Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka
Само за регистроване кориснике
2014
Књига (Коригована верзија)
,
autor i izdavač
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Zahvaljujući danas već klasičnim radovima Smita, Gelnera i Hobsbauma, poznata nam je odlučujuća uloga kulturne i političke elite u tzv. “izmišljanju tradicije” i uspostavljanju nacional-romantičarskih ideja i pokreta u Evropi za vreme prve polovine devetnaestog veka, a odavno je uočen i značaj narodne epike u tom procesu kod južnih Slovena. Iako nam je, dakle, jasan sâm ishod, a to je u ovom konkretnom slučaju uspostavljanje crnogorske i hercegovačke epike kao nacionalne tradicije, meni se nekako činilo da time nije ispričana cela priča o izrastanju i uspostavljanju jedne nove paradigme i njenom vezivanju za usmenu tradiciju, i u tom kontekstu su mi padale na um Sartrove reči da nam Fuko sjajno demonstrira promenu paradigme, ali nam ne govori kako promena nastaje ni ko su njeni agensi (Sartre 1966: 87). Usmena pesma, možda, ne predstavlja naj...zahvalniji materijal za takva razmišljanja pošto je, za razliku od pisanog teksta, fluidna, kolektivna tvorevina koja je, strogo metodološki gledano, bez autora, početka, istorije. No, to ne znači da usmena tradicija nije podložna promeni ili uticajima pisane kulture i “politički uticajnih ličnosti”, kako bi se to danas reklo. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se te promene i uticaji identifikuju na primeru crnogorske epike objavljene u jednoj Karadžićevoj zbirci.
Кључне речи:
epika / politika / nacionalizam / romantizam / Srbija / XIX vekИзвор:
2014Издавач:
- Beograd: XX vek
Колекције
Институција/група
IFDTTY - BOOK AU - Pavlović, Aleksandar PY - 2014 UR - http://rifdt.instifdt.bg.ac.rs/123456789/1610 AB - Zahvaljujući danas već klasičnim radovima Smita, Gelnera i Hobsbauma, poznata nam je odlučujuća uloga kulturne i političke elite u tzv. “izmišljanju tradicije” i uspostavljanju nacional-romantičarskih ideja i pokreta u Evropi za vreme prve polovine devetnaestog veka, a odavno je uočen i značaj narodne epike u tom procesu kod južnih Slovena. Iako nam je, dakle, jasan sâm ishod, a to je u ovom konkretnom slučaju uspostavljanje crnogorske i hercegovačke epike kao nacionalne tradicije, meni se nekako činilo da time nije ispričana cela priča o izrastanju i uspostavljanju jedne nove paradigme i njenom vezivanju za usmenu tradiciju, i u tom kontekstu su mi padale na um Sartrove reči da nam Fuko sjajno demonstrira promenu paradigme, ali nam ne govori kako promena nastaje ni ko su njeni agensi (Sartre 1966: 87). Usmena pesma, možda, ne predstavlja najzahvalniji materijal za takva razmišljanja pošto je, za razliku od pisanog teksta, fluidna, kolektivna tvorevina koja je, strogo metodološki gledano, bez autora, početka, istorije. No, to ne znači da usmena tradicija nije podložna promeni ili uticajima pisane kulture i “politički uticajnih ličnosti”, kako bi se to danas reklo. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se te promene i uticaji identifikuju na primeru crnogorske epike objavljene u jednoj Karadžićevoj zbirci. PB - Beograd: XX vek T1 - Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1610 ER -
@book{ author = "Pavlović, Aleksandar", year = "2014", abstract = "Zahvaljujući danas već klasičnim radovima Smita, Gelnera i Hobsbauma, poznata nam je odlučujuća uloga kulturne i političke elite u tzv. “izmišljanju tradicije” i uspostavljanju nacional-romantičarskih ideja i pokreta u Evropi za vreme prve polovine devetnaestog veka, a odavno je uočen i značaj narodne epike u tom procesu kod južnih Slovena. Iako nam je, dakle, jasan sâm ishod, a to je u ovom konkretnom slučaju uspostavljanje crnogorske i hercegovačke epike kao nacionalne tradicije, meni se nekako činilo da time nije ispričana cela priča o izrastanju i uspostavljanju jedne nove paradigme i njenom vezivanju za usmenu tradiciju, i u tom kontekstu su mi padale na um Sartrove reči da nam Fuko sjajno demonstrira promenu paradigme, ali nam ne govori kako promena nastaje ni ko su njeni agensi (Sartre 1966: 87). Usmena pesma, možda, ne predstavlja najzahvalniji materijal za takva razmišljanja pošto je, za razliku od pisanog teksta, fluidna, kolektivna tvorevina koja je, strogo metodološki gledano, bez autora, početka, istorije. No, to ne znači da usmena tradicija nije podložna promeni ili uticajima pisane kulture i “politički uticajnih ličnosti”, kako bi se to danas reklo. Ova knjiga predstavlja pokušaj da se te promene i uticaji identifikuju na primeru crnogorske epike objavljene u jednoj Karadžićevoj zbirci.", publisher = "Beograd: XX vek", title = "Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1610" }
Pavlović, A.. (2014). Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka. Beograd: XX vek.. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1610
Pavlović A. Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka. 2014;. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1610 .
Pavlović, Aleksandar, "Epika i politika : nacionalizovanje crnogorske usmene tradicije u prvoj polovini XIX veka" (2014), https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rifdt_1610 .