University Press., 23(2), 107-119.
https://doi.org/https://doi.org/10.33134/rds.322
Zaharijević A. Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless. Redescriptions. Political Thought, Conceptual History and Feminist Theory. 2020;23(2):107-119
Zaharijević Adriana, "Becoming a Master of an Island Again: On the Desire to be Bodiless" 23, no. 2 (2020):107-119,
https://doi.org/https://doi.org/10.33134/rds.322 .

Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol

Zaharijević, Adriana; Losoncz, Márk; Vasiljević, Jelena

(Novi Sad: Forum, 2020)

TY  - BOOK
AU  - Zaharijević, Adriana
AU  - Losoncz, Márk
AU  - Vasiljević, Jelena
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2164
AB  - A tanulmánykötet a Belgrádi Egyetem Filozófiai és Társadalomelméleti
Intézetében évek óta zajló munkának és együttműködésnek az eredménye.
Ezt illetően érdemes kiemelni, hogy – bizonyos korábbi kezdeményezések
nyomán – 2014-ben alakult meg az intézetnek az elköteleződéssel
foglalkozó kutatócsoportja, Grupa za studije angažovanosti,
avagy Group for Social Engagement Studies néven. A csoport mindenekelőtt
olyan elméleti, illetve empirikus kutatások folytatását tűzte ki
céljául, melyek az angazsáltságot sokrétűségében ragadják meg, figyelembe
véve, ahogyan a fennálló normák és szabályok kritikai reflexióját
végzi, s ahogyan ezzel a társadalmi változások motorjává válik. Az
intézet nyitottsága és több szakterületre való figyelme nagyban segítette
az elköteleződésre vonatkozó vizsgálódások elmélyítését. Filozófusok,
szociológusok, irodalomtudósok, történészek, antropológusok, politikatudománnyal
foglalkozók, szlavisták és mások vállalták, hogy feltárják
e problémakör különböző vetületeit, a fogalomtörténeti mozzanatait,
a társadalomtudományi kutatásokban való alkalmazhatóságát vagy
a rokon jelenségekkel (aktivizmus, ellenállás stb.) való összefüggéseit.
Egyebek mellett abból a belátásból indultak ki, hogy az elköteleződés sui
generis, más cselekvési formákban nem feloldható tevékenység, és számos,
a társadalomelemzésben nem kellőképpen kiaknázott lehetőséget
rejt magában. Talán mondanunk sem kell, e megközelítés révén egyúttal
az a kérdés is felmerült, hogy vajon a tudományos tevékenység, és ezen
belül magának az elköteleződésnek a kutatása mennyiben lehet maga is
elkötelezetté. Jelentős részben az intézeti hagyományokból következett
az az attitűd, amely a nyilvános szerepvállalást, a kulcsfontosságú közvitákban
való részvételt és állásfoglalást az elköteleződéstanulmányok
elengedhetetlen folyományának tekintette.
PB  - Novi Sad: Forum
PB  - Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T1  - Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol
EP  - 456
ER  - 
@book{
author = "Zaharijević, Adriana and Losoncz, Márk and Vasiljević, Jelena",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2164",
abstract = "A tanulmánykötet a Belgrádi Egyetem Filozófiai és Társadalomelméleti
Intézetében évek óta zajló munkának és együttműködésnek az eredménye.
Ezt illetően érdemes kiemelni, hogy – bizonyos korábbi kezdeményezések
nyomán – 2014-ben alakult meg az intézetnek az elköteleződéssel
foglalkozó kutatócsoportja, Grupa za studije angažovanosti,
avagy Group for Social Engagement Studies néven. A csoport mindenekelőtt
olyan elméleti, illetve empirikus kutatások folytatását tűzte ki
céljául, melyek az angazsáltságot sokrétűségében ragadják meg, figyelembe
véve, ahogyan a fennálló normák és szabályok kritikai reflexióját
végzi, s ahogyan ezzel a társadalmi változások motorjává válik. Az
intézet nyitottsága és több szakterületre való figyelme nagyban segítette
az elköteleződésre vonatkozó vizsgálódások elmélyítését. Filozófusok,
szociológusok, irodalomtudósok, történészek, antropológusok, politikatudománnyal
foglalkozók, szlavisták és mások vállalták, hogy feltárják
e problémakör különböző vetületeit, a fogalomtörténeti mozzanatait,
a társadalomtudományi kutatásokban való alkalmazhatóságát vagy
a rokon jelenségekkel (aktivizmus, ellenállás stb.) való összefüggéseit.
Egyebek mellett abból a belátásból indultak ki, hogy az elköteleződés sui
generis, más cselekvési formákban nem feloldható tevékenység, és számos,
a társadalomelemzésben nem kellőképpen kiaknázott lehetőséget
rejt magában. Talán mondanunk sem kell, e megközelítés révén egyúttal
az a kérdés is felmerült, hogy vajon a tudományos tevékenység, és ezen
belül magának az elköteleződésnek a kutatása mennyiben lehet maga is
elkötelezetté. Jelentős részben az intézeti hagyományokból következett
az az attitűd, amely a nyilvános szerepvállalást, a kulcsfontosságú közvitákban
való részvételt és állásfoglalást az elköteleződéstanulmányok
elengedhetetlen folyományának tekintette.",
publisher = "Novi Sad: Forum, Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
title = "Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol",
pages = "456"
}
Zaharijević, A., Losoncz, M.,& Vasiljević, J. (2020). Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol.
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju..
Zaharijević A, Losoncz M, Vasiljević J. Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol. 2020;:null-456
Zaharijević Adriana, Losoncz Márk, Vasiljević Jelena, "Elkoteleződes es kritika, Tanulmanyok az angazsaltsagrol" (2020)

Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays

Zaharijević, Adriana

(London : Palgrave Macmillan, 2020)

TY  - BOOK
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2162
AB  - This volume presents an attempt to conjoin two related, but in essence deeply problematic notions: vulnerability and exclusion. Their relationship today seems unambiguous: if one is excluded, one is, in all probability, vulnerable and vice versa. We take this as a given. However, we also wish to see what lies behind that givenness, and in a certain sense produces it. Like many of the notions that have taken shape in philosophy and social theory, once they become part of the policy language of righting wrongs, they tend to become hollow and stripped of their multiple layers of meaning. Often, they portray a phenomenon as something that can be singled out and cast outside a larger and inevitably more complex frame. Both exclusion and vulnerability are cases in point: certain groups/populations/identities are vulnerable, thus actions need to be taken to alleviate their vulnerability; certain groups/populations/identities are excluded, and so ways to include them need to be found. 
	Without questioning the fact that there are indeed such groups, assembled and categorized as vulnerable and/or excluded, we wanted to understand why this is the case; more specifically, in what ways these groups are related to others (those deemed ‘invulnerable’ or those excluded on some different basis); how, and from where, the boundary between the excluded and the included arises; what the stakes of ‘invulnerability’ (to which the alleviation of vulnerability supposedly leads) might be; in what ways such categorizations preclude or forestall the agency of the excluded/the vulnerable. What might be the conclusive frame to which actions of inclusion and alleviation of vulnerability lead – one in which all are recognized as vulnerable and where the notion of exclusion has ultimately lost its meaning, or one in which the desired invulnerable individuals monitor the boundaries of their communities or nation-states, caring for the included and warding off those who do not belong? The questions themselves are certainly not new, although the answers to them have assumed a specific form and content in the 21st century. With this volume we want to emphasize both their novelty and their deep-seatedness. Following a variety of critical approaches, all of the contributions here attempt to shed light on the dense theoretical content and complex conceptual history of such notions.
PB  - London : Palgrave Macmillan
T2  - Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays
T1  - Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays
EP  - 232
ER  - 
@book{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2162",
abstract = "This volume presents an attempt to conjoin two related, but in essence deeply problematic notions: vulnerability and exclusion. Their relationship today seems unambiguous: if one is excluded, one is, in all probability, vulnerable and vice versa. We take this as a given. However, we also wish to see what lies behind that givenness, and in a certain sense produces it. Like many of the notions that have taken shape in philosophy and social theory, once they become part of the policy language of righting wrongs, they tend to become hollow and stripped of their multiple layers of meaning. Often, they portray a phenomenon as something that can be singled out and cast outside a larger and inevitably more complex frame. Both exclusion and vulnerability are cases in point: certain groups/populations/identities are vulnerable, thus actions need to be taken to alleviate their vulnerability; certain groups/populations/identities are excluded, and so ways to include them need to be found. 
	Without questioning the fact that there are indeed such groups, assembled and categorized as vulnerable and/or excluded, we wanted to understand why this is the case; more specifically, in what ways these groups are related to others (those deemed ‘invulnerable’ or those excluded on some different basis); how, and from where, the boundary between the excluded and the included arises; what the stakes of ‘invulnerability’ (to which the alleviation of vulnerability supposedly leads) might be; in what ways such categorizations preclude or forestall the agency of the excluded/the vulnerable. What might be the conclusive frame to which actions of inclusion and alleviation of vulnerability lead – one in which all are recognized as vulnerable and where the notion of exclusion has ultimately lost its meaning, or one in which the desired invulnerable individuals monitor the boundaries of their communities or nation-states, caring for the included and warding off those who do not belong? The questions themselves are certainly not new, although the answers to them have assumed a specific form and content in the 21st century. With this volume we want to emphasize both their novelty and their deep-seatedness. Following a variety of critical approaches, all of the contributions here attempt to shed light on the dense theoretical content and complex conceptual history of such notions.",
publisher = "London : Palgrave Macmillan",
journal = "Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays",
title = "Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays",
pages = "232"
}
Zaharijević, A. (2020). Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays.
Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical EssaysLondon : Palgrave Macmillan..
Zaharijević A. Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays. Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays. 2020;:null-232
Zaharijević Adriana, "Rethinking Vulnerability and Exclusion. Historical and Critical Essays" (2020)

Život tela. Politička filozofija Džudit Batler

Zaharijević, Adriana

(Novi Sad: Akademska knjiga, 2020)

TY  - BOOK
AU  - Zaharijević, Adriana
PY  - 2020
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2161
AB  - Ono što politička filozofija Džudit Batler radi na najtemeljniji je način povezano s performativnošću. Jasno je, performativnost je ključan pojam njenog teorijskog poduhvata, reč koja prva dolazi na um kad se na njega pomisli. Međutim, ovde je reč o jednom vrlo specifičnom aspektu performativnosti, o izvođačkoj dimenziji samog teksta. Tekst izvodi: svaki njen tekst je svojevrstan performans u jeziku (i moglo bi se tvrditi da je upravo to ono što njene tekstove čini tako zavodljivim i rasplesanim, ili frustrirajućim i parališućim).  Moja osnovna teza – i to je ono što ovu knjigu izdvaja u odnosu na nebrojena tumačenja raznih aspekata njenog dela – jeste da politička filozofija Džudit Batler izvodi pobunu u ravni ontologije (PL, 33), izvodeći to kao zahtev koji nam se upućuje, koji nas izaziva. Tekst je taj koji nas nagoni da se zapitamo šta je stvarno, da li je to sve što jeste i da li se stvarno može misliti nekako drugačije – štaviše, može li se nešto učiniti da stvarno postane drugačije. Zapitanost o kojoj je ovde reč nije, međutim, svodiva na intelektualnu radoznalnost. Nešto se u tekstu, i u nama zajedno s njim, buni, a svaka pobuna uvek ima političku narav. Političko, dakle, iskrsava iz samog teksta, pojavljuje se i angažuje in medias res. Sam tekst ne nudi objašnjenja pobune, on nije njen opis, niti se ona ikada njime na neki izričiti način propisuje. Pa ipak, zahvaćeni tom tekstualnom pobunom u ravni stvarnog, postajemo zatečeni u činu koji nas otvara, koji nas inicira u promenu koja nam se zbiva sada i ovde. Knjiga nosi naslov Život telā zbog toga što se na nekom neizrecivom nivou pobuna doživljava kao neizbežna, kao nešto čemu se ne možemo odupreti jer je ulog previsok: ulog je sâm život. 
Oni koji bar donekle poznaju delo Džudit Batler jamačno će zastati kod reči „telo“. Nije li se zamašan deo kritike njenog dela organizovao oko pretpostavke da se telu nikada nije poklanjalo dovoljno pažnje? Nije li takoreći opšteprihvaćena teza da teorija performativnosti i njeno specifično uobličenje roda i pola staju na put onom što se uobičajeno određuje kao stvar tela? Zar se subjekt performativnosti ne javlja kao neumoljivo zapreten u diskurse, i nije li upravo on simbol gotovo potpunog odsustva materijalnosti, takav da postoji jedino kao lingvistička stvar, u govornom činu? Premda bi se moglo reći da uvođenjem prekarnosti Batler stavlja značajniji naglasak na tela čime kao da unekoliko koriguje svoje početke, moja će tvrdnja biti da je telo nesvodivi subjekt njene političke filozofije, te da je telo ono što u bitnom smislu spaja performativnost i prekarnost, odnosno ranu i kasnu fazu njenog rada. Život tela je ono što nas čini društvenim bićima, ono što uslovljava da jedina ljudska stvarnost bude društvena stvarnost. Kako „izmeniti“ stvarno tako da ne postoje životi koji će biti manje življivi i, samim tim, manje ljudski, pitanje je koje će, prvi put jasno formulisano u Okvirima rata (Frames of War [2009]), postati na specifičan način vezano za polje socijalne ontologije.
PB  - Novi Sad: Akademska knjiga
T1  - Život tela. Politička filozofija Džudit Batler
EP  - 461
ER  - 
@book{
author = "Zaharijević, Adriana",
year = "2020",
url = "http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2161",
abstract = "Ono što politička filozofija Džudit Batler radi na najtemeljniji je način povezano s performativnošću. Jasno je, performativnost je ključan pojam njenog teorijskog poduhvata, reč koja prva dolazi na um kad se na njega pomisli. Međutim, ovde je reč o jednom vrlo specifičnom aspektu performativnosti, o izvođačkoj dimenziji samog teksta. Tekst izvodi: svaki njen tekst je svojevrstan performans u jeziku (i moglo bi se tvrditi da je upravo to ono što njene tekstove čini tako zavodljivim i rasplesanim, ili frustrirajućim i parališućim).  Moja osnovna teza – i to je ono što ovu knjigu izdvaja u odnosu na nebrojena tumačenja raznih aspekata njenog dela – jeste da politička filozofija Džudit Batler izvodi pobunu u ravni ontologije (PL, 33), izvodeći to kao zahtev koji nam se upućuje, koji nas izaziva. Tekst je taj koji nas nagoni da se zapitamo šta je stvarno, da li je to sve što jeste i da li se stvarno može misliti nekako drugačije – štaviše, može li se nešto učiniti da stvarno postane drugačije. Zapitanost o kojoj je ovde reč nije, međutim, svodiva na intelektualnu radoznalnost. Nešto se u tekstu, i u nama zajedno s njim, buni, a svaka pobuna uvek ima političku narav. Političko, dakle, iskrsava iz samog teksta, pojavljuje se i angažuje in medias res. Sam tekst ne nudi objašnjenja pobune, on nije njen opis, niti se ona ikada njime na neki izričiti način propisuje. Pa ipak, zahvaćeni tom tekstualnom pobunom u ravni stvarnog, postajemo zatečeni u činu koji nas otvara, koji nas inicira u promenu koja nam se zbiva sada i ovde. Knjiga nosi naslov Život telā zbog toga što se na nekom neizrecivom nivou pobuna doživljava kao neizbežna, kao nešto čemu se ne možemo odupreti jer je ulog previsok: ulog je sâm život. 
Oni koji bar donekle poznaju delo Džudit Batler jamačno će zastati kod reči „telo“. Nije li se zamašan deo kritike njenog dela organizovao oko pretpostavke da se telu nikada nije poklanjalo dovoljno pažnje? Nije li takoreći opšteprihvaćena teza da teorija performativnosti i njeno specifično uobličenje roda i pola staju na put onom što se uobičajeno određuje kao stvar tela? Zar se subjekt performativnosti ne javlja kao neumoljivo zapreten u diskurse, i nije li upravo on simbol gotovo potpunog odsustva materijalnosti, takav da postoji jedino kao lingvistička stvar, u govornom činu? Premda bi se moglo reći da uvođenjem prekarnosti Batler stavlja značajniji naglasak na tela čime kao da unekoliko koriguje svoje početke, moja će tvrdnja biti da je telo nesvodivi subjekt njene političke filozofije, te da je telo ono što u bitnom smislu spaja performativnost i prekarnost, odnosno ranu i kasnu fazu njenog rada. Život tela je ono što nas čini društvenim bićima, ono što uslovljava da jedina ljudska stvarnost bude društvena stvarnost. Kako „izmeniti“ stvarno tako da ne postoje životi koji će biti manje življivi i, samim tim, manje ljudski, pitanje je koje će, prvi put jasno formulisano u Okvirima rata (Frames of War [2009]), postati na specifičan način vezano za polje socijalne ontologije.",
publisher = "Novi Sad: Akademska knjiga",
title = "Život tela. Politička filozofija Džudit Batler",
pages = "461"
}
Zaharijević, A. (2020). Život tela. Politička filozofija Džudit Batler.
Novi Sad: Akademska knjiga..
Zaharijević A. Život tela. Politička filozofija Džudit Batler. 2020;:null-461
Zaharijević Adriana, "Život tela. Politička filozofija Džudit Batler" (2020)

Non-territorial autonomy and gender equality: The case of the autonomous administration of north and east Syria - Rojava

Burç, Rosa

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Burç, Rosa
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/882
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2150
AB  - The Kurdish-led autonomous entity called Autonomous Administration 
of North and East Syria (NES) – also known as Rojava – considers women’s 
liberation an imperative condition for shaping a democratic society. The 
practice of autonomy in NES shares strong resemblances with Non Territorial Autonomy (NTA) models; however, it introduces a novelty in 
the role of women as active agents in building a plurinational democracy. This 
paper examines (1) the intellectual and political origins of the political 
role ascribed to women in autonomous administrations and (2) how the 
practice of autonomy in Rojava has advanced women’s rights by shedding 
light on both institutional implementation of women’s rights, as well as 
the creation of (non)-territorial spaces of women’s emancipation within 
the autonomous model. The argument made is that the conceptual 
framework of the Rojava model goes beyond the Kurdish question and 
can be considered an attempt to resolve a democratic deficit of liberal 
democratic nation-states through bringing together solutions that address 
the intertwined subordination of minorities and women.
AB  - Autonomna oblast pod upravom Kurda zvaničnog naziva Autonomna uprava Severne i Istoč ne Sirije (NES) – takođe poznata i kao Rožava – smatra oslobođenje žena kao imperativ za 
oblikovanje demokratskog društva. Autonomne prakse u NES jako podsećaju na neteritori jalne (NTA) modele, ali takođe unose i novine u vidu uloge žena kao aktivnih činilaca u iz gradnji plurinacionalne demokratije. Ovaj rad razmatra (1) intelektualno i političko poreklo 
političke uloge dodeljene ženama u autonomnoj upravi, i (2) način na koji su autonomne 
prakse u Rožavi unapredile prava žena time što su bacile svetlost kako na institucionalnu 
primenu ženskih prava, tako i na stvaranje (ne)teritorijalnih prostora ženske emancipacije 
unutar autonomnog modela. Iznosi se tvrdnja da konceptualni okvir Rožava modela preva zilazi kurdsko pitanje i može se posmatrati kao pokušaj da se reši problem demokratskog 
deficita liberalnih demokratskih nacija-država putem objedinjavanja rešenja koja se odnose 
na isprepletene oblike podređenosti manjina i žena.
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Non-territorial autonomy and gender equality: The case of the autonomous administration of north and east Syria - Rojava
T1  - Neteritorijalna autonomija i rodna ravnopravnost:  slučaj Autonomne uprave Severne i Istočne Sirije – Rožave
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 319
EP  - 339
DO  - 10.2298/FID2003319B
ER  - 
@article{
author = "Burç, Rosa",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/882, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2150",
abstract = "The Kurdish-led autonomous entity called Autonomous Administration 
of North and East Syria (NES) – also known as Rojava – considers women’s 
liberation an imperative condition for shaping a democratic society. The 
practice of autonomy in NES shares strong resemblances with Non Territorial Autonomy (NTA) models; however, it introduces a novelty in 
the role of women as active agents in building a plurinational democracy. This 
paper examines (1) the intellectual and political origins of the political 
role ascribed to women in autonomous administrations and (2) how the 
practice of autonomy in Rojava has advanced women’s rights by shedding 
light on both institutional implementation of women’s rights, as well as 
the creation of (non)-territorial spaces of women’s emancipation within 
the autonomous model. The argument made is that the conceptual 
framework of the Rojava model goes beyond the Kurdish question and 
can be considered an attempt to resolve a democratic deficit of liberal 
democratic nation-states through bringing together solutions that address 
the intertwined subordination of minorities and women., Autonomna oblast pod upravom Kurda zvaničnog naziva Autonomna uprava Severne i Istoč ne Sirije (NES) – takođe poznata i kao Rožava – smatra oslobođenje žena kao imperativ za 
oblikovanje demokratskog društva. Autonomne prakse u NES jako podsećaju na neteritori jalne (NTA) modele, ali takođe unose i novine u vidu uloge žena kao aktivnih činilaca u iz gradnji plurinacionalne demokratije. Ovaj rad razmatra (1) intelektualno i političko poreklo 
političke uloge dodeljene ženama u autonomnoj upravi, i (2) način na koji su autonomne 
prakse u Rožavi unapredile prava žena time što su bacile svetlost kako na institucionalnu 
primenu ženskih prava, tako i na stvaranje (ne)teritorijalnih prostora ženske emancipacije 
unutar autonomnog modela. Iznosi se tvrdnja da konceptualni okvir Rožava modela preva zilazi kurdsko pitanje i može se posmatrati kao pokušaj da se reši problem demokratskog 
deficita liberalnih demokratskih nacija-država putem objedinjavanja rešenja koja se odnose 
na isprepletene oblike podređenosti manjina i žena.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Non-territorial autonomy and gender equality: The case of the autonomous administration of north and east Syria - Rojava, Neteritorijalna autonomija i rodna ravnopravnost:  slučaj Autonomne uprave Severne i Istočne Sirije – Rožave",
number = "3",
volume = "31",
pages = "319-339",
doi = "10.2298/FID2003319B"
}
Burç, R. (2020). Neteritorijalna autonomija i rodna ravnopravnost:  slučaj Autonomne uprave Severne i Istočne Sirije – Rožave.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 319-339.
https://doi.org/10.2298/FID2003319B
Burç R. Neteritorijalna autonomija i rodna ravnopravnost:  slučaj Autonomne uprave Severne i Istočne Sirije – Rožave. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):319-339
Burç Rosa, "Neteritorijalna autonomija i rodna ravnopravnost:  slučaj Autonomne uprave Severne i Istočne Sirije – Rožave" 31, no. 3 (2020):319-339,
https://doi.org/10.2298/FID2003319B .
13

Karl Renner’s theory of national autonomy

Arzoz, Xabier

(Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Arzoz, Xabier
PY  - 2020
UR  - https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/881
UR  - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2149
AB  - Karl Renner’s theory of national autonomy has not been sufficiently taken 
into account by scholars due to difficulties in its reception and puzzling 
content. Neither liberal nor communitarian, his original theory combines 
individual rights with collective rights, territorial autonomy with personal 
autonomy, classical federalism with establishment of nations as constituent 
parts of the state. This paper will introduce the reader to Renner’s main 
concepts. It will start by presenting Renner’s ideas on the nation, the 
multinational state, the role of the majority principle, and the need for 
nations’ legal recognition by and within the state. Then, Renner’s core 
notion of national autonomy and its organisation through the personality 
principle will be discussed. Further, the paper deals with Renner’s concept 
of the representation of national interests at the federal or supranational 
levels. Lastly, it sums up the discussion and draws conclusions regarding 
Renner’s theory of autonomy in general.
AB  - Teorija autonomije Karla Renera nije bila dovoljno razmatrana u naučnim krugovima usled 
složenosti kod njene recepcije i zbunjujućeg sadržaja. Njegova originalna teorija, ni liberalna 
ni komunitarna, spaja individualna prava s kolektivnim pravima, teritorijalnu autonomiju s 
ličnom autonomijom, klasični federalizam sa uspostavljanjem nacija kao konstitutivnih de lova države. Ovaj rad će uvesti čitaoca u Renerove osnovne koncepte. Najpre, on će pred staviti Renerove poglede na naciju, multinacionalnu državu, ulogu principa većine, in a po trebu za pravnim priznanjem nacija od strane i u okviru države. Zatim ćemo razmotriti Renerov 
ključni pojam nacionalne autonomije i njegovu organizaciju kroz princip personalnosti. Dalje, 
u radu će biti reči o Renerovom konceptu predstavljanja nacionalnih interesa na federalnom 
ili nadnacionalnom nivou vlasti. Na kraju, članak iznosi zaključke o Renerovoj teoriji autono mije u celini
PB  - Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju
T2  - Filozofija i društvo/Philosophy and Society
T1  - Karl Renner’s theory of national autonomy
T1  - Teorija nacionalne autonomije Karla Renera
IS  - 3
VL  - 31
SP  - 301
EP  - 318
DO  - 10.2298/FID2003301A
ER  - 
@article{
author = "Arzoz, Xabier",
year = "2020",
url = "https://journal.instifdt.bg.ac.rs/index.php/fid/article/view/881, http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/2149",
abstract = "Karl Renner’s theory of national autonomy has not been sufficiently taken 
into account by scholars due to difficulties in its reception and puzzling 
content. Neither liberal nor communitarian, his original theory combines 
individual rights with collective rights, territorial autonomy with personal 
autonomy, classical federalism with establishment of nations as constituent 
parts of the state. This paper will introduce the reader to Renner’s main 
concepts. It will start by presenting Renner’s ideas on the nation, the 
multinational state, the role of the majority principle, and the need for 
nations’ legal recognition by and within the state. Then, Renner’s core 
notion of national autonomy and its organisation through the personality 
principle will be discussed. Further, the paper deals with Renner’s concept 
of the representation of national interests at the federal or supranational 
levels. Lastly, it sums up the discussion and draws conclusions regarding 
Renner’s theory of autonomy in general., Teorija autonomije Karla Renera nije bila dovoljno razmatrana u naučnim krugovima usled 
složenosti kod njene recepcije i zbunjujućeg sadržaja. Njegova originalna teorija, ni liberalna 
ni komunitarna, spaja individualna prava s kolektivnim pravima, teritorijalnu autonomiju s 
ličnom autonomijom, klasični federalizam sa uspostavljanjem nacija kao konstitutivnih de lova države. Ovaj rad će uvesti čitaoca u Renerove osnovne koncepte. Najpre, on će pred staviti Renerove poglede na naciju, multinacionalnu državu, ulogu principa većine, in a po trebu za pravnim priznanjem nacija od strane i u okviru države. Zatim ćemo razmotriti Renerov 
ključni pojam nacionalne autonomije i njegovu organizaciju kroz princip personalnosti. Dalje, 
u radu će biti reči o Renerovom konceptu predstavljanja nacionalnih interesa na federalnom 
ili nadnacionalnom nivou vlasti. Na kraju, članak iznosi zaključke o Renerovoj teoriji autono mije u celini",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Karl Renner’s theory of national autonomy, Teorija nacionalne autonomije Karla Renera",
number = "3",
volume = "31",
pages = "301-318",
doi = "10.2298/FID2003301A"
}
Arzoz, X. (2020). Teorija nacionalne autonomije Karla Renera.
Filozofija i društvo/Philosophy and SocietyBeograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju., 31(3), 301-318.
https://doi.org/10.2298/FID2003301A
Arzoz X. Teorija nacionalne autonomije Karla Renera. Filozofija i društvo/Philosophy and Society. 2020;31(3):301-318
Arzoz Xabier, "Teorija nacionalne autonomije Karla Renera" 31, no. 3 (2020):301-318,
https://doi.org/10.2298/FID2003301A .