@article{
author = "Wiegerling, Klaus",
year = "2021",
abstract = "Eine zu entfaltende Theorie der Widerständigkeit basiert auf Überlegungen, die seit dem 18. Jh. angestellt wurden um einen Nachweis für die Wirklichkeit der Außenwelt zu erbringen. Die sozialen, psychologischen und insbesondere logischen Aspekte der Widerständigkeit wurden dabei aber vernachlässigt. Die Idee einer Widerständigkeitstheorie wurde von technikphilosophischen und aktuellen Tendenzen in Philosophie, Wissenschaft und Technik inspiriert, die ihre metaphysischen Voraussetzungen unterschlagen und einem Glauben an die totale Machbarkeit der menschlichen wie der natürlichen Verhältnisse anhängen. Die Theorie versucht zu zeigen, dass es sich beim Konzept der Widerständigkeit um einen Reflexionsbegriff handelt, der auf Verhältnisse, nicht auf qualifizierbare und quantifizierbare Objekte oder Sachverhalte referiert. Ihm kommt zudem eine positionierende Funktion zu, die sowohl epistemisch, wie auch ethisch und anthropologisch von Bedeutung ist. Widerständigkeit ist ein zentrales, wenngleich nicht das einzige Charakteristikum von Wirklichkeit. Als ethische Kategorie artikuliert sie sich z.B. in der Idee der Würde, die als Widerstand gegen das nur Typologische und gegen die Unterwerfung unter ein Kalkül zu verstehen ist. Eine Theorie der Widerständigkeit redet keiner an-sich-seienden Wirklichkeit das Wort, sondern begrenzt Geltungsansprüche konstruktivistischer und narrativistischer Theorien., Teorija otpornosti koju treba razviti zasniva se na razmatranjima koja su u opticaju još od 18.
veka i tiču se dokazivanja stvarnosti spoljnog sveta. Međutim, pritom se zanemaruju socijal ni, psihološki i pogotovo logički aspekti otpornosti. Ideja teorije otpornosti isnspirisana je
tendencijama koje se tiču filozofije tehnike, ali i drugim aktuelnim tendencijama u filozofiji,
nauci i tehnici koje prikrivaju svoje metafizičke preduslove i zastupaju stajalište totalne ostva rivosti ljudskih i prirodnih odnosa. Teorija pokušava da pokaže da se kod koncepta otpornosti
radio o refleksivnom pojmu koji se tiče odnosa, a ne objekata i odosa stvari koje se mogu
izraziti kvalitetima i kvantitetima. Osim toga, taj koncept ima i funkciju pozicioniranja koja je
značajna kako u epistemskom tako i u etičkom i antropološkom smislu. Otpornost je centralna, mada ne i jedina karakteristika stvarnosti. Kao etička kategorija, ona se artikuliše npr. u
ideji dostojanstva koju treba shvatiti kao otpor pukoj tipologizaciji i podčinjavanju kalkulaciji.
Teorija otpornosti se ne zalaže za neku po sebi postojeću stvarnost, nego ograničava domen
važenja konstruktivističkih i narativističkih teorija.",
publisher = "Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Exposition einer Theorie der Widerständigkeit, Elaboration of a Theory of Resistance, Ekspozicija teorije otpornost",
number = "4",
volume = "32",
pages = "641-661",
doi = "10.2298/FID2104641W"
}