@article{
author = "Feis, Guglielmo",
year = "2020",
abstract = "The paper distinguishes two accounts of legal normativity. One-source
accounts claim there is only one source for legal normativity, which is
ultimately linguistic. Two-source accounts claim legal normativity is both
linguistic and non-linguistic. Two-source accounts claim we need to go
beyond language and beyond propositions taken as linguistic entities,
while they are one-source accounts’ main conceptual tool. Both accounts
construct propositions as linguistic. There is, nevertheless, a documented
analytic tradition starting with G.E. Moore that constructs propositions
as non-linguistic entities. Today, the problem of the unity of proposition
and structured propositions are highly debated in metaphysics. How
does such debates fit into the one-source vs. two-source picture of legal
normativity? Why has analytic legal philosophy failed to consider such
an option concerning propositions (arguably calling descriptive sentences
about norms “normative propositions” did not help)? This paper thus (I)
reconstructs the argumentative dynamics between one-source and two source accounts; (II) presents the less considered philosophical view of
propositions as non-linguistic entities and (III) discusses how to include
or dismiss such a philosophical view in the one-source/two-source debate
on legal normativity, U radu se razlikuju dve pozicije u pogledu pravne normativnosti. Pozicije jednoizvornosti
tvrde da postoji samo jedan izvor pravne normativnosti, koji je naposletku lingvistički. Pozi cije dvoizvornosti tvrde da je pravna normativnost i jezička i nejezička. Pozicije dvoizvornosti
tvrde da treba da prevaziđemo jezik i propozicije uzete kao lingvistički entiteti, glavno kon ceptualno sredstvo pozicije jednoizvornosti. U obe pozicije konstruišu se propozicije kao
jezičke, ali je zabeležena analitička tradicija počevši od Dž. E. Mura koja propozicije konstru iše kao nejezičke entitete. Danas se u metafizici jako raspravlja o problemu jedinstva propo zicija i strukturiranih propozicija. Kako se takva teorija uklapa u sliku jednoizvornosti protiv
dvoizvornosti pravne normativnosti? Zašto analitička filozofija prava nije uzela u obzir takvu
opciju u vezi sa propozicijama (nesporno, nazivanje opisniih rečenica o normama „normativ nim propozicijama“ nije pomoglo)? Članak: (I) rekonstruiše argumentativnu dinamiku između
pozicija jednoizvornosti dvoizvornosti; (II) predstavlja manje razmatrani filozofski pogled na
propozicije kao nejezičke entitete i (III) razmatra kako uključiti ili odbaciti takav filozofski po gled u raspravi o pravnoj normativnosti u pogledu jednoizvornosti i dvoizvornosti.",
publisher = "Beograd : Institut za filozofiju i društvenu teoriju",
journal = "Filozofija i društvo/Philosophy and Society",
title = "Propositions as (non-linguistic) objects and philosophy of law: Norms-as-propositions, Propozicije kao (nelingvistički) objekti i filozofija prava: norme-kao-propozicije",
number = "3",
volume = "31",
pages = "406-419",
doi = "10.2298/FID2003406F"
}
