@article{
author = "Dedić, Nikola",
year = "2023",
abstract = "In his theoretical efforts, Lenin made two excursions into philosophy – first in the book Materialism and Empirio-criticism and then in Philosophical Notebooks. There are obvious differences between these two works, which are reflected in the attitude towards Hegel (first rejection and then enthusiasm and acceptance of Hegel’s dialectical method), but also significant similarities. The paper points out that what links Lenin’s two books is the concept of theoretical formation. We derive the term theoretical formation from Lenin’s concept of socio-economic formation: in every society, a large number of modes of production coexist, which are overdetermined by one mode as dominant. Society is thus not a complete and rounded form, but a contradictory overdeterimned formation. The main thesis of the paper is that Lenin applies the concept of overdetermined formation to the reading of philosophy. Philosophical discourse is never whole but is split between two irreconcilable tendencies
– materialism and idealism. Philosophical work is nothing but a struggle for the theoretical dominance of one tendency over another. This struggle between philosophical tendencies is, as Louis Althusser points out, an extension of the class struggle in theory and takes place both in the entire history of philosophy and within each individual philosophical text. The philosophical text is thus a contradictory formation of unequal and combined development., U svom teorijskom radu Lenjin je napravio dva izleta u filozofiju – prvo u knjizi Materijalizam
i empiriokriticizam, a zatim u Filozofskim sveskama. Između ova dva dela postoje očigledne
razlike koje se ogledaju u odnosu prema Hegelu (prvo odbacivanje, a zatim oduševljenje i
prihvatanje Hegelovog dijalektičkog metoda) ali i značajne sličnosti. U radu se ističe da je
ono što povezuje Lenjinove dve knjige koncept teorijske formacije. Termin teorijska formacija izvodimo iz Lenjinovog koncepta društveno-ekonomske formacije: u svakom društvu
koegzistira veći broj oblika proizvodnje ali su ovi nadodređeni jednim oblikom kao dominantnim. Društvo, dakle, nije celovita i zaokružena forma, već je kontradiktorna nadodređena
formacija. Glavna teza rada je da Lenjin primenjuje koncept naodređene formacije na čitanje
filozofije. Filozofski diskurs nikada nije ceo, već je podeljen između dve nepomirljive tendencije – materijalizma i idealizma. Filozofski rad nije ništa drugo do borba za teorijsku prevlast
jedne tendencije nad drugom. Ova borba između filozofskih tendencija je, kako ističe Luj Altiser, produžetak klasne borbe u teoriji i odvija se kako u celokupnoj istoriji filozofije tako i
unutar svakog pojedinačnog filozofskog teksta. Filozofski tekst je dakle kontradiktorna formacija nejednakog i kombinovanog razvoja.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo / Philosophy and Society",
title = "Towards a Theory of Theoretical Formations: From Althusser to Lenin, Ka teoriji teorijskih formacija: od Altisera ka Lenjinu",
number = "3",
volume = "34",
pages = "399-423",
doi = "10.2298/FID2303399D"
}
