@article{
author = "Slijepčević, Predrag",
year = "2019",
abstract = "In their seminal work, Dialectics of Enlightenment, Horkheimer and Adorno interpreted capitalism as the irrational monetization of nature. In the present work, I analyze three 21st century concepts, Anthropocene, Capitalocene and Machinocene, in light of Horkheimer and Adorno’s arguments and recent arguments from the philosophy of biology. The analysis reveals a remarkable prescience of the term “instrumental reason”, which is present in each of the three concepts in a profound and cryptic way. In my interpretation, the term describes the propensity of science based on the notion of physicalism to interpret nature as the machine analyzable and programmable by the human reason. As a result, the Anthropocene concept is built around the mechanicist model, which may be presented as the metaphor of the car without brakes. In a similar fashion, the Machinocene concept predicts the emergence of the mechanical mind, which will dominate nature in the near future. Finally, the Capitalocene concept turns a perfectly rational ambition to expand knowledge into an irrational obsession with over-knowledge, by employing the institutionalized science as the engine of capitalism without brakes. The common denominator of all three concepts is the irrational propensity to legitimize self-destruction. Potential avenues for countering the effects of “instrumental reason” are suggested., U svom uticajnom delu Dijalektika prosvetiteljstva, Horkhajmer i Adorno su tumačili kapitali-zam kao iracionalnu monetarizaciju prirode. U ovom radu analiziramo tri dvadesetprvovekov-na koncepta, antropocen, kapitalocen i mašinocen u svetlu Horkhajmerovih i Adornovih ar-gumenata i skorašnjih argumenata iz filozofije biologije. Analiza otkriva izvandredno prisustvo pojma “instrumentalnog razuma” koji je pristuan u sva tri koncepta na duboko zagonetan način. Naša interpretacija je da pojam opisuje sklonost nauke zasnovane, na shvatanjima fi-zikalizma, da tumači prirodu kao mašinu podložnu analiziranju i programiranju od strane ljud-skog uma. Rezultat toga je da je koncept antropocena izgrađen oko mehanicističkog modela, koji može biti predstavljen metaforom automobila bez kočnica. Na sličan način koncept ma-šinocena predviđa nastanak mehaničkog uma koji će dominirati nad prirodom u skoroj bu-dućnosti. Konačno, koncept kapitalocena pretvara savršeno racionalnu ambiciju za širenjem znanja u iracionalnu opsesiju prekomernim znanjem putem institucionalizovane nauke kao motora kapitalizma bez kočnica. Zajednički sadržalac sva tri koncepta je iracionalna sklonost za legitimacijom samouništenja. Potencijalne mogućnosti za suprotstavljanje efektima “in-strumentalnog razuma” su predložene.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Anthropocene, Capitalocene, Machinocene: Illusions of Instrumental Reason, Antropocen, kapitalocen, mašinocen: iluzije instrumentalnog razuma",
number = "4",
volume = "30",
pages = "543-570",
doi = "10.2298//FID1904543S"
}
